S njom smo, u samo nekoliko dana koliko je znamo i plakali i skupljali novac i vikali na sav glas i molili. Bitka roditelja za njezin život digla je cijelu zemlju na noge. Svakog je od nas pojedinačno posramila i podsjetila na ono što je najvažnije u životu. I premda o njezinoj bolesti, donacijama, roditeljima znamo sve, malo tko zna tko je zapravo ta djevojčica. Njezini roditelji, tetka, rođakinje u tako teškim trenucima za cijelu obitelj, odvojili su vrijeme da bi pred kamerama emisije Provjereno ispričali tko je Mila Rončević, njihova princeza. A dok su govorili o njoj, osmijeh im nije silazio s lica.

S samo dvije godine, uvukla se pod kožu svih koji su ugledali njezine velike, tamne oči. ''S pet mjeseci je progovorila. Vikala je mama, tata, davala pa-pa. S devet mjeseci je prohodala. Ona je nešto što zrači ljubavlju, snagom, dobrotom, inteligencijom. Ona je svakako tatina princeza, ali ona je, u ovom trenutku, princeza cijelog našeg naroda'', priča Milin tata Marin Rončević.

Mila je jedno dijete za koje nismo ni trebali znati. Trebala je odrasti u svojoj Rijeci, veseliti svoje roditelje, obitelj, stariju seku. No, sudbina je htjela da ju upoznamo, da se molimo, brinemo, nadamo, plačemo zajedno. ''Pokapali smo to dijete doslovno 15 puta u procesu liječenja. Stalno su se događale neke stvari. Padali smo, ali nam je Bog dao snage. Ljudi su nam dali snage'', rekao je Marin Rončević.

Ljubavi nije nedostajalo ovih dana. Trčalo se za Milu, molilo, šišalo, pa čak i tetoviralo. Uključili su se i poznati i slavni, mladi, stari, oni u štrajku, političari, vrhunski liječnici. Apel za pomoć maloj Mili u samo nekoliko dana oborio je sva očekivanja. Od dana objave na Facebooku u nekoliko danas skupljeno je gotovo 40 milijuna kuna, što preko računa roditelja, što preko udruge Nore Šitum.

Pomoć je stizala sa svih strana svijeta, u svim valutama, od najbogatijih do onih koji su odvojili do usta. Roditelji su u šoku, ne samo zbog situacije koja ih je snašla sa zdravljem djeteta, već i rekacijom javnosti. ''Facebook mi je izgledao kao Facebook od Kim Kardashian. Ne mogu ga ni otvoriti jer mi se sve zblokira koliko je unutra poruka, koliko je unutra poruka podrške, molitvenih poruka itd. Prvenstveno je osjećaj zahvalnost'', pričao je Milin tata.

Milini roditelji tjednima ne spavaju otkako se bolest vratila, a Mila ponovo završila na odjelu Dječje bolnice na riječkoj Kantridi. No, nije bilo druge, nego boriti se. ''Ne znam kako su oni već toliko puta potonuli i dizali se, i potonuli i dizali se. Nadam se da će uspjeti izdržati i da će imati snage boriti se jer to je takav stres koji ostavlja posljedice na sve'', kazala je Milina teta Babara Rončević Zubković.

Prije samo šesto godina, umjesto Mile, bila je Nora, druga djevojčica čija nas je sudbina ujedinila i rasplakala. Njezina se obitelj ovog puta među prvima odazvala u pomoć. ''Iskreno, sabrana sam i hoću biti fokusirana, pomoći im najviše što mogu jer mislim da se sad ne možemo lomiti koliko god je moguće, ali navečer, kad se svjetla pogase, nije lako jer naprosto vas vrati šest godina unatrag i puno je tu sličnosti, ali život ide dalje. Moramo se sad boriti za Milu'', kaže Đana Atanasovska, majka preminule Nore. No vremana, kao i izbora, nema mnogo. Philadeplhijska bolnica čini se kao najbolji izbor.

Mila boluje od rijetke i akutne vrste leukemije. Na odjelu riječke Dječje bolnice provela je i prvi i drugi rođendan s maskom na licu, ali vesela i sretna, s ljudima i liječnicima za koje roditelji tvrde da su istinski heroji.

