Dok o vršnjačkom nasilju govorimo svako malo, ovih je dana u fokusu napad na profesora. Prije svega, njegova reakcija. Šamaranje učenika dovelo je do toga da stotine kolega učitelja stanu uz njega. Nitko od njih ne opravdava taj potez, samo upozoravaju da su i oni žrtve. Ove subote u Zagrebu pozivaju na skup. Kažu kako je bilo dosta nasilja u školama, pa i onog prema učiteljima.

''Jedan roditelj je ušao u zbornicu i naganjao me oko stola s nožem, dok je drugi učitelj zvao policiju.''
''Učenik osmog razreda se svaki sat penjao na stol, skidao hlače i vikao: hoćeš da ga izvadim? da vidiš šta je piton?''

Sve ovo odigralo se pod školskim krovom, u odgojno obrazovnoj ustanovi, mjestima s nultom stopom tolerancije na nasilje. Ovo su riječi izašle iz usta roditelja i, što je najgore, djece.

Nastavnici matematike Ariani Bogner Boroš su čak i automobil unakazili uvredama. No, ne ostaje sve samo na riječima, već i djelima koja bi po zakonu bila teža kanena djela. ''Ozljede, napadi, udarci, šutiranja, grozne stvari. Sjetite se onog 'Stavio mi je nož pod grlo'. Na nastavi, pod satom, profesorici'', govori nastavnika i članica udruge Nastavnici.org Dajana Vidaković.

Točan podatak, koliko je sličnih napada, ekipa emisije Provjereno nije dobila. Zna se da je samo prošle godine izdano gotovo 7300 opomena i ukora učenicima. Mnogi napadi, verbalni, ali i fizički, usmjereni na učitelje, godinama ostanu ispod radara. Jedan je pak dramatično odjeknuo. ''Nisam ushićen, ni najmanje. Nisam ni razočaran. Prihvatio sam na znanje. Točka'', rekao je profesor strojarske skupine predmeta Franjo Dragičević.

Dragičević dobio je upozorenje. ali ostaje na radnom mjestu, nakon što je puknuo, i na neprestane provokacije učenika uzvratio šamaranjem dvojice tinejdžera. Pritom je završio u medijima, ali i osvijestio hrvatsku javnost s čime se suočavaju prosvjetari. ''Jednom kulminira i odregira ovako kao što sam ja ili možda mnogo gore. Onda taj koji je zlostavljan, a mi smo zlostavljani, moji su kolege zlostavljaniji od mene, neću opisivati zašto. Mi odreagiramo i istoga časa postanemo nasilnici. Tu nešto ne štima'', rekao je Dragičević.

Upravo on je razlog zbog kojeg su ne samo učitelji, već i velika većina javnosti digli glas. Glas protiv nasilja nad učiteljima koji je, kažu, postojao uvijek, ali nikad s ovakvom nebrigom i gotovo prešutnim odobravanjem. ''Mi po broju, ali i intenzitetu, ne uočavamo neke razlike u odnosu na prethodno razdoblje'', kazala je ministrica Blaženka Divjak.

Dok ministrica nastoji smiriti situaciju, učitelji tvrde da je ovo tek početak. ''Situacija je prilično alarmantna. Stiglo nam je 80, pa i više izjava kolega koji su odlučili progovoriti o tome'', rekla je Dajana Vidaković. Sve te prijave stilgle su u samo nekoliko dana. Neke ne samo da su zabrinjavajuće, već su za prijavu policiji, i to zbog ozbiljnih prijetnji po zdravlje i život.

''Otac učenice je rekao da će mi prerezati grkljan i dignuti cijelu školu u zrak, ako ne dam dva! Razrednik i ravnateljica nisu ništa rekli. Dala sam dva.Tada. Više nikad''. ''Učenik mi je na produžnoj nastavi rekao da će me udariti šakom jer mu idem na živce''. Eto zašto samo rijetki o tome žele javno.

Mladi profesor, pripravnik u jednoj zagrebačkoj gimnaziji, nastavnica koja je željela ostavi anoimna, pa još jedna nastavnica matematike i sindikalna povjerenica za zagrebačku županiju. Svi oni, uvjerili su se s kakvim se problemima njihovi kolege danas susreću.
Nastavnica matematika Ariana Bogner Boroiš dala je jedinicu, i pritom zaradila trošak od nekoliko tisuća kuna. Saznala je tko je odgovoran, no nikome ništa. Sve je ostalo na činjenici da se dogodilo. Narodski rečeno, pojeo vuk magare. Čak ni ona osobno nije željela ići u daljnje sudske progone. Kaže, sin joj je tada išao u istu školu u kojoj predaje.

