Znanstvenici još ne znaju tko je uzročnik: jesu li to majmuni ili šišmiši, ali ono što se zna, jest da je smrt, koja nastupa vrlo brzo, iznimno bolna. Počne s temperaturom, a završi krvarenjem iz svih otvora. U Kongu je u tijeku druga najveća epidemija u povijesti, a u njezin epicentar otišao je Zoran Marinović.

I dok tamošnje lokalno stanovništvo vjeruje kako je virus politički izazvan jer se pojavio ususret predsjedničkim izborima i to u najjačem opozicijskom središtu, liječnici se pitaju što ako se opasan virus oslobodi iz tropske šume.

U središtu epidemije ebole, istočnoj pokrajini na granici s Ugandom, luta milijun izbjeglica, a tu je još i 50-ak paravojnih postrojbi. Uz njih se bolest uistinu čini kao manji problem, ali nije. Ovo je najveća epidemija u povijesti zemlje. I još nije posve zaustavljena, unatoč međunarodnoj pomoći.

Na kontrolnim točkama po gradu obavezna je dezinfekcija ruku i mjerenje temperature, a svi to moraju proći, pa i UN-ovi "mirovnjaci" poput forenzičara Daniela Filipovića. Sad je, kaže Daniel, još dobro. Uspostavljen je sustav borbe, smanjen broj zaraženih. No, kad je ebola buknula, nikome nije bilo svejedno. ''Mješavina straha, straha za svoj život. Kako sve to preživjeti? Kako ostat tu raditi?'', pitao se Daniel.

 

Mjere opreza spriječile su da bolest bude izvan svake kontrole, ali lokalci nemaju povjerenja. Sumnjičavi su na sve i svakoga. Njihova je pokrajina u političkom i vojnom kaosu. Strance gledaju ispod oka i kad im žele pomoći. ''U Africi vlada velika fama oko te ebole. Jedni misle da ona ne postoji i da nema potrebe da se preventivno cijepe i liječe, dok drugi misle opet da je netko drugi donio taj virus'', priča Daniel Filipović.

Reporter Provjerenog s Filipovićem je otišao u grad Butembo, epicentar zaraze. Nedavno je više tamošnjih centara za liječenje napadnuto. Nije sigurno tko su napadači. Iza sebe su ostavili samo palež i strah medicinskog osoblja. Jasno je jedino da postoji otpor uspostavljenim medicinskim centrima. ''Izuzetno je teško. Ovaj je centar su napale grupe koje se nisu slagale s time da bude ovdje. I to se dogodilo u obližnjem centru za liječenje. Možete li zamisliti kako je teško Ministarstvu zdravstva i onima koji ih podupiru kad se moraš boriti protiv epidemije, ali i kada trebaš razumijeti različite grupe i njihovu politiku i stvari za koje su zainteresirani? I nadati se da će sve druge borbe ostaviti sa strane i prvo se boriti s bolesti, a onda možemo rješavati političke probleme'', priča dr. Ian Norton iz Svjetske zdravstvene organizacije.

Centar u Butembu trenutačno je pun. Devedeseet ljudi potražilo je pomoć, a kod polovine je potvrđena ebola. Ostali čekaju. A neki se, izliječeni, otpuštaju. ''To je zastrašujuća bolest. Nevidljiva je, ne znaš gdje će te pogoditi. Devastirajuća je. Ima drugih bolesti koje možeš pokupiti, a šanse za oporavak su visoke, dok kod ebole ako ostaneš doma, u zajednici, šansa da umreš je 65 posto'', objašnjava Norton.

Zoran Marinović ušao je u najstrožu, kontaminiranu bolesničku zonu. ''Koliko god da je bilo komplicirano proći svu birokraciju, da bi dobio sve moguće dozvole da uđem u ovaj ebola kamp od ministarstva zdravstva, ministarstva za medije, lokalnih doktora, WHO-a, tako je kompliciran ulazak u samu kontaminiranu zonu. Ponekad je potrebno pola sata da se obuče odijelo, prođe se kemijski tretman i sve to isto ponovi do najsitnijih detalja kad se izlazi van'', rekao je.