Liječenje u Philadelphiji još uvijek nije do kraja poznato kako će točno izgledati. Radi se o eksperimentalnim metodama. ''Radi se o tome ovdje da može ona u Americi, pogotovo u toj dječjoj bolnici u Philadelphiji, dobiti kombinirane terapije i u lijekovima i vrlo brzo transplantaciju, tako da je već sada pronađen donor koji podudara njezinom genomu'', objasnio je poznati hrvatski znanstveni prof. dr. Ivan Đikić.

U Hrvatskoj je dobila najviše što je mogla, tvrdi ugledna onkologinja prof. dr. sc. Jelena Roganović. Dobiju, kaže, svi mali pacijenti, no to očito nije dovoljno. Stoga i apelira da akcija koja je ujednila zemlju ne bude izoliran slučaj. ''Naročita zahvala svima onima koji su prepoznali Milu samo kao nazivnika, ne kao jednu djevojčicu. Djece s malignim bolestima je bilo, njih će biti. Oni imaju zasebne potrebe i hvala svima koji ih neće zaboraviti'', rekla je Roganović.

U Rijeci, gradu u kojem je rođena, njezini najbliži pokušavaju barem donekle nastaviti živjeti. ''Povremeno se saberemo. Imam osjećaj kao da ovih dana, ali i cijelu godinu, živimo u nekom paralelnom svijetu, jednom gdje normalno žviite, radite i sve normalno, a s druge strane imate tu jednu priču od koje ne možete i ne želite na kraju pobjeći'', priča Milina teta Barbara.

Premda bolest nije novost, tek u posljednjih nekoliko tjedana shvatili su da se bore s nečim puno gorim. U samo nekoliko dana, život im se okrenuo naglavce. I samo jedna riječ ili pogled, dovoljni su da zaobrave na umor, da shvate za što se bore. Rasprodali su sve što su mogli, i vlastitu kuću, samo da skupe novac. Život kakav su poznavali više ne postoji, ali zato postoji nada. I dok su mama i tata pošli preko Atlantika da se bore za život mlađe kćeri, ona starija ostala je s djedom i bakom.

''Ona je jedno divno dijete i ona nevjerojatno se nosi sa svime time. A sad, vidjet ćemo što će sve skupa s time biti. Nekako nastojimo koliko toliko organizirati normalan život u cijeloj ovoj ludnici'', kaže Barbara.Petra je 5-godišnjakinja koja je s tako malo godina morala naučiti nositi se s teretom većim od nje same. ''Kaže ona meni: 'Tata, ti si meni sve objasnio. Ti znaš da si meni rekao da vas neće biti dugo'. Dok ju mi ne uspijemo prihvatiti i gore dok se ne snađemo, ja ni ne znam kako ćemo stajati sve to skupa, a kaže ona: 'Ja bi mogla izdržati puno duže samo da znam da će se Mila vratiti kući'. Ona je to jučer rekla. Rasplakao sam se. Morao sam jastuk mijenjat. Takva je, sve za seku'', ispričao je Marin Rončević.

Rončeviće su u Philadelphiji nakon slijetanja dočekali mnogi iseljenici, ali i predstavnici veleposlanstva. Sanitetskim vozilom malena je odmah prebačena u bolnicu. Prognoze liječnici i inače ne vole davati, osobito ne u slučaju poput ovog u kojem je metoda liječenja eksperimentalna. Bolnica u Philadelphiji i dalje ne daje nikakve komentare. Ono što je pozitivno u cijeloj situaciji, jest činjenica da se Mila osjeća dobro. ''Dok god postoji neka slamčica za koju ćemo se hvatati, hvatamo se. Bilo je situacija tijekom liječenja kada ona bila blizu kraja, ali se čudesno vratila, a tako i mi s njom'', prisjeća se teta Barbara.

''Očito da je Mila došla s nekom misijom i pokrenula je taj jedan val dobrote'', kaže Milina mama Sanja. Val dobrote, ali i val svjesnosti da je Mila simbol onog najvrijednijeg, onog što nema cijenu, onog za što vrijedi tražiti, povlačiti za rukav, moliti, za što vrijedi dati i zadnju kunu, zbog čega nije sramota pustiti suzu.

Mila nije samo jedno dijete. Premda jedinstvena, kako kaže prof. Roganović, Mila je postala nazivnik za sve one koji trebaju nadu, pomoć, koji trebaju nas jednako koliko i mi trebamo njih da nas spuste na zemlju i posrame kada pomislimo da imamo problem, da nam vrate ljudskost, solidarnost, ljubav.

Draga Mila, vrati nam se vesela i nasmijana kakva si otišla i prije svega zdrava. Sretno, malena!

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.