Jedni okrivljuju pasminu, smatrajući je krvoločnom i zazivaju njegovu eutanaziju, pogotovo nakon što se saznalo kako mu to nije bio prvi napad. Drugi isključivog krivca vide u vlasnicima u čijim su rukama psi tempirane bombe.

Otto, trogodišnji Cane corso, kućni ljubimac koji je spavao na kauču, prema riječima vlasnika bio je razmažena maza od 60 kilograma. Ponos i dika.

Otto je prije nekoliko tjedana na zagrebačkom Ksaveru za vrijeme šetnje napao petero ljudi. Dvoje napadnutih završilo je sa šavovima, ostali s lakšim ozljedama. ''Drugi ozlijeđeni su istog mišljenja da nije pas kriv i da pas definitivno treba poživiti'', kazala je jedna od njegovih žrtava.

Nije mu ovo prvi napad. Prošle godine prvi put je ugrizao i bio prijavljen. Vlasnik je dobio mjeru obaveznog polaganja testa socijalizacije, trebao je inspekciji poslati dokaze o nekažnjavanju, pas nije smio biti u tuđim rukama i nije smio biti bez povodca i brnjice u javnom prostoru. Vlasnik ništa od toga nije učinio, pa je izdano riješenje o eutanaziji.

U mjesec dana zaredala su se tri napada pasa u Hrvatskoj. Otto je posljednji koji je ugrizao i na njegovom slučaju lome se koplja. Dio javnosti slaže se s eutanazijom. Dijelu je pak dosta da psi plaćaju greške vlasnika. ''Unutra je Otto i neki drugi psi. Naime, svaki pas koji dođe u Dumovec mora proći karantenu da znamo njegovo zdravsteno stanje. Nikad ne znate u kojem je statusu u vezi cijepljenja za bjesnoću i druge zarazne bolesti'', objašnjava ravnatelj azila Dumovec Damir Skok.

Otto je do petka u izolaciji i neće biti uspavan čim izađe. ''Zakonski je velika problematika i ja stvarno zahvaljujem kolegama iz veterinarske inspekcije Državnog inspektorata koji, vjerujem, kemijaju i pokušavaju doći do pravog zakonskog uporišta kako Otto ne bi bio eutanaziran, da mu se da ona šansa koju na žalost greškom nije dobio'', rekao je Skok.

''U prvih pet dana je Otto bio stvarno jako nepovjerljiv prema nama. Jako se bojao. Eto, danas je prvi dan kad je odlučio prestati režati na nas. Uzeo je hranu iz ruke što znači da se polako opušta i krenuo je u dobrom smjeru da nas prihvati kao ljude koji ćemo mu stvarno nešto pomoći, a nećemo mu nešto loše napraviti'', ističe voditeljica Dumovca Tatjana Zajec.

Da je imao odgovorne vlasnike, nakon prvog napada prošao bi školu, a zatim i test socijalizacije, pa do rješenja o eutanaziji vjerojatno ne bi došlo. A ni do novih ugriza. Mladen Ercegović iz Hrvatskog kinološkog saveza (HKS) testira pse koji su napadali, bilo druge pse, bilo ljude. ''I bilo je izdano negdje oko 150 da su opasni psi i da se moraju odazvati testu. Veći broj tih pasa je prošao test, no, nažalost, 9 pasa nije prošlo i nisu preživjeli. Pokazali su veliku agresivnost na samome testu'', kazao je Ercegović.

Dakle, omjer onih koji uspješno polože test je daleko veći od onih koji nikako ne mogu funkcionirati u zajednici. I voditeljica Dumovca Tajana Zajec imala je iskustvo s napadom psa, pri čemu je njezin pas, nažalost, izvukao deblji kraj. Njezin je ljubimac uginuo, ali pas koji ga je napao sada je u Dumovcu na resocijalizaciji. Taj se pas ubojica školuje pa će nakon polaganja ispita ići u odabrane ruke kako se ne bi opet dogodilo isto. Žele tu priliku pružiti i Ottu.

Opasan pas nije pojedinačna pasmina već onaj koji napadne bez povoda. Tako je u prošloj godini bilo prijavljeno 520 napada raznih pasa. Bilo je tu i šarplaninaca, ptičara, biglova, Cne corsoa, mini pudli i maltezera. ''Naravno, svaki pas može biti opasan, samo što ovakav pas zbog svoje veličine i snage može napraviti veću štetu nego jedan mali pas'', objašnjava Robert Kranjčec, instruktor za rad s psima.

Pomodni su staffordi, pittbulovi, argentinske doge, Cane corso, ali, govori Robert, imati takvog psa, a da nije pod kontrolom, isto je kao vožnja trkaćeg automobila bez kočnica jer oni mogu ugrizom ubiti čovjeka. Robert se treniranjem pasa bavi 20 godina. Obučava one za vojsku i policiju, ali pomaže i, primjerice, pomahnitalim pudlama. ''U prirodi pasa sve vam je energija. Ako pas osjeti da je fizički jači, on si daje za pravo da će vas štititi, braniti'', ističe Robert. Reagirat će i na nešto što se nama neće učinti kao prijetnja. Zato, tvrdi Robert, Otto nije išao ciljano zaklati ljude na Ksaveru, već je bio zbunjen i rastrojen jer da je zapravo napao u punom svom potencijalu, njegov ugriz lomi ruke i noge.

