Peru Vincetića, takozvanog Konja, traži pravosuđe Bosne i Hercegovine zbog ratnog zločina prema civilnom stanovništvu.

Za njim je raspisana i Interpolova tjeralica. Emi Branici je trebalo dva dana da ga locira i dogovori intervju s njim. Optužnica ga, između ostalog, tereti i za zločine počinjene prema obitelji Benković, Marku i Mariji Tünde. Pred kamerama Provjerenog su se prisjetili 1992. godine i svega što im je učinjeno; detalja kako su mučeni, kako je Tünde silovana. A potom se Ema Branica, na benzinskoj postaji na autocesti, susrela s čovjekom s tjeralice.

Tunde je Mađarica, a Marko Hrvat. Živjeli su i radili tih ratnih godina u Markovom rodnom Orašju. Bili uspješni poduzetnici, vlasnici mađarskog restorana i noćnog kluba. Imali su plesačice i živu glazbu – ono najpopularnije tih kasnih osamdesetih. Mislili su kako rat neće doći do njih.

Na tom područuju djelovala je i vojna policija HVO-a, 5. bojna vojne policije pod vodstvom Pere Vincetića zvanog Konj. ''Oko 11 sati, kad uđu Pera Konj i jedno njih četiri, pet ili šest i mene zarobe i pozovu ove koje su mučili. Dama i Jo, Banđo, da me tuku dok se on ne vrati'', prepričava Marko.
A on je, govore, otišao po Tünde i tražio od nje zlato.

Zlato nije vrijedno života. Otkrila im je gdje su ona i Marko sakrili što su imali. Međutim, nije znala da je Marko zlato odnio na drugo mjesto.

Tunde su Mato i Pero Konj opet ubacili u automobil, nastavlja priču. ''Onda sam se uplašila najviše kad smo sjeli u auto i taj Vincetić mi je zavezao oči'', prisjeća se Tünde. Vozili su je zaveznih očiju do neke kuće. ''Naredio je da se ja skinem. Ali oni su pomogli i uradili sami'', priča. Zatim ju je Mato primio za kosu i pritisnuo joj glavu prema podu, govori. ''I držao je mene tako. Iza leđa je došao Vincetić i tako me silovao. Poslije su se zamijenili, poslije Vincetić me držao. Kad su završili sa mnom, došao je Vincetić i bacio me na krevet. A on je uradio sa mnom kao da sam životinja. Samo sam imala u glavi da li ću ostati živa'', ispričala je Tünde.

Uzeo joj je novac pa su je vratili u kuću. Kada su ostavili Tünde u kući i pokupili novac, došao je red na Marka. "Mučenje, cijelu noć i drugi dan da priznam gdje mi je novac. Kaže on: ja sam ti našao radiostanicu i bit ćeš ubijen", kaže Marko.

Tunde su osobno Mato i Pero Konj preveli preko granice, sve do Donjeg Miholjca. ''Dao mi je putovnicu i rekao da nikad više u život ne pomislim preći preko granice, da tražim sebi tražim drugog muža, pošto će Marko plivat po Savi do Beograda'', rekla je Tünde.

Marko je mjesec i 20 dana bio zarobljenik. Prebačen je osnovnu školu Mahala u kojoj su bili zarobljenici. ''15 puta sam najmanje prao Peri Konju noge. Donesem u lavoru vode, operem mu noge. Srce da mi pukne. Ne što me to omalovažava, nego je sav moj namještaj u učionici u osnovnoj školi, to je sve moje'', priča Marko.

Trpio je udarce i poniženja sve dok nije jedna general održao sjednicu i spazio svog susjeda.
Isprva je, govori, mislio da je Marko policajac, ali kada je čuo da je zarobljenik, naredio je njegovo oslobađanje. ''Prvo me uveo u učionicu. Kamere, sve, da gledam u njega, da okrenem glavu lijevo, desno. Ako budem išta ikad pričao u životu, da ću nestati u roku 24 sata'', prisjeća se Marko.

Dok je Marko bio u zarobljeništvu. Tünde je u rodnoj Mađarskog otkrila da je trudna. ''Uvijek sam željela da imamo dijete, ali ni sekundu nisam pomislila da to dijete ostavim. Mučit ću i to dijete i mučit ću sebe isto'', kaže Tünde,



Dva mjeseca nakon toga pojavio se Marko. Bili su na sigurnom. Uništeni psihički i fizički, ali živi oboje.

Sve ovo ispričano je na sudu, potkrepljeno iskazima svjedoka, dokumentima. Tunde i Marko bili su tek jedni od oštećenih. Sudilo se Mati Baotiću za ratni zločin protiv civila i ratnih zarobljenika. Osuđen je 2016., godine, a 2017. mu je potvrđena presuda i to za ratni zločin protiv civila. Dobio je 13 godina zatvora. ''On će imati sad vremena razmišljati što je učinio, ali on nije učinio protiv mene ni protiv Marko ni blizu koliko je taj Konj'', kaže Tünde.

Protiv Pere Vincetića Konja podignuta je optužnica i izdana interpolova tjeralica. I i dalje, za razliku od svog partnera, nije u zatvoru. Tünde i Marko prijavili su ga i u Hrvatskoj. Prvo bez odvjetnika, misleći kako uz pregršt dokaza i svjedoka država ratni zločin mora procesuirati. Međutim, ništa se nije događalo, pa su s odvjetnikom opet podnijeli kaznenu prijavu 2011. godine. I nevjerojatno, ali ništa se nije dogodilo. ''To nije nešto bezazleno. Pa to nije neka tuča oko nekakve međe. To je međunarodni zločin. To je ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Silovanje, razbojništvo'', kaže odvjetnik Dinko Matijašević.

