Do kada će prava bioloških roditelja biti iznad prava njihove dječice, progovaraju iz svojih potresnih iskustava za kamere Provjerenog upravo djeca koja su to proživjela na vlastitoj koži, nad čijim se leđima prebila sva napravda ovog sustava. Poslušajte pa na trenutak se, molim vas, zamislite zašto se sada djeca socijalnih radnica, u pravilu, nezaštićenih žena koje same dolaze u nasilne i disfunkcionalne obitelji srame reći što im radi mama. Generaliziranje i govor mržnje nikada nikome nije donio ništa dobro.

''Čula sam kako je zaplakala i vrisnula. Čula sam joj mater. Ona drži u rukama, dijete mrtvo, leti niz ulicu i zove njega'', prepričava baka preminule dvoipolgodišnje djevojčice.

Nitko na ovo nije ostao imun. Mješavina osjećaja, ljutnje, tuge, bijesa.

''Ne bih ju pustio nikad više da sam znao. Ja sam se sakrio kad su ju odvodili. Ja sam se sakrio, nisam ju mogao gledati kad su ju odvodili, oni su rekli da ona mora ići i gotovo, ja nisam mogao, ona bi i mene gledala, ona ne bi otišla, ja sam se morao sakriti, i supruga. Sam' da nas ne vidi. Da bude djetetu najlakše, kad već mora, rekoh, da joj bude što lakše'', govorio je udomitelj.
Plače baka, a plače i bivši udomitelj. Pretragično, prebolno, prerano. Roditelji u pritvoru, javnost na nogama.

''To smo mogle biti mi, to se moglo vrlo lako desiti i nama'', komentira Antonija Skender iz inicijative ''Moram vam nešto reći''.

Ima tu i simbolike. Veliki petak, dan koji vjernici ionako doživljavaju kao danom muke i smrti. Baš toga dana, malena je djevojčica primljena u zagrebačku Klaićevu bolnicu i to smrskane glave. Na Uskrs je izdahnula. Započelo je razapinjanje. Ne ono biblijsko, već verbalno.

''Vraćamo se u srednji vijek. Dakle hoćemo oko za oko, zub za zub. Hoćemo li ubiti počinitelja, hoćemo li vratiti smrtne kazne, hoćemo li opet vješati ljude. Mislim da to nije odgovor na problem koji imamo'', objašnjava Lana Peto Kujundžić, sutkinja za mladež.

Pa su prozvani socijalni radnici i sami prozivali.

''Predlažem ministru prije nego što primi gospođu Veljaču i njene kolege da pogleda kakve je objave ona napravila na svom profilu vezano uz stručnjake koji rade u sustavu socijalne skrbi i vezano uz sustav socijalne skrbi'', izjavila je Štefica Karačić, predsjednica Udruge socijalnih radnika.

Poziv na trenutačne otkaze i zabranu rada socijalnim radnicima, kao i još neke vrlo eksplicitne i neprimjerene komentare koje je bolje ne spominjati. Jelena Veljača, članica inicijative ''Spasi me'' se ispričala.

''Meni je jako žao što se komora socijalnih radnika u trenutku kada je jedno dijete ubijeno zbog krive procjene socijalnih radnika, osvrće na nešto što je Veljača pisala na svo profilu. Jelena se ispričala zbog toga što je napisala koji naravno nije prikladan za javni prostor'', objasnila je Una Zečević Šeparović, odvjetnica i članica inicijative #spasime.

No prijetnje i gnjev prema socijalnim radnicima već su bili u galopu. Na zgradi Centra za socijalnu skrb u Novoj Gradiški osvanuo je ali i ubrzo prebojan natpis – ubojice. Sjetimo se djece koju je otac bacio s balkona na Pagu, majke iz Pule koja je ubila malenog dječaka, slučaja izgladnjivanja i zlostavljanja djeteta iz slavonskog broda. I po tko zna koji put, postavlja se pitanje - kako i zašto? Što je dovelo do toga, ima li odgovora na to?

''Iz svoje prakse imam iskustvo da je preko puta mene bio čovjek koje ni obitelj ni psiholog kao ja ni stručnjak nisam mogla procijeniti što se događa. Najnormalniji razgovor i najnormalnije funkcioniranje. Sutradan vijest, da je taj čovjek izvršio suicid'', pojasnila je psihologinja Nada Petković iz CZSS-a Dugo Selo.

Što se dogodilo u njegovoj glavi, u glavama onih koji su tema ovog priloga, pitanje je više hipotetsko, jer tko uistinu zna pravi odgovor? Ipak, traži se krivac. Najjednostavniji je odgovor - onaj tko je i presudio nesretnoj djevojčici. Majka, roditelji. Ima li onih koji su to mogli spriječiti, to ćemo tek saznati. Cijeli tjedan traju nadzori, istrage, vještačenja, pregovori i dogovori. Sve to otvorilo je još jednom problem koji se često smetne s uma, a to je tko i kako brine o pravima najmanjih, najnevinijih, najpotrebitijih.

