Sa svojih 12 Ivan godina na leđima nosi čak 19 teških dijagnoza.

I opet bi oni to nekako sami, dignuli još jedan kredit, stisnuli zube i pregrmjeli svi zajedno, ali Mesići više nemaju vremena.

Posljednjih nekoliko noći jako je kritično. Ivanova su pluća poput dvije šake. Aparat koji će mu pomoći da diše treba mu odmah, a on je dobio termin za 6 mjeseci.

Nova noć je nova strepnja, i to ona najgora, koju nijedan roditelj ne želi doživjeti. A je nada samo jedna – da Ivan poživi još jedan dan.

Pomoć u Hrvatskoj teško će dočekati. Vrijeme nemilosrdno curi. Svaka sekunda život znači.

Ivanov život sve je samo ne igra. Dvanaest mu je godina, a na leđima nosi više dijagnoza nego što je proslavio rođendana. S nekima se nosi bolje, s nekima lošije. U svakom slučaju, previše za bilo koga, kamoli dijete. K tome, u njegovim je genima i kromosom viška, odnosno Down sindrom.



Ivan je najmlađe, sedmo dijete u obitelji Mesić. Njegova borba traje od trenutka dok je došao na svijet. Pri porođaju je ostao bez kisika. Od tada njegov drugi dom postaju bolnice. No umjesto nade u oporavak, tamo bi ga dočekalo još loših vijesti. ‘’Svaki pregled druga dijagnoza. Uvijek nova dijagnoza. Tako da smo dobili do 19 dijagnoza. Odeš na neki pregled da vidiš, svom djetetu tražiš pomoć. I on ti dođe i kaže: ‘Nije mu problem toliki pluća, koliki je problem tumor ispod jezika’. Samo ti je tako rekao. Onda znate koliko je bilo strašno i koliko je bilo teško’’, priča Ivanova majka Ana Mesić.



Između pohoda po bolnicama, strepnje nad svakim njegovim korakom, oni rijetki trenuci veselja obitelji su neprocjenjivi. Osmijeh na Ivanovom licu pojavi se čim vidi loptu i nogomet na televiziji.

S majkom, sestrom i nećakinjom najviše je povezan. Uz njega su provele dane i probdjele noći. One ga razumiju, znaju svaki njegov pokret, trzaj, zvuk, kad se želi odmoriti, a kad želi jesti. Godinama žive svaku Ivanovu borbu.



Vinkovci, Osijek, Zagreb, Beograd – broj bolnica gdje su bili i tražili pomoć više ne broje. Pregledi, zahvati, liječenja, na sve su to naviknuli. No situacija je sada nikad gora. Došli su do ruba. Posljednja dva dana Ivan se jednostavno guši, ne može više normalno disati.

U Hrvatskoj je termin dobio tek za šest mjeseci. No s obzirom na njegovo stanje, neće ga dočekati. Aparat koji će mu pomoći da udiše dovoljno kisika treba mu sada, ne sutra, ne za dva tjedna ili šest mjeseci. Zato uskoro kreću u beogradski Institut za majku i dijete. To košta, ali vremena čekati hrvatski sustav više nemaju. Iako su financijski iscrpljeni od dugogodišnjeg liječenja, majka je spremna odreći se svega. Samo da Ivan prodiše. ''Ići ćemo. Dići ću kredit kao i prošle godine. Ako ne budem mogla, dat ću kuću pod hipoteku, izaći ćemo na ulicu. Živjet ćemo u šatoru, ako će mom djetetu pomoći. Spremna sam na sve za moje dijete jer znate kako je teško kad vidiš da ti pati, traži pomoć, a ti mu ne možeš pružiti'', govori Ivanova mama. Život je to, kaže, pun odricanja, ali za Ivana nije teško.



Mesići bitke vode na više strana. Osim institucija i bolnica u kojima, kažu, ne nailaze na previše razumijevanja najveća im je bitka, uz bolest, ona s vremenom. Proganja ih strah da bi svaka iduća noć mogla biti kobna jer se Ivan počne gušiti, poplavi od manjka kisika i bude hladan kao led. Tada kroz glavu prolaze najgore misli.

Do spasa u bolnici moraju čekati još desetak dana, dok ne prikupe dovoljno za proširenje pluća i aparat. Ne predaje se ni Ivan. Iako možda ne razumije sve što se događa, osjeća da je okružen ljudima koji ga vole i koji od njega, koliko god teško bilo, neće odustati.

 

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju