Čak i ako je plod rezultat silovanja, incesta ili je utvrđeno da ima malformacije, pobačaj je u Irskoj zabranjen od 1983. godine. Zabrana je dovela do procvata ilegalnih zahvata i masovnog odlaska tisuća Irkinja preko granice na abortus. Zato Irska, zemlja toliko slična Hrvatskoj, u kojoj se naš jezik može čuti na svakom koraku, donosi povijesnu odluku – na referendumu će građani glasovati žele li ukinuti zabranu. Rigorozan zakon na meti se kritika sve glasnije počeo nalaziti zbog žene koja je preminula od sepse jer joj liječnici nisu htjeli izvesti pobačaj.

Savita Hallapanavar bila je trudna 17 tjedana. Zaprimljena je u bolnicu zbog jakih bolova u leđima. Liječnicima je bilo jasno da je riječ o spontanom pobačaju, ali nisu intervenirali jer je srce djeteta i dalje kucalo. U međuvremenu je Savita dobila sepsu. "Smrt Savite Halanppanavar bila je vjerojatno prekretnica u pogledima Iraca vezano za problem abortusa", rekao je Conor Pope, politički novinar Irish Timesa.

S druge strane, Claire je imala drugačiju sudbinu. Ona i dijete su preživjeli. Pobačaj je trebala napraviti zbog srčane anomalije koju je imala. Međutim, to nije uspjela ni u Velikoj Britaniji jer liječnici iz Irske nisu htjeli dostaviti zdravstveni karton.

Savitina žrtva ipak nije bila uzaludna. Šest godina poslije smrti, stvari su se pokrenule. Irci izlaze na referendum i glasuju o ukidanju tzv. 8.amandmana. "Referendum o ukidanju 8.amandmana je vrlo vjerojatno najvažnije političko pitanje u najmanje zadnje tri godine. To je pitanje koje uzrokovalo velike podjele i to je problem s kojim se političke stranke dugo nisu htjele baviti ili riješiti ga", objasnio je situaciju u Irskoj Conor Pope.

Da je usitinu riječ o prvorazrednom političkom pitanju, jasno je na svakom koraku. U irsku metropolu ekipa emisije Provjereno stigla je točno 5 dana uoči referenduma. Kampanja je u punom zamahu. Grad je oblijepljen plakatima s pozivima na referendum. Da, za ukidanje zabrane, i ne za ostanak iste. U samom središtu prevladavaju aktivisti koji se protive promjenama. "Tko smo mi da odlučujemo tko će živjeti, tko umrijeti? Mi nismo društvo koje uključuje samo savršene, nego koje uključuje sve", rekla je jedna od aktivistica iz Dublina..

Djevojke imaju vrlo jasna uvjerenja kojima sugrađane nastoje pridobiti da se izjasne protiv ukidanja zabrane. Baš kao što je slučaj kod aktivista isped bolnica u Hrvatskoj i ovdje protivnici pobačaja rijetko koriste tu riječ. Njihova je borba, kažu, za život.

Kampanju protivnika abortusa financiraju udruge bliske katoličkoj crkvi. S druge, pak, strane, zagovornici pobačaja, odnosno slobodnog odlučivanja, jedva su vidljivi. To je, objašnjava Cliona Anderson, rezultat nedostatka novca. "Kada izađete iz gradova znatno je više plakata s natpisom 'NO'. U mogućnosti su uputiti poruku široj populaciji. Kampanja 'Za' se bazira na odlasku od vrata do vrata i osobnom kontaktu jer nema novaca za ništa drugo", objasnila je Cliona. Unatoč tome, ona vjeruje u uspjeh referenduma. "Ja bih bila u strahu da zatrudnim, kako sada stvari stoje. To je moj glavni razlog, ali razlozi su brojni", rekla je.

Procjena je da oko 5 tisuća Irkinja godišnje pobačaj obavi u Velikoj Britaniji. To je jedan od razloga zbog kojeg se u kampanju uključio i Amnesty International. "Žene su umirale, doživljavale ozbiljne zdravstvene probleme, prisiljene su odlaziti drugdje na preglede. Žene s dijagnozom fetusa s anomalijom s kojom neće preživjeti trudnoću ili će umrijeti odmah po rođenju, morale su nastaviti s trudnoćom mimo svoje volje", istaknuo je Colm O'Gorman iz Amnesty International Irelanda. Takav je slučaj, govori Sarah, imala i njezina prijateljica iz Južne Afrike. U sedmom mjesecu trudnoće doznala je da nosi mrtvo dijete. Pobačaj ni u ovom slučaju nije mogla napraviti. "Morala je otići u Liverpool, poroditi dijete i dijete je rođeno mrtvo. Ostavila ga je u Liverpoolu i dijete je kremirano i doslovce poslano poštom u omotnici", ispričala je Sarah priču o svojoj prijateljici.

