Nema te cijene koju roditelj nije spreman platiti za svoje dijete. No, kada je dijete teško bolesno, cijena je tada astronomska. Obitelj Grdović iz Zadra svaku je minutu podredila svome sinu jedincu. Josip ne čuje, ne hoda i ne govori. Iako je rođen kao zdrava beba, u bolnici je dobio sepsu i od tada obitelj nosi križ njegove kronične dijagnoze. Kao da sudbina nije dovoljno tragična, sada se njihov 17-godišnji Josip koji treba 24-satnu liječničku pomoć, nalazi u ustanovi u kojoj mu nije mjesto – u hospiciju gdje bolesnici dolaze umrijeti. Ustanova koja ima potrebne uvjete za njegovo stanje u Hrvatskoj ne postoji.

Zadubljen u svoje misli, s teretom na leđima i torbom u rukama, svaki vikend posljednje dvije godine Josipov otac putuje iz Zadra u kojemu živi do Rijeke u kojoj je Josip trenutačno smješten. Obično putuje subotom prije podneva i s Josipom provede cijeli dan. Oko 50 puta na dan opere ruke kako sinu ne bi slučajno prenio kakvu bakteriju. Na kraju dana namjesti krevet i prespava u njegovoj sobi.

Josip se rodio kao zdravo dijete, ali je nekoliko sati nakon porođaja dobio sepsu. Ubrzo mu je dijagnosticirana cerebralna paraliza. Najviše to osjećaju roditelji, naročito onaj koji je morao ostati 24 sata dnevno s bolesnim djetetom. Jagoda Grdović, Josipova majka, kaže da je bilo najteže ne razumjeti potrebe vlastitog djeteta. Ona i suprug ipak su sve teškoće uspjeli zajedno izgurati. Koliko god je znalo biti teško, nikada nisu pomišljali staviti ga u instituciju.

Njegovu su dijagnozu prihvatili kao križ koji moraju nositi, ali jedan trenutak, prije dvije godine, bio je prijelomni. Njihov tada 15-godišnji Josip imao je zapetljaj crijeva. Liječnici su predviđali najgore. Roditelji su se u teškoj muci već polako opraštali od sina i s doktorima dogovarali kako će njegove organe donirati. Joso je tada pokazao da je pravi borac. Idućih godinu i pol oporavljao se u bolnici. Doktori su mu uspjeli spasiti život, ali operacija je ostavila posljedice. Hranu gotovo isključivo prima direktno u krvožilni sustav. Zbog toga su mu potrebni posebni uvjeti i više ne može živjeti doma – roditelji su ga bili prisiljeni smjestiti u instituciju.

U Riječkom Hospiciju smješten je posljednja 4 mjeseca. Tamo dobiva svu potrebnu skrb koja je prilagođena njegovu stanju. U odvojenoj je sobi pod posebnim, sterilnim i izolacijskim uvjetima. No, postoji problem jer je ta ustanova namijenjena za primanje pacijenata koji su u terminalnoj fazi bolesti, a Josip ne pripada u tu skupinu jer nije umirući pacijent.

Prema mišljenju Ministarstva zdravstva primjeren smještaj je onaj u specijalnoj bolnici za kronične bolesti u Gornjoj Bistri. Navedenoj su bolnici prošli mjesec poslali rješenje u kojemu navode da se poduzmu žurne mjere, da se dječaka iz Hospicija preveze u njihovu bolnicu te da ga tamo trajno zbrine. Kada su roditelji mislili da će napokon odahnuti, ponovno se pojavio problem. U bolnici u Gornjoj Bistri nisu zadovoljeni svi uvjeti koji su prikladni za Josipovo stanje. Odnosno, ne postoji odvojena jednokrevetna ili barem dvokrevetna soba u kojoj bi bio izoliran od mogućih zaraza.

U svakoj sobi je od četvero do desetero djece s posebnim potrebama. Ravnatelj Mittermayer još je u rujnu 2017. godine Ministarstvu zdravstva pojasnio iz kojih razloga Josipa ne može primiti u svoju bolnicu. Ministarstvo se na sve razloge oglušilo. Šest mjeseci kasnije poslali su zahtjev bolnici da ga prisilno smjeste.

Roditelji ne znaju što nosi sutra, gdje će napokon pripasti njihovo dijete, kada će moći odahnuti od brige da će ih netko nazvati i reći da Josipa moraju ponovno seliti, premjestiti ga u neki drugi grad ili drugu ustanovu. Potencijalno rješenje za Josinu situaciju vide svi, osim onih koji o rješenju i odlučuju. Na telefone Ministarstva zdravstva nitko se ne javlja, a odgovor na upit ekipa emisije Provjereno čeka već nekoliko dana. Dok oni šute, roditelji ne odustaju. Oni su 17 godina njegove ruke, noge, ali i njegov glas.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.