Dok čekaju ekipu Provjereno na senjskoj rivi, govore kako bura baš i nije neka. Za to vrijeme, na Vratniku, iznad Senja, ekipa Provjerenog se s njom jedva nosi.

Sve manje od 150 kilometara na sat, za senjski Storm Chasing Team je tek propuh. Znali su se dizati i više puta po noći, i vraćati u krevet, čekajući buru. A ona ih nekad obraduje, a nekad ih ostavi na cjedilu.

Vatrogasac, geodet, fotograf, snimatelj, djelatnik komunalnog poduzeća. Različitih su zanimanja i profesija, ali spojila ih je ista ljubav prema vremenskim nepogodama. Fotografirali su munje, ljetne nevere, a onda je bilo logično da pokušaju uhvatiti i buru, senjski brend. Kakvi bi inače oni to bili Senjani? ''Pa svakako privlači i taj fenomen, i osjet koji čovjek može doživjeti je nešto spektakularno, nešo novo za svakoga tko nije iskusio. A definitivno bura ima svoje benefite, što za zdravlje, što za ostale stvari.

Recimo, mi smo jedan od najsunčanijih gradova nakon Hvara, čini mi se. Zrak je puno kvalitetniji, imamo čišće more zbog bure. Tako da, nije bura samo ono nešto ružno kad zatvori promet zimi, nego je to zapravo puno. Mi u Senju živimo s time, ali svatko tko dođe ne treba se bojati. Priroda je, zdravo je na svoj način'', priča Nino Salkić.

Uloviti tolike udare, neopisiv je adrenalin, kažu. Oni se bure ne boje. S njom se rađaju, žive, s njom i umiru. Večer prije dolaska novinara Provjerenog izmjerili su jačinu od čak 197 kilometara na sat. Nažalost, njihov mjerač ne može izmjeriti više od 200, a vjeruju kako su u Senju udari i preko 250 km/h.

S ekipom Provjerenog, ovi dečki otišli su na kulu Nehaj. Ondje mjere buru, a tamo su snimili i spomenuti video s vinom u jednoj ruci, a mjeračem jačine bure u drugoj.

Lovi se dok se ne ulovi. Može bura biti lijepa, ali čim to pomislimo, pokazuje ona i svoje ružno lice.
U Senju bura puše 250 do 300 dana u godini. Dolaze je ovdje loviti i Japanci, Slovenci, Austrijanci.
Mnogi od njih na kuli Nehaj i nemaju previše sreće.

Nakon kule Nehaj, Stormeri su ekipu Provjerenog odveli na Vratnik, mjesto gdje bi, prema legendi, Uskoci zamolili buru da zapuše kada bi se pojavila opasnost od mletačkih napada. Mjerač gore pokazuje 150 km/h. Za usporedbu, uragan prve kategorije u SAD-u proglašava se kada vjetar jednu minutu konstantno puše 119 km/h. Najviša, 5. Kategorija, ona je kada puše 250. Amerikanci drame, a ovim dečkima tek tada postaje zanimljivo. Teško je disati, hodati, snimati, razgovarati je nemoguće.

Saviti koljena, nagnuti tijelo prema naprijed. To su upute za buru. Minus 4 stupnja uz udare 150 km/h donosi osjet temperature -20.

Dečki su pokazali i kako je u Senju sve prilagođeno ovom vjetru. Prozori su mali, dvostruki i okrenuti od vjetra. Krovovi ne smiju biti strmi. Nekada su po gradu bili i konopi za koje su se ljudi mogli uloviti pri velikim udarima da ih ne odnese.

Kad nema bure, kažu, loše su volje, mrzovoljni. Bura bistri um, čisti dišne putove, zdrava je. Jedino kostobolje ima više, ali to dečkima ne smeta. Oni bez bure ne bi mogli.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.