Osjećaj na pozornici Supertalenta Ivan opisuje kao drugi svijet – kao da leti. Na audiciji je po prvi put vidio svog oca kako plače. Zbog svoje govorne mane strahovao je od pričanja na pozornici, no i to je rasturio. Ideja iza polufinalnog nastupa bila je ispričati životnu priču kroz koreografiju i potaknuti sve ljude s manama da ih se ne srame već da ih pretvore u svoje snage.

„Jako nam se sviđa tvoj način plesa i još više nam se sviđa koju poruku šalješ“, komentirao je polufinalni nastup Davor. „To je večeras bilo 3 stepenice iznad onog na audiciji. Večeras je to bilo senzacionalno!“, zaključila je Maja.

Ivan je strastveni zaljubljenik u breakdance. Ples ga vodi u njegov svijet u kojem ne razmišlja o tome zašto se baš on morao roditi s hendikepom. Rođen je s govornom manom i nedovoljno razvijenim nogama zbog čega mu je odrastanje bilo teško jer se često znao osjećati neprihvaćenim u svojoj okolini. Ne zna kako bi sve krize i probleme preživio da mu roditelji, brat i sestra nisu bili podrška. Roditelji mu nikada nisu dozvoljavali da se smatra drugačijim, manje sposobnim od brata i sestre ili bio koga drugog. Oni su ga, kad je imao 7 godina, upisali na breakdance jer je bio jako živahan kao dijete. Dogurao je do toga da danas radi i kao trener u plesnom klubu. Brat ga je prijavio na Supertalent bez njegovog znanja i nagovorio da dođe nastupiti.