Cijeli su život autsajderi, a jedino što je na njima drugačije je boja njihove kože. Oni su Romi. Oboje su visoko obrazovani i uspješni, iznimno talentirani glumci, mladi ljudi koji pred predrasudama ne spuštaju glavu, već je dignu još ponosnije. Prošloga su tjedna dočekali trenutak koji su iščekivali cijeloga života – cijela zemlja im je pljeskala. Svjetla reflektora bila su uperena samo u njih dvoje: Sindirelu i Sinišu, prvo dvoje Roma u povijesti koji su dobili nagradu Hrvatskog glumišta za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti.

„Svi ljudi rođeni su slobodni, s jednakim dostojanstvom i pravima“, poznate su riječi Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima na kojoj je ustanovljeno da čovjek ljudska prava posjeduje rođenjem i prvim trenutcima života. Nažalost, rat protiv diskriminacije još uvijek traje.

Dokazali su nam to Sindirela i Siniša, a dokazali su i još nešto – da se protiv toga treba boriti, a ne popustiti pod otporom društva.

Ipak, prepreke su morali preskakati baš u svakom poglavlju života. „Bila je neka gospođa izlazila iz dućana ja sam prišla toj gospođi i htjela sam joj postaviti pitanje do kraja i ona me prekine i kaže kako nema novaca! Rekoh 'Gospođo, htjela sam vas pita za adresu.'“, prepričava Sindirela. Sindirelu su i u školi zadirkivali zbog boje kože. Mislila je kako se to događa zbog neznanja, neinformiranosti ili nezrelosti i vjerovala da će prestati kada se zaposli. A onda su je neke situacije na poslu ponovno iznenadile kada je shvatila da ni u svijetu odraslih nije puno drugačije.

Sinišino djetinstvo bilo je drugačije. On se nije morao hrvati s diskriminacijom. Živio je i odrastao u samom centru Zagreba. Osim što je 10 članova njegove obitelj s dva psa bilo nagurano u svega 50ak kvadrata, kaže, ništa drugo nije bilo neobično. „Ja sam imao prijatelje, imao sam prijateljice. Oni su se kod mene okupljali, bio sam nekako „vođa“ ili mjesto okupljanja u društvu, bio sam kapetan momčadi u nogometu, igrao sam prvu petorku u košarci...“

Završio je osnovnu pa srednju školu i nije se na tome zaustavio. Upisao je računovodstvo i financije na Splitskom sveučilištu. Vrlo brzo počeo je raditi u tom sektoru, ali mu je ipak život namjenio neku drugu ulogu.  Već nekoliko godina Siniša radi kao zatupnik za Hrvatsku u Fondu za obrazovanje Roma. Obilazi zajednice i naselja u kojima Romi žive često bez osnovnog: struje i vode. Poticanje školovanja i smanjenje jaza između njih i neromske djece cilj je projekata na kojima radi.

Sindirela je baš kao i Siniša svjesna kako joj je uspjeh u školi pridonio kvaliteti života. „Smatram da je obrazovanje jedan od glavnih aduta koji bi trebali imati. Zašto? To je jedini način da ne budu socijalni problem, to je jedini način da ih ne gledaju kao nešto loše", govori Sindirela.

Posao i gluma oduzimaju im dosta vremena, ali za prijatelje i obitelj, uvijek ga svejedno pronađu. Sindi slobodno vrijeme provodi s prijateljicom Mašom u šetnji sa psima i igrajući košarku u kvartu. Siniša svaku slobodnu minutu koristi za svoje cure: kćeri Melani, Leonu i suprugu Lauru.

U njihovom domu mjesta diskriminaciji nema. Čim su djevojčice mogle razumjeti s njima su razgovarali o svemu. Znaju da je tata podrijetlom Rom, a mama Njemica i za njih je to potpuno prirodna kombinacija.
Ljubav i leptirići u trbuhu ionako ne pitaju za nacionalnost.

Siniša i Sindirela za svoj glumački talent u predstavi „Vagonaši“ mladog glumca i redatelja Romana Nikolića. Time su postali prvi Romi u povijesti koji su dobili nagradu Hrvatskog glumišta za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti. Način na koji ovo dvoje mladih glumačkih talenata izražavaju emocije na kazališnim daskama, ne ostavlja ravnodušnim. Više je to od same predstave jer nas tjera da se zapitamo kako gledamo na druge, osobito na one s margine društva.

Više priloga iz emisije potražite na službenoj stranici emisije 'Provjereno', a propuštene epizode pogledajte besplatno na novatv.hr.