Ekipa emisije Provjereno posjetila je Boška i s njim se uputila prema centru za rehabilitaciju u Vrlici.
Boško ide posjetiti svog školskog prijatelja Milu i ne odlazi mu praznih ruku. Dugo se nisu vidjeli, ali on je bio jedan od onih koji su mu prvi pali na pamet kada je osvojio zgoditak na lutriji.

Boško nije zaboravio Milu i njegove suze, a niti njihovo prijateljstvo. Darove Boško nije nosio samo Mili, nego njegovim sustanarima. Zato je tamo bilo posebno živo. Gužva je u Milinom apartmanu i svi žele zaviriti u vrećice. Iako imaju ovdje sve što im treba, činjenica da ima ljudi koji misle na njih, izvor im je nezamislive radosti. ''Neće im značiti u nekakvom materijalnom smislu jer oni imjau sve potrebe osigurane, ali će im značiti sigurno u tom nekom ljudskom, društvenom smislu, da ih ljudi nisu zaboravili, da znaju da negdje žive i da se žele s njima družiti i radovati'', kazala je ravnateljica centra Ivana Klarić Kukuz.

Nakon 20 godina Mile i Boško ponovno su zajedno. Za to vrijeme Bošku mobitel ne prestaje zvoniti. Mnogi Sinjani mu žele čestitati na dobitku. Lokalne radio postoje žele njegovu izjavu. Ali dobitak ne bi bio vijest sam po sebi, da Boško, osim Mili, nije odlučio pokloniti i drugima u potrebi novčane iznose. Vijest je još veća jer on sam živi skromno od invalidnine, uz pomoć svoje obitelji.

Pedeset tisuća kuna odlučio je dati za petero bolesne djece.

Luka Matić ide u sedmi razred osnovne škole. Njegov invaliditet ne sprječava ga da koševe pogađa iz prve. Da bi Luka to sve mogao, potrebne su mu ortoze koje mora mijenjati svakih godinu dana u Njemačkoj, što je za njegovu obitelj teško savladiv trošak. Luka je jedno od petero djece kojima je Boško donirao novac.

Ono malo ljudi koji Božu ne poznaju u Cetinskoj krajini, sada su itekako čuli za Boška dobra srca.
A tek ga roditelji djece nikada neće zaboraviti. Neka od njih su na liječenju i pregledima u inozemstvu, neka na kemoterapijama, a ovako nešto im nikad nitko nije napravio.

Fiziku Luka nikako ne voli, ali uživa crtajući na likovnom odgoju. Gotovo koliko i u košarci. Božu nije otprije poznavao i tim više je bio iznenađen i zbunjen njegovim potezom. Baš kao što je bio i predsjednik Udruge tjelesnih invalida grada Sinja kojem se Boško obratio za pomoć pri odabiru. ''To je nas sve skupa oduševilo, ta njegova gesta. Najvjerojatnije je i njegova rodbina imala tu nekog utjecaja, da on na taj način toj djeci pomogne, taj dio novca koji je i njima potreban jer oni žive skromno. Ja znam cijelu njegovu obitelj. Nisu oni bogati pa da imaju, ali tim više se pokazuje njihova i njegova ta dobra gesta gdje je on iskazao volju da želi pomoći djeci s tim problemima'', kazao je Vojo Barać, predsjednik Udruge tjelesnih invalida grada Sinja.

Djeca s problemima dirnula su Boška jako. Nije mu lako bilo gledati bolesnu djecu. Njegova obitelj živi skromno, a u to se uvjerila i ekipa emisije Provjereno. Nisu ni naviknuli na puno, pa je iznos koji je Boško dobio za njih bio nezamisliv. ''Svi smo se naježili. Nismo naučili baš na neki veliki novac. Sve što smo stekli, to je bilo radom. A vidite u kući još ništa nije gotovo'', rekao je Boškov brat Mario.

Zato je njegova nesebičnost još i veća. Darovao je braći, sestrama i majci dio iznosa. Nije zaboravio kako su oni ti koji mu na pomoć cijeli život. Platio je i dovršetak fasade kuće i ostavio nešto sa strane, da ne pita više u nikoga za kavu, kaže. I počastio je sam sebe s nekoliko, tako uobičajenih, stvari.

Njegova skromna obitelj ne može biti ponosnija na svog Božu. Šale se kako bi morao dobiti još toliko da nešto ostane njima, da majka ne mora više na njivu, da se lakše nose s troškovima. No ni trenutak nisu žalili.

Čini se kako Boško drugačiji nije ni mogao ispasti uz cijelu svoju obitelj, skromnu i velikodušnu. Pohvalio se samo kako će dobiti zahvalnicu Udruge za svoja donaciju. To ga od svega, ipak, najviše veseli.

 

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.