Prema izrazu na njihovim licima, zaključili biste: divna, vesela i idilična obitelj! No stvarnost je zapravo drugačija.

U trošnoj kućici četveročlana obitelj nema vodu pa su primorani piti kišnicu. Nemaju ni kupaonicu, već djeca nuždu obavljaju u staroj šupi, 200 metara iza kuće. A zbog vlage, noću su im jastuci natopljeni vodom. Unatoč siromaštvu, urednost koju mama Slavica održava u kući – mogla bi mnoge domaćice posramiti.

Kao i svaka majka, Suzana Mioković za svoju djecu želi bolji život od svojeg. Ona je bila jedno od jedanaestero djece. Djetinjstvo im je bilo daleko od bezbrižnog – starija su djeca brinula za mlađe, dok su mama i tata odrađivali naporne nadničarske smjene. U takvom životu nije bilo mnogo vremena za knjigu, tako da Suzana nije uspjela završiti više od 4 razreda osnovne škole. Ali, kroz život nikada nije bježala od posla. S 19 godina dobila posao konobarice u seoskoj gostionici. Nije joj baš išlo, no dogodilo se nešto zbog čega to iskustvo nije požalila. – upoznala je Ivicu. Zaljubili su se, oženili, a stigla su i djeca – danas 10-godišnji Ivan i 5-godišnja Lucija. Dugo su živjeli kao podstanari, a prije tri godine, kada su Ivičini roditelji preminuli, naslijedili su njihovu kuću.

Zime su za malog Ivana posebno teške jer do autobusne postaje pješači više od 2 kilometra. Ne bi to bilo toliko strašno da put kojim mora nije zatrpan snijegom, jer tim putem ne prolazi ralica. A, 10-ogodišnji Ivan nije zdrav dječak. Naime, ispod koljena je imao cistu zbog koje mu je teško hodati. Ivanov tata odlučio je da će svojeg sina ubuduće voziti do postaje pa je kupio stari automobil na autootpadu, koji mu danas služi kao glavno sredstvo za rad. Ivica po kućama radi sitne poslove ili skuplja otpad i željezo koje zatim prodaje na otpadu kako bi mogao kupiti hranu za svoju obitelj.

A dok se glava obitelji svakodnevno brine da imaju ručak na stolu, Suzana je primorana biti kod kuće. Što zbog Lucije koja je još premala, što zbog svojeg zdravstvenog stanja. Epilepsija, migrena, depresija i česti napadaji panike – dijagnoze su koje su na njezinim leđima. Zbog udarca u glavu tijekom trudnće, Suzana danas pazi od strašnih glavobolja. Pala je dok je vukla vodu iz bunara u perilicu rublja. A vukla je, kako kaže, vodu u perilicu, zato što Mijokovići u ovoj trošnoj kućici nemaju vodu. Većini je to u današnje vrijeme nezamislivo, ali njihova je to svakodnevica.

Ni kroz igru s djecom Suzana ne zaboravlja da, iako je ljeto, mora naložiti vatru jer na peći kuha ručak i grije vodu u kojoj kasnije pere posuđe. Imala je plinsku peć koja se pokvarila, a o novoj može samo maštati jer uz sve probleme koje ova kuća nosi, to joj je sada manji problem.Zbog stava ove vrijedne domaćice, ulaskom u kuću teško je primijetiti da njima išta nedostaje. Skroman, ali vrlo uredan je to dom.

Na podu linoleum prekriva zemljani pod, pur pjenom začepili su otvore na zidovima, kroz koje je puhalo i prokišnjavalo. Ali za vlažne zidove, brižni roditelji nemaju rješenje. Svi spavaju u jednoj sobi, a vlaga ih noću doslovno guši. Zimi jastuci od vlage budu mokri.

Vodom iz bunara se kupaju, ali ne u kupaonici jer ju nemaju. Plastične kante nekoliko puta na tjedan pretvaraju se u njihovu kadu. Istu tu bunarsku vodu i piju. No, dok vani pada kiša voda nije pitka. Tada vodu dovoze od Suzaninog brata. Čak im i odlazak na wc predstavlja izazov. Noću je posebno neugodno jer moraju ulaziti u staru šupu koja se nalazi 10ak metara iza kuće. Ivica i Suzana bi se, kažu, i naviknuli jer lakše je podnositi siromaštvo onima koji su u njemu rođeni. Ali, kada ti se vlastito dijete žali na glavobolje i začepljene nosiće, koje imaju zbog vanjskog wc-a i vlage u kući, to je da ti srce pukne!

U njihovu su priču u nenadanom trenutku ušetali ljudi koji su jedva pristali stati pred kameru jer kažu da se nemaju čime hvaliti! To što su s ovom obitelji suosjećali već pri prvom susretu trebalo bi svima biti potpuno normalno, govore. Josip je 24-ogodišnjak koji na životnu borbu ove obitelji nije okrenuo glavu. Od dana kada ih je upoznao, već im je nekoliko puta dolazio i to nikada nije činio praznih ruku!

Preskromna su oni obitelj da bi sami zvali i molili pomoć. Za njihovu su priču ekipi emisije Provjereno javili mladi ljudi koji sami ne mogu pomoći da se Miokovići istrgnu iz ralja siromaštva. Oduševilo ih je što su, i u neimaštini, njihova djeca uvijek čista i uredna, a to je danas prava rijetkost. A Miokovići se ne žale, ne bune. Oni svoje bolje sutra žele pošteno zaraditi.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju