Godinama su bili na psihijatriji iako im tamo nije bilo mjesto. Osobe s autizmom za koje u zemlji ne postoji dovoljno adekvatnog tretmana završavaju na psihijatrijskim odjelima.Ovih dana, ni tamo više za njih nema mjesta. Zbog manjka medicinskih sestara, iz psihijatrijske bolnice u Lopači otpušteno je troje dugogodišnjih pacijenata. Željko Lenac je dobio poziv da mu sin, koji boluje od autizma i u instituciji je posljednjih 10 godina, dolazi doma. Niti jedna institucija ih, ne da ne želi, nego ne može prihvatiti, a doma ne mogu ostati. Očajni roditelji preklinju za pomoć prije nego bude prekasno.

Sandro Lenac ima Aspergerov sindrom, jedan od poremećaja iz autističnog spektra. Otac Željko ekipi emisije Provjereno govori kako, kad Sandro postane nemiran, odmah uzima ključeve i kreću u vožnju autom, a dokle god se ne voze, Sandro nema mira. Svoje ponašanje on jednostavno ne može kontrolirati. On okolinu percipira na poseban način. U trenu, kažu njegovi roditelji, sve može poći po zlu. Od svog puberteta, kada su hormoni pogoršali stanje, Sandro nije bio doma.

Morao je biti pod nadzorom i skrbi. Primljen je u obližnju psihijatrijsku bolnicu Lopača na stabilizaciju i ostao je tamo desetak godina gdje ga je obitelji redovito ga posjećivala. Otac je zarađivao kruh kao pomorac, a onda je prije mjesec dana uslijedio šok – njegov Sandro je otpušten iz bolnice. Uz njega još je dvoje odraslih autističnih osoba jednostavno moralo van.
Tada je krenula agonija pronalaska novog smještaja. "Ne bih htio da steknete dojam da je to bilo od danas do sutra, to je bio jedan proces koji je trajao de facto mjesec dana. Mi smo tu pustili jedan period i maksimalno se snašli, sve svoje rezervne kapacitete iskoristili da se nađe neki adekvatni smještaj", ističe Dragan Lovrović, dr. med. spec. psih. iz psihijatrijske bolnice Lopača.

U bolnici govore da je okidač za otpuštanje troje osoba odlazak medicinskih sestara. Mjesta za autistične više nije bilo, iako se svi slažu da takvim osobama nije mjesto na psihijatriji. Na neki je način to bilo nužno zlo, najprije privremeno. U Centru za socijalnu skrb misle da se situacija mogla izbjeći. "Smatram da se moglo kroz neko vrijeme ili ranije krenut u razgovaranje o premještaju i tražit mjesto, ali za to je barem potrebno mjesec možda dva, da se osigura i da se dočeka da ti ljudi budu premješteni kako treba", ističe Karlo Balenović, ravnatelj Centra za socijalnu skrb Rijeka.

Željko Lenac i njegova supruga su nezaposleni, pa je situacija u njihovoj obitelji teško izdrživa kada je Sandro kod kuće jer nije dovoljna samo jedna osoba da se brine o njemu. Dvoje drugih štićenika, saznajemo, sada je u psihijatriji na Rabu. No ni to, opet, nije dugoročno rješenje. Za Sandra se pak pokušava naći mjesto u ustanovama u blizini Rijeke, ali to se odužilo.

U psihijatrijskoj bolnici trebali su biti samo zbog stabilizacije stanja, ali po inerciji ostali su godinama, jer Centrima za rehabilitaciju nedostaje prostora, ali najviše stručnog osoblja. Nova zapošljavanja mora odobriti Ministarstvo. Problem smještaja i skrbi odraslih autističnih osoba za Lidiju Penko, predsjednicu Saveza udruga za autizam Hrvatske, nije nikakva novost. A kako godine idu, smatra, problemi će se samo gomilati. "Mi želimo da se krene priča o više stambenih zajednica, o zapošljavanju stručnog kadra i o mogućnosti smještaja odraslih osoba. Ne samo ovo troje, takvih primjera ćete imati puno, puno. I nije ovo naš slučaj jedini, sutra će vas zvat netko drugi", naglašava Penko i pojašnjava kako je za sve potrebno odobrenje Ministarstva. Iz Ministarstva nisu željeli pred kamere emisije Provjereno. U pisanom odgovoru kažu da su svjesni problema, a što se ovog slučaja tiče – najavljuju osnivanje odjela ili posebnog centra za odrasle autiste.

Još jedan problem koji i dalje čeka rješenje su centri za ranu dijagnostiku autizma kako bi se u najmlađoj dobi pomoglo djeci. Pilot-projekt u Osijeku je spreman, ali čeka se Ministarstvo zdravstva. I dok procedure, pregovori, potpisi i pečati gutaju vrijeme – život ne stoji.

Riječi za situaciju u kojoj se našla obitelj Lenac, teško se nalaze. Sandro je za to vrijeme u svojem svijetu. Možda ne razumije što se točno oko njega događa, no osjeća da je ljudima koji ga okružuju važan. To se ne bi moglo reći i za sustav, koji desetljećima žmiri na takve osobe, pa prešutno žive u psihijatrijskim ustanovama, umjesto da im se osiguraju odgovarajući smještaj, rehabilitacija i stručnjaci koji će njihov život učiniti dostojanstvenim.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.