Krvava zaštitna odijela ne trebaju dodatna objašnjenja. Bolest je opaka i za ovaj posao treba imati želudac. U prostoriji pokraj koje su prošle kamere Provjerenog život je izgubio dječak. Njegovo tijelo mora se posebno tretirati jer i preminuli mogu biti izvor zaraze. Tradicionalni pogrebi zato ne dolaze u obzir. No, teško je objasniti roditeljima da ne smiju zagrliti sina ni mrtvoga.

Bolest je pokosila oko 600 ljudi. Lokalno je stanovništvo zbunjeno i u strahu. S ovakvom situacijom nisu se još susreli. ''Vidite, ovo je prvi put da ovdje u Butembu postoje nevladine organizacije, MONUSCO ili Crveni križ. Tako da u gradu najednom dolazi veliki broj organizacija, doktori, hrana, pomoć i to je za ovu populaciju potpuno novo i oni ne razumiju što se tu događa, pa tako zaključuju svašta'', priča dr. Muindo Karumba Ogistan, voditelj Centra za liječenje ebole.

Virus nosi ime po rijeci u Kongu. Koji je njegov izvor, još se pouzdano ne zna. Najviše se sumnja u tzv. "voćne" šišmiše. Oni mogu zaraziti druge životinje i ljude. Potrebno je samo doći u doticaj sa zaraženom tjelesnom tekućinom.

Sumnje i poplave teorija zavjere množe se zbog konteksta u kojem se epidemija događa. Izbila je u tri oporbene pokrajine, nekoliko mjeseci prije predsjedničkih izbora. Uoči njih, odlučeno je da će više od milijun ljudi glasovati kasnije kako epidemija ne bi eskalirala. No, lokalni političari burno su reagirali i više nije bilo nazad. Dobar dio stanovništva uvjeren je da je bolest izazvana namjerno.

Strahove domaćih redovito sluša i hrvatski najdugovječniji misionar, fra Ilija Barišić. Nekoliko kilometara od centra grada, ebola je glavna tema razgovora. ''Vrlo je zanimljivo ono što ljudi govore i što ljudi s uvjerenjem šire po selu i posvuda. Naime, najprije su svi rekli da je sve to donešeno radi politike, da se zapriječe izbori. I zato je donešena ta ebola, donio ju je jedan vojnik koji je bio zaražen, koji se onda družio s prostitutkama i tu je umro i onda su i one umrle i tako'', priča fra Ilija.

I bez epidemije, svaki dan ovdje je borba za život. Djeca pune vreće zemljom kako bi izgradili školu. Zadnje na pameti im je neka nepoznata bolest. ''Pa u Kongu je stvarno sve vrijedno osim ljudskoga života, sve. Bogatstvo, materijalno, politika, prestiž, ugled, pojedine osobe koje postaju kao idoli. I pojedine te partije. I sve to ima svoju vrijednost, a čovjek nema vrijednost. To je kao brojka u računalu'', kaže misionar Barišić.

Praznovjerje je na svakom koraku, političke manipulacije, upadi oružanih bandi. Kaos je to u kojem se teško snaći. Svatko, čini se, ima neku svoju verziju istine.

Ebola je sasvim sigurno opasna, smrtonosna i gotovo neizlječiva bolest. A možemo biti sigurni da međunarodna zajednica manipulira s veličinom, rezultatima i opsegom epidemije. U svakom slučaju, preostaje nam samo za nadati se da će virus zauvijek ostati u ovim tropskim šumama, jer u protivnom posljedice bi mogle biti riječima neopisive.

Kongo zovu prokleto bogatom zemljom jer većina građana od silnih prirodnih resursa nema ništa. Rastrgana višegodišnjim sukobima, sad nosi i teret suzbijanja potencijalne katastrofe. Jesu li sumnje i strahovi lokalnog stanovništva u izvor zaraze utemeljeni ili jedna nesreća jednostavno sustiže drugu, pitanje je koje ostaje visjeti u zraku.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.