Tisuće raznih priča, ljudskih sudbina. I tako od 1983. godine kada je referendumom, velikom većinom, promijenjen Ustav i usvojen tzv. osmi amandman, kojim se pobačaj zabranjujebez iznimke, uz prijetnju zatvorske kazne do 14 godina pa čak i zbog uzimanja tableta za pobačaj.

Silovanje i incest, također nisu iznimka. Tek prije 5 godina usvojen je akt kojim je omogućen pobačaj ako je ugrožen život žene. Sada se predlaže legalizacija do dvanaestog tjedna neovisno o razlogu, a nakon toga uz dozvolu etičkog povjerenstva, jer više od 80 posto Iraca sklono je ustavnim promjenama oko pobačaja. "Nakon Savitine smrti postalo je teže ignorrirati problem, a pokret za opoziv postajao je sve jači i jači, što je prislilo političke stranke na djelovanje i zato sada imamo referendum", govori Conor Pope.. Glavne političke stranke, u ovo se pitanje i dalje aktivno ne miješaju, iako je premijer Leo Vardakar poručio da će glasati za ukidanje zabrane. "Vjerujemo da se trebamo suočiti sa stvarnošću oko abortusa i osigurati ga u našoj zemlji,ali uz određene restrikcije", izjavio je Vardakar. Colm O'Gorman iz Amnesty International Ireland objasnio je da su dvije najveće strane u Irskoj zauzele neutralan stav te da se neće glasati po stranačkom ključu. "Pružile su mogućnost svojim članovima da glasuju po vlastitoj savjesti", rekao je.

Otvorenu kampanju za legalizaciju pobačaja vodi jedino Sinn Fein i jedini su službeno htjeli iznijeti svoj stranački stav. "Da. Zbog zdravstvene skrbi, samilosti, zbog žena. U ovom trenutku Irkinje odlaze svakog dana na pobačaj u Englesku. Žene koje su silovane, žene kojima je dijagnosticirana fatalna abnormalnost fetusa, moraju ići u Englesku. To je okrutno i neljudski", izrazila je stav Louisa O'Reilly Sinn Fein, zastupnica u Parlamentu.

Podjele su evidentne. Ekipa emisije Provjereno uvjerila se to u neposrednom kontaktu s ljudima. Iako glavnu riječ protiv ukidanja zabrane vode katoličke udruge, Crkva u Irskoj, prema riječima Conora Popea, više nije institucija kojoj se vjeruje. "Skandali sa zlostavljanjem djece i sve ostalo, povećali su sekularizaciju društva, a utjecaj Katoličke Crkve na ovaj referendum je znatno manji nego što je bio na prethodnom", objasnio je.

Irska je zemlja velikih suprotnosti. S jedne strane liberalna u pogledu gay brakova koji su ozakonjeni i u kojoj je i sam premijer deklarirani homoseksualac. Tržište je otvoreno prema strancima, ali oko prava pobačaja i dalje je vrlo zatvorena. S time se svakodnevno suočavaju i tisuće Hrvata na radu u toj zemlji. Jedna Hrvatica neposredno vezana uz ovu tematiku jest Ksenija Brajković, medicinska sestra koja je Zagreb zamijenila Dublinom. Radi u najvećoj privatnoj poliklinici u gradu, a većina kolega, kaže, svjesna je da zabrana neće spriječiti pobačaje. "Ne samo da se odlučuju na odlazak u Veliku Britaniju, nego znaju online naručivati pilule za pobačaj, gdje dovode u pitanje u svoj život, krvarenje, nuspojave, infekcije ako odu negdje gdje nije sigurno. Nakon samog pobačaja pitanje je tko nju prati", ispričala je Ksenija Brajković te dodala kako se medicinsko osoblje boji opterećnosti pobačajima u sustavu u kojem ionako već nedostaje medicinskih djelatnika.

Posljednjih mjeseci, hrvatski jezik na ulicama Dublina je uobičajena pojava. Svi s kojima je ekipa emisije Provjereno razgovarala dobro su upoznati sa zbivanjima oko referenduma. Alen se uglavnom kreće u društvu irskih alternativaca koji su aktivniji, kaže, u kampanji za legalizaciju pobačaja, ali s mjerom. Darko radi u Bank of Ireland. Ekipa emisije Provjereno posjetila ga je na radnom mjestu, koje podsjeća na sve, samo ne na banku. U poslovnom svijetu, ističe, ovo nije tema. Svatko od sugovornika ima svoj dojam, ali zajedničko im je da svi jedva čekaju da referendum prođe, jer politika je nešto zbog čega su iz Hrvatske i otišli. No, ionako nemaju pravo glasa. Irci sami odlučuju, biraju između dva svjetonazora.

Na referendum se očekuje veliki odaziv, veći od 60 posto, a oko ustavnih promjena na temu pobačaja prvi će put na glasačka mjesta nakon 35 godina.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.