Bila je nedjelja u prosincu i bilo je hladno. Netko je pokucao na vrata jedne kuće na zagrebačkom trnju. S jedne strane promrzla žena u platnenim tenisicama, a s druge Petra. ''Meni je gđa. Mirjana pokucala na vrata jedno jutro i na moje pitanje 'kako vam mogu pomoći?', jednostavno je rekla 'Bilo kako'. I to kad vam kaže na neki način vidite na čovjeku da mu stvarno treba pomoć, jer način na koji je ona komunicirala sa mnom i odgovarala na moja pitanja je bio vrlo iskren i jednostavno saznala sam da ima bolesnu kćer, da teško žive, u štali, da se snalaze kako god mogu i ona je zapravo prosila po kućama'', priča Petra Ružman-Puntarić.

Molila ju je čarape i donje rublje. Mora na pregled u bolnicu, a nema ni ono najosnovnije. Petra se nije oglušila na vapaj upomoć, nego je pomogla koliko je mogla. Svejedno, osjećala je da nije učinila dovoljno te je odlučila otići u njezin dom. Prizor koji je zatekla, stisnuo joj je srce. Tročlana obitelj od nekadašnje staje napravila je sebi dom.

Petra je stalno tražila što bi još mogla učiniti. I nije stala na prvom posjetu. Mirjana i Petra postale su se prijateljice. Mirjana je u Petri pronašla podršku koja je često i potrebnija od bilo čega drugog.

Teško je riječima opisati što je tridesetdvogodišnja žena učinila za potpune neznance, za obitelj s kćeri oboljelom od cerebralne paralize kojima je dom staja. Dobili su je na dar zajedno za zemljištem od supruge pokojnog prijatelja.

Unatoč tome što imaju socijalni stan u Karlovcu, koji su dobili na korištenje upravo zbog bolesne kćeri, oni su izabrali život u staji. Tamo su u malom prostoru živjeli zajedno sa sinom, snahom te njihovo dvoje djece.

Mirjana i Vladimir Goršćak spavali su na podu. Novac za sve potrepštine su teško pribavljali.
Zato su, kažu, odlučili doći na selo gdje mogu imati i kokoši, svinju, posaditi nešto i lakše preživjeti. Počeli su ovdje graditi kuću, ali nije sve išlo prema planu. Zapeli su u staji, u prostoriji koja im je i kuhinja i spavaća i dnevna soba, bez vode i kupaonice. Ljeti se kupaju vani, a zimi u velikom lavoru nasred ove sobe. Indira je već naviknula na to da za istim stolom i jede i pere zube.

Stara perilica za rublje stoji vani, na improviziranom trijemu, jer u sobičku nemaju kamo s njom. Ali tijekom zime, kada je temperatura ispod nule, voda je smrznuta i perilica je neupotrebljiva. Tada rublje iskuhavaju na štednjaku.

Put kroz blato do vode i kuće koju su započeli, ali im se sada čini kao nedostižan san. Božićno drvce i vijenac stoje na vratima njihove staje. Kakva god da je, pokušavaju od nje napraviti dom, zbog Indire, koja nema velikih želja. ''Ne traži ništa. Njoj samo muzika i makni se od nje. Ponekad uzme svoju bebu jednu jedinu. Da ih ima 200, ovo je jedna jedina. Jednu sam kupio na Jakuševcu i šutnula ju je. Tako da nije zahtjevna'', priča njezin otac Vladimir Goršćak.

Na radiju sluša glazbu. Voli hitove, ali više od toga lakove za nokte i šminku. Ekipi emisije Provjereno pokazuje koje ima i ne prestaje se truditi sama lakirati nokte. Raduje se školi i prijateljima, ali još više dolasku u Udrugu gdje izrađuje keramiku. ''Voli more, bazene, vodu, konja. Konj joj dosta pomaže, recimo, pri tome. Sad već duži period nismo išli na jahanje. Dok imamo nju i dok je vidimo s nama nekako je ljepše i to nam je sve. To nam je stavrno sve. S njom ja mogu i porazgovarati i kad smo sami, kad muž ode negdje raditi. Ja i ona možemo razgoavarati'', pričaju Indirini roditelji.

Najviše ipak voli svoju ovčicu Maju koju je dobila kad je bila janje. Njezini roditelji hrane Maju i u isto vrijeme trude se sakriti hranu od miševa. Brašno drže vani na vrhu ormara. Tu je, misle, sigurnije.

Mirjana ima status njegovateljice i za to dobiva naknadu, a njezin suprug je nezaposlen.
Oboje sa zdravstvenim problemima. Teško im je i nositi svoje, sada gotovo, osamnaestogodišnje dijete.

Za sredstva za završetak započete kuće obratili su se i Centru za socijalnu skrb. Zahtjev je u razmatranju. Teško će ih dobiti zbog socijalnog stana kojeg su korisnici na osnovi invaliditeta kćeri, a prepustili ga svojem sinu. Kažu kako i on s dvoje male djece teško živi. Izabrali su mu pomoći. Ipak, sustav je doista napravio, u ovom slučaju, sve što je bilo u njegovoj moći. ''Roditelji su detaljno upoznati sa svim svojim pravima koje mogu ostvariti u okviru socijalne skrbi, bilo da su to prava koja se odnose na osobu sa invaliditetom koje imaju, bilo da su to prava koje oni kao roditelji takvog djeteta imaju. Oni i koriste sva ta prava u našem sustavu socijalne skrbi'', kaže Mirjana Pogačić iz Centra za socijalnu skrb.

A Petru Indira posebno voli. Vidi u njoj prijateljicu, nekoga kome se može povjeriti. Volimo misliti kako ljudi kao Petra nisu rijetkost. Kako je mnogo onih koji će otvoriti vrata, ali i srce, onima koji trebaju pomoć, velikodušno, bez pitanja i bez predrasuda.

 

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.