Zagreb ima problem i sa smećem i s otpadom. Nakon što je ekipa emisije Provjereno snimila ilegalno odlagalište na kojem je godinama cvao unosan biznis, ne prestaju stizati nove dojave. Otpad koji se nalazi na divljim deponijima uglavnom je iz građevinskih tvrtki. Taj problem, kao i onaj prenatrpanih kontejnera diljem grada, trebao bi riješiti plan gospodarenja otpadom koji se uskoro usvaja.

Međutim, stanovnici Podsuseda, njih 7.000 koji su potpisali peticiju, revoltirano poručuju gradonačelniku: „No pasaran“. Planom je predviđeno da im u susjedstvo, na mjesto gdje ih je desetljećima trovala cementara, dolazi reciklažno dvorište za građevinski otpad.

Gradski plan da se klizište Kostanjek zaustavi građevinskim otpadom zbunio je žitelje Podsuseda. Snimili su i spot kako bi upozorili na ono što se sprema. Boje se još jednog zagađenja. Građane Podsuseda mogućnost ponovnog zagađenja podsjeća na cementaru i vrijeme kad su često zatvarali prozore zbog otrovne prašine koja im se uvlačila u pluća, hranu, odjeću. Danas se suočavaju s posljedicama. Grozi ih sama pomisao da će čestice novog odlagališta biti nadomak parka gdje se djeca često igraju, ali i šire, jer ugrožen je, kažu, cijeli zapadni dio Zagreba. Vjetar bi sve mogao raznositi uokolo.

Ekološki aktivisti i stručnjaci smatraju da je nemoguće da u otpadu ne bude i azbesta. Takve čestice pogubne su za zdravlje, što naglašava i doktor Trotić, koji i sam živi u Podsusedu. Generacije već pate zbog zraka u tom kraju, a stanje bi se moglo pogoršati. Cementara je nekad značila život za stotine radnika. No, kopalo se više nego što je priroda mogla izdržati. Zato sada građani žive na najvećem klizištu u ovom dijelu Europe pa im zidovi pucaju i ograde se razdvajaju.

Profesor Želimir Ortolan desetljećima prati promjene na kućama i zemlji na ovom klizištu. Ne samo što je zabrinut za ekološki dio cijelog projekta, nego kritizira i samu sanaciju, koja će biti manjkava. Umjesto spornih materijala kojima se želi zaustaviti klizište, kaže, postoji alternativa. „To su pretežno materijali iz svih iskopa na području grada: šljunak, pijesak, glina. Ne građevinski otpad kako je to u projektu završilo. Šljunka, pijeska i gline ima u izvanrednim količinama i nije problem dobiti velike količine i sanaciju završiti u rekordnom roku. Ako se ide na lomljenje kamenja i neke kontrolirane granulometrije materijala, to puno košta, ekološki je neprihvatljivo i jednostavno nije potrebno“ smatra profesor Ortolan.

Obzirom na to da još nema građevinske dozvole koja će odrediti trajanje sanacije, još nije poznato koliko će dugo trajati sanacija. No, pretpostavlja se da neće biti potrebno više od šest godine. Na pitanje o prašini, iz grada odlučno odgovaraju kako je neće biti. No, vrlo brzo još odlučnije odgovaraju da će prašine ipak biti. Sama Strateška studija o utjecaju na okoliš jasno kaže kako je moguć utjecaj lebdećih čestica na okolna područja. Zrak je u tom dijelu druge kategorije, odnosno već je onečišćen.

Građane uvjeravaju da će se sanacija vršiti bez otpada poput stakla, pločica i sličnog. No, u projektu stoji obrada i potencijalna ugradnja otpada s divljih deponija na vrhu klizišta u kojima ima svega. Iz Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada objasnili su da će se, kada i nakon što sanacija završi, reciklažno dvorište građevinskog otpada selit negdje drugdje. Ali, za to još nema plana.

Svi mjesni odbori u četvrti, nakon pritiska građana, odbacili su ovaj plan.
Vjerojatno se neće znati kako će on utjecati na okoliš, jer nulto mjerenje stanja nije predviđeno. Nitko ne spori da je klizište odavno trebalo sanirati. Pitanje je samo hoće li biti na ovaj način ili će se poslušati glas stručnjaka koji nude alternativu?
Zagrebački plan gospodarenja otpadom usvaja se idući tjedan.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.