Pisao je odvjetnik požurnice, dopise, a zatim pisao i Državnom odvjetništvu u Zagrebu koje je također slalo požurnice. Stoga je ekipa emisije Provjereno poslala upit Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku što to traje 8 godina. ''Navodim da Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, u suradnji s Posebnim odjelom za ratne zločine Tužiteljstva Bosne i Hercegovine, provodi izvide protiv navedene osobe zbog osnovane sumnje na počinjenje više kaznenih djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. OKZ RH i kaznenih djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZ RH počinjenih na području Općine Orašje'', stoji u odgovoru zamjenika Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku.

Prošlo je 26 godina, ali Tündine traume nisu prošle. Njihov život potpuno se promijenio. ''Mi smo ostali u braku. Živimo zajedno, ali, nažalost, Marko u krevetu više nema ženu'', kaže Tünde. Marko se dugi niz godina oporavljao od mučenja. ''Kako sam udaran i sve od mučenja dobio sam bruh i operiran sam. Nakon godinu dana kao istrunula mi je žuč i doktori su kasnije naveli da je to moguća posljedica od logora'', rekao je Marko.

Nije im rat uništio život, već čovjek, govore. Čovjek koji i dalje slobodno šeta Hrvatskom, iako ga traži interpol. Ekipa emisije Provjereno pokušala je doći do njega preko njegovog brata. Rekao je kako će ih spojiti s njime i zaista jest. Dobili su upute na kojem odmorištu na autoputu prema Slavoniji će se naći. Pristao je razgovarati s reporterima Provjerenog. ''Sve što je istina u tome što navodi bračni par Benković je to da su naveli svoje ime i prezime točno, pretpostavljam. I to je otprilke sve'', kaže Pero Vincetić.

Rekao je kako Mate Baotić leži nevin u zatvoru, kako je u to vrijeme bio, a pričamo o buktiniji rata 1992., na krizmi ili kristikama u Beču. ''Međutim, to vaše što vi kažete da je osuđen, ne znači da je to istina. To je jedan od razloga zašto sam se ja sklonio od bosanskog pravosuđa, jer ono je sve samo ne pravosuđe'', govori Vincetić.

Govori kako je aposlutno dostupan vlastima, onim hrvatskim i dodaje da se nema od čega skrivati.
Kaže kako je tražio da mu se sudi u Hrvatskoj, ali da BiH na to nije pristala. Objasnio je i zašto tjeralica nije izdana na njegovo ime jer i u samoj optužnici piše kako se koristi trima imenima – osim Pero Vincetić, koristi se imenima Marco Vidovic i Victor Demarco. ''Ja sam u to vrijeme živio u Njemačkoj. Htio sam sebi napraviti odstupnicu u slučaju da optužnica postane punomoćna, da imam dvoljno vremena da se mogu iz Njemačke dovest do Hrvatske. To je bio jedini razlog'', kaže Vincetić.

Tvrdi kako Benkovići lažu. ''Gospođa i gospodin su zainteresirani za novac. Tražili su putem svog odvjetnika da ja njima isplatim određen iznos, gdje bi oni u zamjenu odustali od tužbe'', tvrdi Vincetić.
Redakciji Provjerenog poslao je i mail odvjetnika Benkovićevih u kojem to zaista i piše.

Odvjetnik Benkovićevih je pak rekao kako tako nešto nije poslao i kako ne mogu Benkovići odustati od progona, već to može samo Županijsko državno odvjetništvo i kako Benkovićeve želi diskreditirati. ''Kako god oni traže od pravosuđa Republike Hrvatske da im pomogne u tom njihovom naumu, tako isto tražim i ja zaštitu od pravosuđa RH da me zaštiti od gnjusnih laži. Svi mi imamo svoja prava, pa i ja'', kaže Pero Vincetić. Ali terete ga i drugi oštećenici, za koje tvrdi kako vjerojatno to čine radi njegove zapovjedne odgovornosti, iako se u optužnicama tužilaštva BiH navodi kako se ne radi samo o zapovjednoj odgovornosti, već o nečovječnom postupanju prema zatočenim civilima, mučenju i usmrćivanju, silovanju, nezakonitom zatvaranju i pljačkanju.

''Koga na kraju krajeva zanima moja priča ili priča o bilo koga od nas? Bitno je da smo ratni zločinci. Bitno je da smo optuženi. Bitno je da se ima o čemu govoriti. Bitno je da se gledanost podiže. Sve je to bitno. Moja sudbina, sudbina svih nas koji jesmo pod tim optužnicama, to ne zanima nikoga'', govori Vincetić.

Kaže kako je iz Legije stranaca došao braniti Hrvatsku, a nakon svega nema ni braniteljski status, već samo laži Benkovića i njima sličnih. Tijekom razgovara nije otkrio gdje to točno u Hrvatskoj živi.

Bosansko tužilaštvo redakciji Provjerenog je odgovorilo kako su na kraju prošle godine dostavili svu dokumetaciju Hrvatskoj i kako su se našli s kolegom iz Osijeka koji je, citira se mail, rekao da će poduzeti korake iz svoje nadležnosti i pokrenuti postupak protiv navedene osobe.

 

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju