U bolnici u Tuzli nisu mu mogli pomoći, pa svoju bitku vodi već pet mjeseci u dječjoj bolnici u Klaićevoj. Prošao je pet transplantacija, a bolovi su toliki da svako previjanje zahtjeva narkozu. No, Meho Beton ne kuka i ne plače – on pjeva, pleše i razbija tišinu odjela za izolaciju glazbom.

Htio je na drvenu pločicu ugravirati ime svoje simpatije, ali pogriješio je slovo pa je pločicu polio benzinom namjeravajući popraviti stvar. Nije ni slutio što će se dogoditi nekoliko trenutaka poslije. Mehmed je, naime, stradao u dječjoj igri – u skučenoj alatnici.

'Plamen ko plamen ga nije ni dotaknuo. Jednostavno, tolika je temperatura bila unutra da je koža izgorila da je on udahnuo vreo zrak' – poručuje Mehin tata.

U bolnicu u Tuzli zaprimljen je sa 70 postotnim opeklinama tijela, unutarnjih organa. Liječnici su mu za preživljavanje dali tek jedan posto šanse. Treću noć nakon što je zaprimljen u bolnicu, doživio je cirkulatorni šok u kojem mu je potpuno otkazao organizam – pluća, bubrezi i mozak.

Kako mu tamo više nisu mogli pomoći, preostale su klinka u Turskoj , do koje ne bi preživio put, i Klaićeva bolnica: 'Ti jednostavno zaključaš kuću. Mi smo došli bez gaća u Zagreb za Mehmedom' – naglasila je Mehmedova majka. Meho je zbog bolova bio u induciranoj komi. U bolnici u Tuzli spašavali su unutarnje organe, i tek je u Klaićevoj došlo na red presađivanje kože. 'Kad je doktor Kralj počeo s presadnjom, Mehmedov mozak je naredio tijelu da odbaci kožu da bi spasio život. Morao nakon presadnje ponovno naredit tijelu da hrani tu kožu i tu je mozak stao. I od tog momenta je sve bilo do Mehmeda' – rekao je dječakov otac.

Međutim, na odjelu intenzivne njege, u komi, na svoj 12. rođendan – Mehmed je otvorio oči. Na očevo pitanje vidi li baku, Mehmed nije mogao odgovoriti. 'Ako vidiš baku namigni, i on je odmah namignuo' – kaže Mehin otac i dodaje kako su se u tom trenutku niz njegovo lice spustile dvije suze ' ko dvije kruške' niz lice.

Život iz Gračanice iz Bosne i Hercegovine preselili su na odjel intenzivnog liječenja. Svaki su dan strepili uz Mehin krevet. Komunicirao je treptajima. Pokušao micati prstima. Nije odustajao, naprotiv, on je njih tješio.

Čim je progovorio Meho je opravdao nadimak. ' Meho Beton njega zovu. Kaže ja sam beton i ne može me kran razdrmat' – prepričava Mehin otac. Nije bilo tu ni 'boli me', ni kukanja ni plača- ovo su jedne od njegovih prvih riječi: 'Nema predaje!'. Svaki idući trenutak od tada je bilo nizanje pobjeda. Prva je bila izlazak iz intezivne, na odjel u izolaciju. Mama i tata svog heroja prate u stopu. Kada liječnici obave svoje prepuštaju njegu roditeljima. Od deset ujutro do osam navečer oni su uz njega. Masiraju ožiljke, mažu melemima.

Mali heroj je ubrzo napravio prve korake, a nakon njih i prve plesne. Meho Beton stekao je reputaciju glavnog zabavljača na odjelu.

O Mehinom stanju dr. Barčot kaže kako se zapravo najviše pribojavaju neočekivanih komplikacija: 'Prognoza, ono čega najviše bojimo, bojimo se smrtnog ishoda, bojimo se nekakvog infekta koji se može proširiti na ostale dijelove organizma, jer tako teška opeklina nije samo opeklina kože nego opeklina cijelog organizma'. Roditelji i dalje strepe jer kod opeklina nema one 'najgore je prošlo'. Iza njega je pet transplantacija kože, a točan broj do kraja puta još se ne zna, kao ni datum kada će Meho moći iz izolacije. Svako previjanje znači anesteziju, poslije pedesete prestali su ih brojati.

Meho kao i druga djeca čeka povratak kući na odjelu koji vapi za preuređenjem – za svojom operacijskom salom gdje liječnici izvode čuda unatoč uvjetima. Zbog nesmotrene igre, zato što im nitko nije rekao ovo što Meho poručuje njima: 'Svoj djeci da ne diraju benzin jer se mogu puno ozljedit. Da ne diraju vatru kod kuće, petarde vatromete, to sve što je zapaljivo'.

A on? Za njega kaže da ne brinemo, jer on je Meho, jak kao beton.

Više priloga iz jučerašnje emisije potražite na službenoj stranici emisije 'Provjereno', a propuštene epizode pogledajte besplatno na novatv.hr