Slobodan Marendić, sada već bivši načelnik splitske policije prošlog je tjedna učinio nešto što se u Hrvatskoj rijetko viđa.

Podnio je ostavku na dužnost iz moralnih razloga. Osjetio se odgovornim što mu je sin dok je on spavao, u alkoholiziranom stanju, uzeo službeni automobil i skrivio prometnu nesreću. 

Osobno nije ništa skrivio, potvrdio je to i unutarnji nadzor. Mnogi se čvrsto drže za svoje pozicije i ne odstupaju zbog puno gorih krimena, sve dok pritisak javnosti ne postane prejak. Ali ni tada moral ne navode kao razlog odlaska.

Bahati sin načelnika splitske policije, pijan slupao očev službeni policijski automobil. Tako je u prvi mah zazvučala vijest da se sin policijskog načelnika pijan razbio službeni auto. Za hrvatske prilike možda čak i ništa neuobičajeno, kao i komentari na društvenim mrežama, gdje se u sekundi stvorila hajka.

Ono što je uslijedilo, pozitivno je iznenadilo cjelokupnu hrvatsku javnost. Načelnik Marendić je odstupio zbog moralne odgovornosti, a da pritom sam nije ništa napravio. ''Nije on meni rekao tata oprosti smijenio sam te, ali je moj Luka reagirao i rekao kao vjerovatno svatko svjestan što je napravio'', rekao je bivši načelnik.

Sin Luka, inače maturant, najstariji je od troje djece. Do te večeri, ni po čemu problematičan. Zbog prirode očeva posla i on se sam nekada osjeća da je pod povećalom javnosti, a otac mu je bio šef druge najveće policijske uprave u Hrvatskoj. Toga je dana radio do kasnih sati, a nakon toga s društvom i popio čašu previše. Ekipi emisije Provjereno je, sada već bivši šef splitske policije, prepričao što se dogodilo dok su se vozili rutom kojom i njegov sin te noći. Ohrabren alkoholom, odlučio je otići kod djevojke, misleći da može voziti.

U gluho doba noći, Marendić je u 27 godina kao policajac, zaprimio stotine uznemirujućih poziva, ali ovaj je bio drugačiji, poziv u noći od kojega svaki roditelj strepi, pa i ako je načelnik policije. ''To je jedan poziv koji ne da nije ugodan, nego ja osobno kao čovjek ne želim nikome da dobije takav poziv. U mojoj viziji iz sna, Luka spava u svojoj sobi. On onako kroz jedan težak, plačljiv glas, težak, tmuran kaže tata ja sam uzeo auto i imao sam prometnu nesreću'', prepričava bivši načelnik PU splitsko dalmatinske Slobodan Marendić.

Razbijen auto, bez ozlijeđenih. Bila je to informacija koja je ublažila početni strah i šok. ''E to je onaj drugi dio poziva, kad je već moralo biti ovo prvo, onda ste s ovim drugim super sretni. Nikome nije napravio na zlo, ničiju obitelj nije zavio u crno'', govori Marendić. Upute sinu bile su jednostavne: sjedni i pričekaj policiju i surađuj. ''A ja ću doći ću do tebe kao otac, a ne kao načelnik policije'', rekao je Marendić sinu.

Kao načelnik, učinio je, kaže, ono što mora po pravilima. ''Izvijestio ih o činjenici da je moj sin uzeo vozilo bez mog znanja i da je s tim vozilom imao prometnu nesreću'', govori Marendić. Udaljenost od obiteljske kuće u Solinu do mjesta nesreće je nekoliko kilometara. Na oštrom zavoju ulijevo izgubio je kontrolu, što zbog brzine, ali i alkohola.

Tek obilaskom samog mjesta nesreće, otkiva se koliko je sreće imao. Udario je u ogradu na mostu, a ispod se nalazi provalija duboka desetak metara. Na mjesto nesreće je izašla ekipa za očevid, ali iz Zadra, kako bi se spriječio eventualni utjecaj.

Postavlja se pitanje kako odijeliti ulogu načelnika od one očinske. ''Pa čujte, sada kada kažem da mi nije svašta padalo na pamet. Ja sam se zaista isključio iz te procedure i uopće komentara ne stavljajući priliku da kolege osjete pritisak'', govori Marendić. Sutradan je stigao na radno mjesto i odmah o svemu izvijestio glavnog ravnatelja policije.

