Samo nekoliko dana prije krvavog, kako se sada čini, još jednog neuspjelog puča protiv predsjednika Madura, ali sigurno ne i posljednjeg, u Venezueli je bio jedini reporter iz Hrvatske, Zoran Marinović.

Ljudi nemaju hrane, nemaju lijekova, a vode i struje kako kad. Prosječna zarada na dan je oko kunu i 25 lipa. Za tjedna dana ne mogu kupiti ni karton jaja. Više od 90 posto djece teško je pothranjeno. Ljudi bježe iz zemlje, pokušavajući spasiti živu glavu, oni koji mogu. Jednu od rijetkih tračaka nade nudi im tamošnja hrvatska zajednica.

Deseci tisuća ljudi su na ulicama, a samo je jedna poruka: Maduro, odlazi! No, neće dogurati daleko. Čekaju ih kordoni policije. Tenzije rastu, a mjesta za raspravu nema. Kreće kaos.

Prosvjednici su rastjerani, a snage reda čiste ulice. I tako do idućeg puta. Ulice glavnog grada Venezuele privremeno su utihnule. ''Ne postoji danas, a kako nemamo današnjicu, tako ne može postojati ni sutrašnjica. Nemamo ni prošlost. I nju su nam ubili. U Venezueli nema budućnosti, ako ne dođe pomoć u hrani i lijekovima. Mladi bježe preko granice, dok stari čekaju da umru. Nema se što više čekati, samo smrt, budućnosti nema'', priča Enrice Cizneros, vođa favele Petare u Caracasu.

Molitva je, čini se, ostala jedno od posljednjih utočišta za spas. Želje nisu velike, samo hrana i mir. ''Nalazimo se između dvije opasnosti - umrijeti od gladi ili od državnih metaka. Ovdje vladaju delikventi, dozvolom Vlade. Tako nas kontroliraju. Raspolažu svim vrstama oružja i masovnim medijima. Ne smijemo prosvjedovati jer dolaze u kuće, odvode ljude koji onda nestanu'', priča Cizneros.

Policija je iza svakog ugla jer pljačke i nasilje ovdje su svakodnevica, što zbog očajnih ljudi, što zbog naoružanih skupina i osvete vladajućih.

Domaćini ekipi Provjerenog su vođa favele i socijalna radnica America Rieta. Zatvorene trgovine, ljekarne, škole. Redukcije struje i vode. Hiperinflacija i ekonomija na koljenima. I politička kriza, dvojica predsjednika, svaki sa svojim pristašama. A između svih tih nevolja, kao i uvijek, većina koja želi natrag normalan život.

''Problemi u ovom neizdrživom stanju su i dva predsjednika, Maduro, kojeg svojom prisutnošću podupire Rusija, i Kina te Guaido koji ima podršku EU i SAD-a. Iako se na početku činilo da bi voljom i nezadovoljstvom predsjednik Maduro mogao biti svrgnut s vlasti, to se nije dogodilo jer je izostala reakcija vojske koja je ujedno ključ u cijelom ovom problemu. Predugo ovo traje. Obični ljudi polako gube strpljenje i svi više-manje očekuju stranu vojnu intervenciju koja bi, bez sumnje, zemlju dovela u stanje potpunog kolapsa s vrlo predvidljivim posljedicama'', objašnjava reporter Nove TV Zoran Marinović.

Ekipa emisije Provjereno posjetila je na otok Margaritu, 40 kilometara od obale. Nekad su ga zvali biserom Kariba. Danas su pješčane plaže i hoteli gotovo prazni. Karipski raj polako se pretvara u pakao. Turizma od kojeg je stanovništvo živjelo više gotovo i nema. Jedini, kakav-takav izvor hrane dolazi od ribara. Na obali krpaju mreže i nadaju se boljim danima. Otočani dijele sudbinu sunarodnjaka s kopna. Ipak, gladni i bolesni, ovdje nisu zaboravljeni i to zahvaljujući, među ostalim, i Hrvatima.

Časna sestra Ljilja Lončar došla je na otok prije pet godina, dok je kriza još bila u povojima. Ona i volonteri udruge Zdenac ovdje su u službi najugroženijih. Tko ne može do njihovog centra doći osobno, odlaze do njega automobilom. Gorivo je bar u ovoj zemlji jedino čega ima u izobilju, a cijena je doslovno simbolična.

Put ih danas vodi Berislavu Brozoviću, pripadniku male hrvatske zajednice na otoku. Sada je bolestan, bez novca. Hacienda u kojoj živi ne znači više ništa jer zidovi ga ne mogu nahraniti. Ovisi o pomoći i dobroti časne Ljilje.

Berislavova obitelj nekad je imala tvornicu. Danas nema ništa. Ostao je sam, a tek ga povremeno obiđe sin, ali žar je u očima čim se spomene Zagreb, gdje je njegov najdraži klub.

Zahvaljujući dobrim ljudima, dobit će pomoć, a časna Ljilja i društvo vraćaju se u centar gdje stotine drugih čekaju isto.

Udrugu Zdenac financiraju donatori iz Hrvatske. Trideset kuna, mjesečna plaća u Venezueli, može nahraniti mnoge, a lijekove često donose u vrećama, iz drugih zemalja. ''Ovdje osobe umiru na vratima bolnice zbog nedostatka bilo kojeg lijeka. Ako ga sami ne pronađu i ne donesu, umiru. Bolnica ga nema'', priča doktorica. Tko nema rodbinu u drugoj zemlji da mu šalje pomoć, ne piše mu se dobro.

Hranu, kad je ima, rijetko tko može priuštiti u dovoljnoj količini. Zato su prepušteni snalaziti se i dolaziti u ovakve centre, kako im bar djeca ne bi bila gladna.

Kao da sve to nije dovoljno grozno, i ovdje se moraju čuvati od pljačkaša, nasilnika, očajnika koji otimaju što se još da oteti. No, djeca na ulici, sada sita i nahranjena, ne daju da im se otme i dio djetinjstva, pa bezbrižno trče za loptom. ''I dok je život običnih ljudi sve teži i teži, redukcije struje i vode svakodnevica, nema lijekova, prosječna plaća je 6 dolara, uvijek postoji način da dobrota pronađe svoj put. Ova mala hrvatska zajednica na otoku Margarita, potpomognuta ljudima iz Hrvatske, najbolji je primjer. Ovo je ona lijepa priča potrebna svima nama'', priča Marinović.

U Venezueli je, nažalost, više ružnih priča nego ovakvih, lijepih. I sve te ružne priče, u bilo kojoj zemlji, izgledaju slično. U borbi između dviju politika, dviju ideologija, dviju velikih sila, najveću žrtvu i teret u pravilu nose oni najslabiji.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju