Kupujemo tako stvari koje nam ne trebaju, novcem koji nemamo kako bismo zadivili ljude koje ne volimo.

Tim više jer bolesna potreba za stvarima raste kako se bliži blagdan kojemu je smisao nešto posve drugo. Nadamo se da ćete se nakon priče reportera Provjerenog Kristiana Došena, malo zamisliti prije nego što krenete u božićni šoping.

Posljednjih nekoliko godina, na radost državnog proračuna i rasta BDP-a, potrošnja u prosincu obara rekorde. Ove godine bit će to više od 13 milijardi kuna. A najviše će se potrošiti, kaže statistika, na igračke i odjeću. Hoćemo li majicom ili igračkom uistinu usrećiti dijete ili nekog bližnjeg? Zašto se ljubav i pažnja iskazuju samo stvarima? ''Postoji ta jedna tendencija ljudi da nekako precjenjuju koliko će im ta potrošnja donijeti sreće i radosti. To je nekako precijenjeno, pa se dogodi taj siječanj'', kaže dr. sc. Andrijana Mušura Gabor iz Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta.

Euforični i hektični prosinac, pa siječanjska depresija. Zbrajaju se dugovi po karticama, steže se remen. Već viđen scenarij koji se ponavlja godinama. ''Imamo dakle već desetljećima agresivan permanentan nagovor, uključi se u potrošačku igru, budi suvremeni potrošač. A pritom ogroman dio tih nagovorenih objektivno nemaju mogućnosti za to'', ističe dr. sc. Hajrudin Hromadžić s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Iako će svatko odgovoriti da to nije poanta adventskog vremena, krcati dućani i gužva u spletu s nervozom odaju da mislimo jedno, a radimo drugo. Dok sve ostane na poklanjanju znakova pažnje, nije problem. No, stvari se mogu i oteti kontroli. Poremećaj opsesivne kupovine pojavljuje se kod otprilike 5 posto ljudi. ''Upravo ovaj društveni odnos prema stvarima, prema dostupnosti, mogućnosti trošenja, ovaj jedan konzumeristički duh, nekako potiču taj poremećaj tako da je on u samom porastu'', kaže dr. sc. Tihana Jendričko, dr. med. sa Zavoda za socijalnu psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče.

Pojam koji sve povezuje je sreća. Želimo, što je prirodno, usrećiti druge i sebe, i to ne samo u blagdansko vrijeme. No, industrija uvjerava kako se to najlakše može učiniti kupnjom i posjedovanjem stvari. ''Ti kad vidiš reklamu za neke stvari ljudi su uvijek nasmijani, sretni i nama je prodana spika kad mi imamo neke stvari posjedovno, da smo mi sretni. I čak nama to daje neku ekstazu u tom momentu kupovanja, ali vrlo brzo ona nestaje'', govori Nikola Borić, robinzon iz Kokočaka

U ekonomskim krugovima, očekivano, vlada oduševljenje. Ove će godine Hrvati potrošiti milijardu kuna više nego lani. Pretkrizne godine time su nadmašene. Situacija, gledajući brojke, nikad bolja, barem za državni proračun, BDP i statistiku. ''Ekonomisti su usmjereni na taj neki priljev novca, na kreiranje vrijednosti i oni nikada zapravo nisu bili zainteresirani pretjerano za neku psihologiju na individualnoj razini'', ističe Mušura Gabor.

U teoriji, ljudi su racionalni potrošači. U praksi, gotovo da nema čovjeka koji nakon neke kupnje nije požalio. ''To obećanje da ćeš na prvom sljedećem ćošku zapravo konačno doći do zadovoljštine do ispunjenja, u suštini rezutira novom prazninom i novom multiplikacijom želja. Dakle, želja vodi želji, a ne vodi svom ispunjenju. I to je ono što je i marketinška i cijela potrošačka matrica kroz 20. i 21. stoljeće jako efikasno razvila'', objašnjava Hromadžić.

Ekipa emisije Provjereno posjetila je zato Nikolu Borića, čovjeka koji je imao sve što prosječan čovjek sanja - a danas vrijeme uglavnom provodi u kućici od blata. ''Ništa, ja sam jedan dan ostavio sve živo i došao s jednom torbom tu i nastanio se u šumi'', kaže Borić, višestrukim hrvatskim prvakom u triatlonu i trenerom svjetskih sportaša. Danas je poznat kao Robinzon iz Kokočaka, sela blizu Orahovice. ''Šest godina sam tražio mjesto gdje kad dođem, gdje će me srce privući. Bio sam ono i Gorski kotar i po obali i na Kostarici, Aziji i svugdje, ali ovdje kad sam došao, sam rekao to je to'', priča Nikola.

Dok većina građana razmišlja kako skrpati adventski budžet, Nikola hoda u poderanoj odjeći. Hrani životinje, gradi kolibu i trenira djecu plivanje u Orahovici. To je sve što mu treba, a posjeduje samo ono najnužnije. Ekipu emisije Provjereno zanimalo je otkud takav radikalan zaokret u njegovom životu, od svjetskih top-hotela i destinacija, do kolibe od blata na Papuku. ''Meni koji sam živio u Africi osam godina, gdje sam vidio najsretnije ljude na svijetu koji nemaju tekuću vodu u svojoj kolibi, koji su sami napravili kolibu u par dana i koji nemaju apsolutno ništa materijalno i onako te mole da im daš jednu plastičnu bocu vode da si može natočiti neku blatnu vodu i on je sretan, kužiš. Kroz te neke krajnosti, tko je vidio te krajnosti, on može to shvatiti, ali vjerojatno jedan prosječan čovjek na ulici to ne može shvatiti jer nije vidio nijednu krajnost već teži ka toj krajnosti'', objašnjava Borić.

Neko vrijeme živio je kao pustinjak u šumi. No, shvatio je da i ta krajnost nije dobra, pa danas prespava kod djevojke u Orahovici, iako većinu vremena i dalje provodi u kolibi. ''Imam sve što mi treba. Imam svoje meso, znam čime ih hranim, pijem super vodu, pušteno je u parku prirode. Imam svoje mlijeko od koze, radimo sir, imamo svoje voće, povrće. Ako nešto nemamo, mijenjam za svinju. S ljudima odem dolje na plac i velim slušajte 'Treba mi batata, ja nemam batata. Hoćete se mijenkati za svinju? – Hoću'. Ja njima dofuram svinju i on sebi odfura svinju, a ja do kraja ljeta imam batata. I na taj način funkcioniram'', govori Nikola.

Kaže da nije jedini u blizini koji se odrekao suvišnih materijalnih užitaka. ''U blizini kod Kutjeva je došao jedan Nijemac na magarcu iz Grčke. Ima sad kod Daruvara jedan Nizozemac koji je došao sa cijelom familijom. Znači, to je isto ekipa koja je imala sve živo, ali jednostavno su shvatili da ne mogu više funkcionirat u ovom sistemu kakav je i žele se vratiti prirodi. Koliko god je to moguće i vidi se da se to može i s klincima'', priča.

Stvari koje posjedujemo i kupujemo, odavno više nisu tu samo zato jer nam trebaju. Postale su znak društvenog statusa, što neke, govori psihijatrica Tihana Jendričko, dovodi na rub egzistencije. ''Jedna mlada žena koja je u svojoj mladosti, to se nadovezalo na njezinu nesigurnost, traženju vlastitog identiteta, položaja u društvu, među vršnjacima, ona je posezala za tim da ulazi u te silne kupnje preko kartica, preko čak izmišljenih imena, računa. I ona je stalno imala osjećaj da će na taj način zadobit vlastiti bolji osjećaj sebe i dobit afirmaciju među drugim osobama općenito'', priča Jendričko.

No, to se nije dogodilo. Nakon što je došla do financijskog ruba, morala je potražiti pomoć. Iako je gomilala stvari, osjećala se sve lošije. ''Mislim da ne bi mogli govoriti o pravom osjećaju sreće odnosno zadovoljstva. To je zapravo samo zadovoljena potreba, smanjenje tenzije koja nastane iz neugodnog osjećaja, praćena tim nekakvim osjećajem euforije koji je uskoro zamijenjen osjećajem samopredbacivanja, krivnje, straha od posljedica'', dodaje Jendričko.

Možda je primjer ekstreman, ali pokazuje gdje vodi fiksacija stvarima, dok se zanemaruje ostalo. ''Istraživanja su pokazala da što ljudi više cijene materijalno, znači nekakva posjedovanja kao mjerila sreće i uspjeha, i što je više taj materijalizam i recimo kupovina, shopping važan aspekt života, što je ta vrijednost izraženija, to su ljudi manje zadovoljni svojim životom'', objašnjava dr. sc. Andrijana Mušura Gabor.

''To naravno nije od jučer. To je u esenciji vjerojatno američke, a onda i globalne kapitalističke ideologije. Imati znači biti. Onda to imati se naravno već poodavno prelilo preko tih materijalnih obrazaca.
Pogledajte samo te najnovije reklamne slogane, reklamira se imaš pravo željeti, imaš pravo htjeti više i nemoj se dati zapravo da te poljulja neka logika da bi možda trebao manje i skromnije, ti imaš pravo
'', govori dr. sc. Hajrudin Hromadžić.

Nikola Borić je svjestan da ljudi nekad u nevjerici gledaju njegov način života. Ali prošao je sve, od pljesnivog stana, do vrhunskih hotela, pa se vratio na minimalno, ono što mu je dovoljno za ispunjen život. Nikola je personifikacija stare izreke da je za sreću potrebno malo. Nije loše sjetiti se toga dok budemo stajali u nekom prigodnom, blagdanskom redu u trgovini.

 

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju