Čovjek koji je osuđen na dvije doživotne kazne zatvora jer je vlastitim rukama zadavio ženu i dijete. Priča je to o nezamislivom. O činu oprosta. O majci, koja je u najvećoj tuzi i bijesu, zbog gubitka najmilijih, kćeri i unuka...tome koji joj ih je oduzeo, napisala pismo. Pokušala je shvatiti, ono što bi svima bilo jedino i osnovno pitanje: zašto. Dopisivanje s ubojicom preraslo je u možda i najsnažniju priču o fenomenu oprosta koju smo ikada čuli.

 

Ljudi su čudo! Nekima i najmanja sitnica, može biti razlog da otpišu čak i one najbliže do kraja života. Drugi pak prelaze preko neoprostivog. "Po svim pravilima, trebala bi me mrziti. Ali nije! Tijekom vremena i kroz putovanje kojim smo pošli, bilo je prilično nevjerojatno. Dala mi je ljubav.... Naučila me je što je to“, kroz plač je ispričao osuđenik u američkom zatvoru Leonard Scovens.

Naučila ga je što je što je ljubav. Osoba kojoj je oduzeo sve. Ono najsvetije, navažnije. Ono što nitko ne može prežaliti. Vlastitu djecu. Točnije, kćer i unuka. Leonard služi dvije doživotne kazne. A Agnes je cijeli život do kobnog događaja posvetila humanosti, traženju dobra, oprostu.

"Mislim da ako se povežete sa vlastitom ljudskošću, vidjet ćete ljudskost i u drugima. Na početku sam bila jako bijesna, ali nikada mu nisam željela smrt“, naglasila je Agnes Furey.Prošlo je 22 godine od trenutka kada su je nazvali iz policije. Zaledila se od šoka. Zadavio je suprugu i sina. Svijet joj se srušio. Od nemoći, do bijesa, ljutnje, očaja i tuge. Žena koja je mirovinu zaradila pomažući drugima kao socijalna radnica, sada je trebala smoći snage da pomogne sebi.

"Moja kćerka je imala dugu povijest problema sa alkoholom i išla je na tretman, i jedna od osoba koje je tamo upoznala bio je i taj mladi čovjek s kojim se sprijateljila. No on se odselio natrag obitelji u Maryland. Ona se zapravo oporavila, išla je na tretmane, počela je i raditi i dobila je natrag sina koji je bio sa mnom nekih 18 mjeseci“, započinje priču.

Nedugo nakon toga, kći Patricia dobiva poziv od Leonarda. On ju je zamolio da mu pomogne da se vrati natrag u tretman. I ona je pristala. Pa je on došao u posjet, ali očito da je njegova ovisnost bila izvan kontrole. Stotine pitanja, kako i zašto? Zašto je ubio njezinu kći. Unuka. Mjeseci pa i godine bili su potrebni da zaliječi bol. Učinila je ono što je kaže jednostavno morala.

"Bilo je to jako teško, odlučila sam, ali trebalo mi je dva do tri tjedna dok nisam uzela papir i odlučila pisati. Ali nisam imala pojma što napisati. Napisala sam mu da mi je već dugo na pameti i da mu želim mir. Prvi odgovor koji sam dobila bio je vrlo uznemirujuć. Napisao mi je pjesmu Margaret Atwood koja se bazira na grčkoj mitologiji.

Bila je teška za čitati. Bila je vrlo nasilna pjesma, pa sam pomislila, možda je ovo ipak bila velika pogreška. Pa sam pisala ponovo i dobila sam malu poruku u kojoj mi je zahvalilo što mu pišem, ali da nije znao tko sam. Kako ne znaš tko sam ja. Ti si taj koji mi je promijenio život. I nisam bila nimalo ljubazna“, prisjetila se.

Dopisivanje se nastavilo. Mjesecima. Bio je to proces koji je Agnes bio potreban, a koji će od Leonarda kao hladnokrvnog ubojice, stvoriti ljudsko biće. Na drugom kraju svijetu, u Dubrovniku, pisac je Vedran Mezei. Čovjek koji nam je i ukazao na ovu priču. Priču koja je toliko nevjerojatna, toliko da ga inspirirala za knjigu o, kako kaže, normalnim ljudima u nenormalnim uvjetima.

"Prati ljude od onih koji su odrastali u disfunkcionalnim uvjetima i obiteljima, suočavanjem s gubitkom bliskih osoba i smrti djece i u svom sam pretraživanju za kraj knjige, sasvim slučajno, ako postoji uopće slučajnost ili ne, naišao sam na ispovijest Leonarda Scovensa“, govori.

Kontaktirao je producente filma koji su i nama ustupili njegovo svjedočanstvo. A na kraju došao i do same Agnes koja mu je dala blagoslov da njezino iskustvo pretoči u posljednje poglavlje svoje knjige Tu sam! "Htjela je i pokušala barem izliječiti rane ljudi koji su imali slično iskustvo. Onih koji su žrtve ali i počinioci. I rekla je ako uspijem barem s nekim, onda je uspjela u svom cilju.

Knjiga je postigla zavidan uspjeh. A on je, kako i sam kaže, zbog nje završio u zatvorima. Ali na predstavljanjima svog djela zatvorenicima poput Leonarda. "Ljudi su komentirali da oni u takvoj situaciji to ne bi mogli napraviti, da ne samo da zaslužuje zatvor nego i smrtnu kaznu i da to treba biti u cijelom svijetu“, dodaje. I sam priznaje, doživjeti i svjedočiti ovakvom oprostu, u najmanju je ruku fascinantno. Nije bio u takvoj situaciji. Kao i srećom, većina nas. Jer oprostiti, kako i sama jedna popularna pjesma kaže, nekad je teže nego umrijeti.

Čak i psiholozi tvrde, ne postoji jedinstvena formula oprosta. "Kada ljudi mogu oprostiti, kada su dobili jednu stabilizaciju i to dugotrajnu u svom životu, kad imaju svoje ciljeve i obitelj u životu i kada su dobili neku novu smisao u svom životu“, navela je te situacije psihologinja Marijana Senjak.

I sama Agnes kaže, na svoju ideju da stupi u kontakt s ubojicom, nije dočekana s oduševljenjem u obitelji. Starija djeca njene kćeri nisu bila sretna zbog toga, no suprug njezine kćeri je shvaćao. Ipak, govorili su joj da griješi i da se makne od njega, ali željela je odgovore. Bio je to njezin put oporavka.

Senjak naglašava kako se žrtvama ne smije nametati način na koji će reagirati te da se svaka osoba individualno nosi sa svojim životom. Agnes je to napravila tako da je nastavila pisati.

"Sljedeće pismo koje sam dobila bilo je puno isprika i da ne zna tko sam i kako se zovem, ali da samo zna da sam Patina mama. Napisao je cijeli niz znakovitih isprika i žaljenja. Tada sam se osjećala malo bolje“, ispričala je Agnes.

Trajalo je to dugo. Toliko dugo da je Agnes i sama shvatila, kako i zašto je došlo do toga. Dio svega, ispričao je i sam Scovens u filmu.

"Sjećam se kako bi me moj očuh tukao produžnim kabelima, vješalicama, komadima drveta i ostalim stvarima. Govorio bi mi da njega boli više nego mene, da to radi jer me voli. Prenosio mi je pogrešnu poruku o tome što ljubav jest. Pa sam tako puno godina mislio da ljubav treba boljeti.

Povrijedio sam svakoga koga sam volio. I mjerio sam ljubav po tome koliko bi boli netko uzeo od mene. I tek kad sam došao u zatvor, u okruženje koje je lišeno ljubavi, počeo sam shvaćati što bi to bilo, a što ne“, objasnio je Scovens. Mezei dodaje kako su ove izjave ljudi komentirali kao licemjerne te da njima samo želi ublažiti svoju kaznu.

Agnes je uspjela u naumu. Upoznala je ubojicu svoje djece. I to ne kroz prizmu zločinca, već čovjeka. Napustila je svoj ego i sve je radila iz čiste ljubavi kaže Mezei. Sve ono što je radila cijeli život, pomagala onima ogrezlima u poroku i kriminalu, sada je primijenila na vlastitoj koži.

"Ne mogu to objasniti, ali jedan od načina na koji gledam na to je taj, da ne volim etikete. Radila sam u ustanovama za ovisnike i psihički bolesne trideset godina tako da znam ljude sa sličnim problemima i uspjela sam uvidjeti njihovu ljudskost unatoč svemu što su učinili i nisam mogla ne učiniti isto samo zato što sam ja u pitanju".

Psihologinja Senjak kaže, za oprost je osim perioda žalovanja, tuge, ljutnje i bijesa, potrage za novim smislom života, potrebno i preuzimanje odgovornosti od strane počinitelja. "To što je osoba oprostila, ne znači da se time odgovorna osoba oslobađa, ona mora preuzeti odgovornost za svoje djelo. I osobe koje su preživjele nasilje, očekuju ljudsku reakciju od samog počinitelja“. A to je Agnes dobila.

"Ona mi je dala prvi pravi uvid u to što ljubav jest jer je sagledala moje bivše stanje i činjenicu da sam osuđen na doživotnu kaznu zatvora zbog ubojstva. I to za najgoru vrstu ubojstva koju čovjek može učiniti, ubojstva žene i djeteta. To je bila Agnes, majka i baka Patrice i Chrisa, žene i djeteta koje sam ubio, koja mi je dala najbolju lekciju o ljubavi“, rekao je Scovens.

I ne samo njemu. Od njihovih pisama, nastala je knjiga. Zajednička. O zločinu, kazni, priznanju, oprostu i ljudskosti. Ne samo ta, već i dijelom Vedranova knjiga. O ovoj su priči snimani dokumentarci. "Vjerujem da smo blagoslovljeni time što imamo priliku podijeliti ovakvu priču koja će ipak donijeti nešto drugačije mnogim ljudima“, zaključila je Agnes.

Agnes se sa svoje 83 godine i dalje bavi zaštitom ljudskih prava.
Scovens iz zatvora neće nikada. No zato će njihova priča, priča o oprostu mnoge posramiti. One koji oprost ne daju niti ga traže za puno manje sitnice. Ako barem neke od nas ponuka da krenu njezinim putem, kaže Agnes, svoju je misiju ispunila.

Emisiju "Provjereno" gledajte četvrtkom u večernjem terminu na Novoj TV! Propuštene epizode pogledajte besplatno na novatv.hr!