A da stvari mogu izmaknuti konotroli i otići u kriminalnom smjeru, nije toliko rijetko. Nedavno je Provjereno objavilo priču priču iz Belog manastira i problemima koji s nekolicinom učenika traju godinama. Oni ne samo da tuku vršnjake, već i nastavnike. ''Komunikacija s roditeljima je jako teška jer oni ne žele prihvatiti krivnju svoje djece. Prijete svima, i učiteljicama i meni, pa i drugim rditeljima'', rekao je u studenom za Provjereno ravnatelj osnovne škole u Belom Manastiru Damir Mendler.

Tu dolazimo do stvarnog problema, kućnog odgoja koji je podloga za cijeli život, odgoja koji mnogi roditelji prepuštaju nastavnicima koji, kada se i odluče riješiti problem, ne mogu bez njih. A onda ti učitelji nailaze na zid, čak i u najbanalnijim situacijama pa iz straha, ali i nemoći, mnoge stvari jednostavno prešute, pretrpe. ''Guramo pod tepih iz svog straha nekog jer ne želimo trpiti vrijeđanja, uvrede, jer nitko nas ne štiti'', kaže anonimna nastavnica.

Zato je ova zagrebačka nastavnica i odlučila ostati anonimna. Ne želi još više problema u svom žuivotu. Kaže, držala se pravilnika, pa nikamo nije dospjela. ''Ja sam naivno poslala dijete kod psihologa koje mi je stvaralo nered. I onda su mi kolegice rekle 'Joj, nemoj to ni slučajno raditi, slati dijete kod psihologa. Ja reko pa zašto? Čemu psiholog služi? Onda je kolegica rekla: 'Ali ti ćeš ispasti nesposobna da ti ne znaš upravljati razredom!''', priča nastavnica.

Škole ne žele probleme s inspekcijama, ministarstvima, agencijama, centrima, jer očito nekima to više stvara sliku da je neka škola problematična, a ne da ista škola ili pojedinac žele riješiti situaciju. ''Nemamo nikakve ovlasti. Pedagoške mjere su izgubile svoj smisao kod učenika. Učenik dobije opomenu i nastavi ići na nastavu kod istog tog nastavnika. Što nastavnik tu može? On će i dalje nastaviti jer ako dođeš do toga da dobiješ opomenu, znači da ćeš ići i dalje. Nećeš promijeniti svoje ponašanje'', govori nastavnik Marko Prpić. Jer je osnovna škola obvezna. Učitelj ne može samo tako izbaciti nekog iz razreda.

Ovaj je mladi čovjek na početku svoje karijere. Kao pripravnik, preuzeo je posao profeosra hrvatskog u jednoj zagrebačkoj gimnaziji. Srećom, kaže, s nasiljem se još nije susreto uživo. No, na njoj je diplomirao i na uzorku od samo pet zagrebačkih škola, došao do zabrinjavajućih podataka. ''32% učenika je, na njih gotovo 505 zagrebačkih srednjih škola, ustvari vidjelo nasilno ponašanje učenika prema nastavnicima. Od toga 25% tih učenika nije poduzelo ništa, recimo 13% je samo stajalo i promatralo navedenu situaciju. 14% tih je, nekih 150-ak učenika, zbijalo šale na račun toga događaja, što je izrazito psihički nepovoljno za nastavnika, a čak 7% se pridružilo osobi koja tlači nastavnika i pridružilo se tom činu'', ističe Prpić.

Ministrica Divjak najavljuje izmjene po pitanju prevencije i postupanja u slučaju nasilja. Razmotrit će se i mjere koje bi se, kaže, mogli i pooštriti. Najavila je to u ponedjelajk. Tom prilikom reagirala je i na slučaj profesora iz čakovca. ''Imam 29 godina iskustva u školskom sustavu i susrela sam se s ovakvim slučajevima. Nasilje nikad nije odgovor na nasilje i time ništa ne rješavamo'', ističe Divjak.

I s time se svi slažu. Šamaranje, udaranje, s koje god strane dolazilo, neprihvatljivo je. No, učitelja Franju, malo tko osuđuje. ''Ja sam deset godina u prosvjeti. Ne pamtmim ovakav incident, a da je javnost na ovakav način stala iza učitelja i da ga nije cipelairala dok je na podu, jer mi smo na istoj strani. Ako ne možemo zaštiti sami sebe, pa kako ćemo zaštititi djecu koja su nam povjerena?'', govori Dajana Vidaković.

Nije cilj sotonizirati djecu, nego upozoriti roditelje te iste djece da škole jesu odgojno obrazovne ustanove, ali da ih ne mogu odgajati, barem ne bez roditeljske podrške. Dakle, punoljetnih odraslih ljudi koji, nažalost, češće interveneiraju kad dijete dobije nedovoljan, ali kada prijeti učiteljici, onda šute. ili još gore, i sami se priključe prijetnjama. Zato su svi ti učitelji odlučili reći ''I ja sam Franjo''. S tom mišlju, u subotu je najavljen skup za sigurnu školu u središtu zagreba. S jednim ciljem, a to je zaustaviti nasilje pod školskim krovom.

 

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.