''Zaključavao me u mračnu sobu cijeli dan bez hrane i vode, bez WC-a. Ja sam bila najstarije dijete u tom trenutku, imala sam tri godine, imala sam polubrata koji je bio pola godine mlađi od mene i sestru koja je bila beba'', prepričava Skender.

Njezino smo lice ovih dana često viđali. No njezinu priču, malo je tko čuo. Danas uspješna 37-godišnjkinja, lako je mogla doživjeti sudbinu djevojčice s početka priče.

''Sjećam se i zlostavljanja u svojoj biološkoj obitelji, sjećam se i boravka u bolnici nakon što sam izdvojena, sjećam se i Nazorove, sjećam se i posjeta svoje biološke majke, sjećam se dana kad sam udomljena'', govori.

Dana kada je spašena. Kada je dobila priliku za novi, ljepši život. Život u kojem je godinama poslije srela Martu, još jedno poznato lice. Koja je također, poput Antonije, našla spas u novoj, ne-biološkoj obitelji.

''Kad su me pokupili, mama je imala Opel corsu i sav je bio tapeciran u neke točkice, ja sam sjedila na lijevoj strani iza tate jer je on vozio. Ja sam nosila nekog tirkiznog My little ponyja koji je imao neku veliku zvijezdu na guzici i kad smo došli doma, posjeli su me na kauč, pokrili me dekom i dali mi čaj. I onda su mi rekli da su oni odsad moji mama i tata i tu je sve stalo. I zapravo stalo i počelo'', prepričava Marta Divjak iz inicijative ''Moram vam nešto reći''.

Dvadeset godina poslije, ona i Antonija baš zbog sudbine koju su uspjele izbjeći, za razliku od nevinih duša koje su skončale tragično, kucaju na vrata premijeru, ministrima. Traže pomoć. Ne za sebe, već za djecu poput njih.

''Da se djeca mogu iz nefunkcionalnih obitelji mogu izdvajati puno brže i puno efikasnije, da imamo više roditelja kako djeca ne bi odrastala u domovima, da se procesi udomljavanja i posvajanja i pojednostave i poboljšaju kako bi djeca što prije iz sustava odlazili u svoje obitelji. Tražili smo da se loptica prestane dobacivati s centara na sudove i obrnuto i već da se dublje sagledaju u tu problematiku jer slučajevi zapinju i na sudu i u socijalnim radovima'', objašnjava Antonija Skender.

Taj problem ističu svi. I suci, i socijalni radnici, i udomitelji, a kao što vidimo i oni na koje se to odnosi. Antonija je cijeli život živjela u udomiteljskoj obitelji, a Marta je posvojena.

''Jako puno socijalnih radnika i sudaca donose odluke na osnovu mišljenja, a to je da je biološka obitelj najbolja, dok se ne dogodi tragedija'', govori Marta.

A one su kažu dokaz da je stabilna i sigurna obitelj važnija od biološke. Svjesni su toga i udomitelji, oni kojima su djeca, koja sigurno nisu izuzeta zbog toga što im je bilo dobro, dana na čuvanje. Oni su ti kaže, Marina iz Foruma za udomiteljstvo, koji ne samo da trebaju odgajati i brinuti, već i biti spona s biološkim roditeljima. Onima koji udomitelje nerijetko dočekuju na nož.

''Imali smo situaciju gdje je bio čovjek koji je PTSP-ovac koji je dolazio k nama, misleći da smo mu oduzeli dijete i kad se dijete nažalost vratilo k njemu, da je govorio da bi on nama bacio bombu ili tako nešto'', prisjeća se udomiteljica Marina Novaković.

Sutkinja za mladež, Lana Peto Kujundžić, objašnjava da suci olako gledaju na činjenica da se nasilnicima dopušta da viđaju djecu, iako su nasilnici.

Zašto vam ovo sve govorimo? Da se stekne dojam tko su ta djeca i iz kakvih sredina dolaze. To nisu idilična mjesta, obitelji pune ljubavi, poput vaših majke i oca koji vas baš sad gledaju očima punih ljubavi, koji bi za vas dali cijeli svijet.

''Nije cilj da se sva djeca izdvoje iz obitelji, cilj je da se roditeljima ukaže da su njihovi propusti takvi da je potrebno da nešto mijenjaju u svom ponašanju ukoliko zanemaruju to dijete i s roditeljima se treba raditi dok je dijete na smještaju. Ako roditelj pokaže spremnost, motivaciju, dijete se vraća u obitelj'', izjavila je Petković.

To su obitelji u kojima su nasilje, zlostavljanje i ovisnost stvarnost u kojima čak i onima s dosjeom, roditeljska skrb nije oduzeta, a samim time im omogućava se da viđaju djecu. To se dogodilo i u Antonijinom slučaju. Ona nikad nije mogla biti posvojena, jer njenim roditeljima nisu oduzeta roditeljska prava. Sustav je višeslojan. Funkcionira tako da nakon izuzimanja djeteta, biološki roditelji moraju biti u tretmanu. I pripremiti ih za eventualni povratak djeteta.

''S biološkim roditeljima treba raditi cijeli sustav, od obiteljskog centra, centra za socijalnu skrb kako bi i oni podigli svoje roditeljske kompetencije. To ne znači da će jedna obitelj ipak funkcionirati, ali ako možemo spasiti obitelj jednu dvije ne treba zanemariti ni tu situaciju nego ajmo raditi i s njim'', napominje udomiteljica Marina Novaković.

Sutkinja Kujundžić kaže, opseg posla se povećao. Sve je više slučajeva, a socijalni radnici postali su administrativni, što ne bi smjeli biti.

Samo u ovom Centru za socijalnu skrb u Dugom Selu, kaže ravnateljica, izdvojeno je 24-ero djece. Djece koja su sigurno spašena. ''Pokrivamo područje od oko 40 tisuća stanovnika. Devet je stručnih radnika, u sistematizaciji 14'', objašnjava Petković. I sve su mlade i obrazovane žene. I ovih dana pod stresom, uplakane jer, kažu, imaju osjećaj da im je na čelu nacrtana meta.

''Moje dijete je mene pogledalo i reklo znaš mama kad mene netko bude pitao za tebe, ja ću reći samo da sam psiholog, neću reći gdje radiš. To je prestrašno'', kazala je.

U konkretnom slučaju iz Nove Gradiške, osim što je malena bila udomljena pa vraćena biološkim roditeljima, činjenica jest da je otac bio obiteljski nasilnik te da je nasilje, kako kaže, osobno prijavljivala i baka djevojčice socijalnim radnicima.

''Ja sam kao kazneni sudac jako striktna u tom dijelu da nema kontakt s roditeljem koji je bio osuđivan zbog nasilja u obitelji'', rekla je Lana Peto Kujundžić, sutkinja za mladež.

Baš po tom pitanju inicijativa ''Spasi me'' traži da takvo ponašanje postane otegotna okolnost u pravu roditelja koji žele viđati svoju djecu. Inicijativa koja je nastala nakon tragedije na Pagu, od tada radi na izmjenama zakona i poboljšanju sustava.

''Ono što smo mi dogovarali s ministarstvom zadnjih nekoliko mjeseci jest neovisno povjerenstvo koje bi radilo na pritužbama građana. Jer građani koji imaju pritužbe na postupanje centara mogu se žaliti šefu centra ili na kraju samom ministarstvu. Dakle, dolazimo do toga da samo ministarstvo i sam sustav unutar sebe odlučuje o vlastitom postupanju onog što smo predložili, a što je u nacrtu zakona jest povjerenstvo koje bi bilo neovisno dakle, ne oni koji rade u ministarstvu, a koje bi moglo revidirati odluke'', objasnila je Zečević Šeparović.

I dok resorni ministar obavlja razgovore s udrugama, premijer ga brani.

''Nikakve konkretne veze s profesionalnim pogreškama pojedinih ljudi ne mogu dovesti ni uz najbolju volju u vezu s odgovornošću ministra'', govori premijer Andrej Plenković.

U međuvremenu, smijenjen je šef novogradiškog CZSS-a. Provode se izvidi i čeka se svjedočenje socijalne radnice koja je u izolaciji zbog koronavirusa.

''Zna se tko je kriv. Krivci su tamo gdje trebaju biti. Ako smo nešto pogriješili, propustili odgovarat ćemo'', komentira Petković.

Malena duša koja je prije nekoliko dana napustila ovaj svijet, s pravom je podigla buru. Ono što svakako treba izbjeći jest poziv na linč jeer on nije rješenje. Rješenje je govoriti, upozoravati i prije svega djelovati.

''Nikada ne znaš ljudsku prirodu do kraja, nikada ne znaš koji će biti taj breaking point u nečijoj glavi da nekome učinio nešto nažao. Nemoguće je predvidjeti sve'', rekla je Skender.

Papir sve trpi, pa će tako i nove zahtjeve, zakone i propise. Ministarstva pravosuđa i socijalne skrbi najavila su proširenje zakona po kojem će nečinjenje službene osobe biti izdvojeno kao posebno kazneno djelo na štetu djeteta. Svi centri će i preispitati rizike svih obitelji koje su u tretmanu. Pitanje je tko će provoditi sve to. Spomenimo, u centru gdje radi Petković, posao za 14-ero ljudi, obavlja njih devetero. No, ne samo ondje.

Pitanje je dokad sve to može tako? Do nove tuge, smrti, do nove izgubljene mladosti. Na ovom ispitu nema jednoznačnog rješenja i odgovora. Iluzija je da se ovakvo što neće ponoviti. No nastojmo učiniti sve što možemo da to izbjegnemo. Ne zbog naše mirne savjesti, već zbog onih u koje se tako olako kunemo da su nam najvažnija, naše djece.

Emisiju "Provjereno" gledajte četvrtkom u večernjem terminu na Novoj TV! Propuštene epizode pogledajte besplatno na novatv.hr!