Njemački i belgijski ovčari često su u Robertove ruke stigli od vlasnika koji nisu mogli s njima na kraj. ''Shvate da im je to preagresivan pas, da ne mogu njime upravljati i onda im bude jedino rješenje eutanazija ili nešto takvo. Ja sam znao takve pse uzeti i da su kasnije završili u raznim službama vojske, policije, jer su bili vrhunski psi. Da je taj pas bio na krivom mjestu u krivo vrijeme, vjerojatno bi izgrizao ljude ili druge pse i da je zapravo teret, a ne neko veselje društvu u kojem živi'', priča Robert.

Zato je ekipi Provjerenog želio demonstrirati. Pokazao im je vježbu s njemačkim ovčarom koji je u isto vrijeme najposlušniji pas na svijetu, ali i ubojica. Za takvu kontrolu nad njim potrebno je uporno ponavljati iste vježbe jer pas uživa u tome, njega ugrizi čine sretnim, a taj nagon treba obuzdati na pravi način. ''Ako to pokuša napraviti bez kontrole, on zna da se trening prekida, što je njemu najveća kazna i da mora ići u box. Zna da rad za njega postoji toliko dugo dok je on u nekim okvirima poslušnosti'', objasnio je Robert.

Jednako je teško postići da pas bude poslušan i kao kućni ljubimac jer mu se treba posvetiti. I tu sad možemo navesti bar 30 floskula koje svi već znaju. No, nekako opet zaboravljamo činjenicu da su pasmine stvarane namjenski – za lov, za čuvanje, pa i za borbe. I, kaže Robert, zaboravljamo kada ih uzimamo za kućne ljubimce da su potencijalni ubojice ako im ne pružimo što im treba. A kada se to dogodi, imamo situaciju sličnu Ottovoj. Previše snažnih pasmina u krivim rukama.

''Većinu pasa ljudi udomljuju ili uzimaju, uzimaju prema izgledu, a ne prema karakteru. To znači da sjednu lijepo ispred računala i onda gledaju koji im je lijep, koji ima bijelu boju, koji ima dugu dlaku'', kaže Tatjana Zajec. Ili su statusni simbol koji na kraju završi u azilu.

Neki su psi stvarani za borbe pa imaju nisku toleranciju na druge životinje ako ih se ne socijalizira. Mahanje repom i skakutanje proizvest će nešto jako ružno ako to ne znamo kontrolirati ili pak to isto zlorabimo. ''Ili ih je oduzela veterinarska inspekcija, državno odvjetništvo ili od policije su došli. I nakon toga shvatite da su bili u borbama i ljudi koji su uopće imali te pse su već optuženi da su organizirali borbe i ti su psi stvarno jako, jako opasni'', kazala je Zajec. A svi ti psi bili su u zajednici, po parkovima, ulicama, zgradama, među drugim ljudima i djecom.

Pravilnikom o opasnim psima za sada su upisani samo pittbulovi i njihovi križanci kao pasmina, ali ovi učestali napadi, kao i sam Otto, izmjenit će pravilnik. ''Svaki pas, makar i nekakve visine od 15 centimetara, 15 kilograma i više, to nismo skroz rezimirali koje bi kriterije naveli, da se obuhvati što veći broj pasa u urbanim sredinama i takvi psi bi morali imati nekakvu potvrdu o ponašanju, nekakv test socijalizacije. Nešto bi morali položiti. To još nismo definirali kako i što'', objašnjava Ercegović iz HKS-a.

Vlasnike se treba prisiliti na odgovornost prema drugima. Propisani povodci i brnjice, skupljanje psećih fekalija mrtvo su slovo na papiru, ako ne primjenjujemo propisano. ''Kada bi se mi ljudi ponašali i sputili na razinu psa, jer mi psa ne možemo dići na razinu čovjerka, mi psa ne možemo tretirati kao naše dijete. To su velike zablude i greške koje čovjek radi. Treba se spustiti na razinu psa, upoznati kako pas funkcionira, kakvi su nagoni kod psa, što je njegova težnja, u što te nagone možemo usmjeriti i sa što više edukacije ovakvih događaja će biti što manje'', ističe Ercegović.

Ključ je u ljudima. Pas znači 15 godina odgovornosti. Pravila se uspostavljaju od malena, a čak i ako nisu, nije nikad kasno. ''Imam puno iskustva gdje su ljudi od nemogućih pasa napravili pouzdane obiteljske pse, samo su ti ljudi promijenili cijelu svoju koncepciju i cijeli pristup u radu sa psima'', rekao je Robert.

Znači, promijenili cijeli svoj život uz posao i sve druge obaveze. Nisu riješili problem stavljajući ga u dvorište na lanac ili pak razmišljali kako je njihova velika crna beba od 60 kilograma samo razigrana. ''U principu svaka agresija manje-više dolazi iz neke sigurnosti, frustracije ili straha'', ističe Robert. I pas će je riješiti najbolje kako zna- ugrizom. A posljedice mogu biti više od ožiljka, mogu biti nepovratna šteta.

Ako ne zbog drugih, onda zbog sebe birajte pasminu koju možete kontorlirati. Ako ne ide, pregršt je škola za pse u kojima su zapravo vlasnici ti koji uče jer naposljetku pas kojeg volite platit će glavom za vašu pogrešku.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.