Dok je interna istraga trajala, iz ladice mu se izvlače krimeni iz prošlosti. Kao načelnik jednog od sektora, disciplinski je kažnjen zbog neovlaštenog korištenja službenog automobila. To je, kaže, činjenica koju ni tada nije negirao. Nisu se samo vadili grijesi iz prošlosti. Postavilo se i pitanje zadržavanja na triježnjenju pijanog vozača, odnosno načelnikova sina.

Bilo je upitno radi li se dvostrukim kriterijima jer je mladić napuhao gotovo 1.7 promila. ''Počinitelj na mjestu događaja nije bio ni drzak ni bezobrazan. Pokazivao je da surađuje. Bio je pod nadzorom, u ovom slučaju mene, kao oca. Znači, osim što je bio pod mojim nadzorom, auto razbijen, nema mogućnosti nastaviti s tom radnjom koja može uzrokovati i dalje posljeice. Dakle, on je u sigurnim uvjetima otišao kući'', objasnio je Slobodan Marendić.

Istraga o njegovom utjecaju i eveuntualnom zataškavanju brzo je završila. Marendić za svog sina nije intervenirao i nije napravio ništa protuzakonito. U tom trenutku povlači presedanski potez: podnosi ostavku. ''Zaista nisam razmišljao o tome da je to nekakav veliki potez. To je više onaj osobni osjećaj, kada vidite da ne možete onom lakoćom obavljati svoj posao koji ste obavljali do tada uz sve probleme koji nosi policijski poziv i uz sve teškoće. Ja sam na temelju svog osobnog osjećaja shvatio to neće biti sa takvom lakoćom nakon ovakvog jednog događaja jedno vrijeme, duže vrijeme. Svakako ne na tom radnom mjestu'', rekao je Marendić.

Slučaj sličan ovome dogodio se u Zagrebu. Sin Gorana Burušića, tadašnjeg načelnika zagrebačke policije u promet je pustio 150.000 krivotvorenih kuna 2013. godine. No, ovdje je sve ostalo samo na ponudi, ne i odluci. Tadašnji ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić nije prihvatio Burušićevu ostavku. 

Prometne nesreće s ozlijeđenim osobama, tučnjave, krađe i slično. Sve to činila su djeca političara, policajaca, direktora državnih poduzeća, ali nitko od njih nije se osjetio odgovornim za postupke svoje djece. Marendić zvog svoje odluke ne žali. ''Kao i otac i policajac koji se susreo sa sličnim situacijama u drugim obiteljima, činim sve da nas dvojica i naša obitelj, supruga i još dvoje djece, prosto prođemo čvrsto kao obitelj. Nismo kao obitelj tražili ništa iznad drugih'', kaže Marendić.

Nisu tražili, niti su dobili. Podnio je ostavku, što je u dijelu javnosti odjeknulo pozitivno, a u drugom nije. No, upravo u Hrvatskoj ovo nije uobičajen potez. Političari, javne osobe ostavke obično podnose kada voda dođe do grla, ali i onda se kao razlog ne navodi moralna odgovornost, već želja da se ne šteti nečijem ugledu. ''Ono što njih obeshrabruje jest to da su svi umreženi, isprepleteni, odnosno mogu se ucjenjivati ako netko krene padati. To može povuće drugfe stvari za sobom'', objašnjava analitičar Višeslav Raos.

Kultura samostalnog odlaska iz moralnih razloga gotovo i ne postoji. Govoreći o inozemstvu, Višeslav Raos daje primjer švedske ministrice koja je podnijela ostavku jer je školski pribor platila službenom karticom.

Jedina koja je samostalno napustila svoju funkciju, u 27 godina demokracije bila je ministrica zdravstva Ana Stavljenić Rukavina iz Vlade Ivice Račana. Više od četvrt stoljeća bilo je potrebno da netko tko je neizravno kriv, iz moralnih razloga sam ode. Bilo bi dobro slučaj Marendić ne bude iznimka, već prekretnica u odnosu prema javnim funkcijama i odgovornosti prema građanima.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju