Seyran emotivno ističe kako joj je obiteljska kuća) mjesto gdje je ponovo naučila živjeti.

Nakon svih nedaća u kojima se našla obitelj Korhan, svi njihovi članovi mogu odahnuti. Dvadeset godina kasnije djeca su odrasla, a Duru i Hatice opraštaju se od kuće koja postaje umjetnička galerija. Njihova odluka simbolizira kraj jedne epohe i početak novog poglavlja za obitelj Korhan.

Uspješni odvjetnik Mehmet nakon smrti supruge više ne pronalazi zajednički jezik s kćeri Doğom. Djevojka, slomljena tugom i vođena adolescentnim buntom, krivnju svaljuje na oca. Iz dana u dan njihove se svađe produbljuju, a napetost doseže vrhunac kada Doğa posegne za očajničkim činom i pokuša okončati vlastiti život.