Majka Marijana Prpić je nakon trećeg ciklusa kemoterapije, odlučila reći ne, usprotiviti se liječnicima.

Majka je u medijima pročitala da joj je oduzeto skrbništvo nad bolesnim djetetom. Bila je riječ o lažnoj informaciji. To je sve u bolničkom krevetu vidjela i 10-godišnja djevojčica čije je liječenje od raka kostiju ovog ponedjeljka bila glavna nacionalna tema. ''Moja je Lana to vidjela na televizoru koja je plakala. Psiholozi su joj objašnjavali da ne gleda, da su novinari loše napisali da je to netko izmislio. Znači to je jako ružno, da se netko s takvim stvarima igra, i dijete koje leži u bolnici od raka. To je stvarno bezobrazno i podmuklo'', komentirala je Marijana.

Još ljetos se činilo kako će ovo biti još jedna u nizu humanitarnih akcija za liječenje, kada je apel za pomoć objavio nogometni reprezentativac Dejan Lovren. U vrlo kratkom roku prikupljeno je 900.000 kuna.

No, u pozadini akcije i dalje se odvija borba liječnika i majke oko načina liječenja. Majka se protivi kemoterapiji koju su, sukladno protokolu, odredili liječnici. Do prije tri mjeseca 10-godišnjakinja se veselila odlasku na igru sa svojim prijateljicama. Danas je sretna što je bolnički krevet zamijenila svojim. U bolnicu je ušetala, a vratila se s protezom na nozi.

U sedmom mjesecu ove godine ovakvu situaciju nitko nije mogao zamisliti. Bezbrižno ljetovanje naprasno je prekinuto, a za malenu počinje prava kalvarija. Djevojčica se tijekom ljetovanja žalila na bol u nozi, pa su ju roditelji odlučili odvesti u Šibenik na pregled. Dežurna je liječnica posumnjala na puknuće mišića. Nakon nalaza rendgena uslijedio je šok. Liječnici su ih bez objašnjenja hitno poslali u Zagreb u Kliniku za dječje bolesti Klaićeva, a na otpusnom je pismu pisalo ''zloćudna novotvorina na dugoj kosti'.

Nakon povratka kući, djevojčici je dijagnosticiran osteosarkom. Već tjedan dana započele su kemoterapije. Sve to za čitavu obitelj, a posebice djevojčicu, stiglo je kao grom iz vedra neba. Nitko nije bio svjestan da će onkološki odjel Klaićeve bolnice postati njezin novi dom.

''Kako se može dijete osjećati? Dijete je izolirano preko noći od prijatelja, od svega. Ne može se dobro osjećat. Mislim da je za roditelje najgori taj odjel koji može postojati. Mislim da ne postoji ni jedan drugi gori. I da ti dođeš i da tebi nitko ni ne objašnjava kako treba. Idemo, samo dajemo. Ne znaš ni što ni kako. Ne daju ti previše opcija, ne objašnjavaju ti'', govori Marijana Prpić.

Najteži zadatak bio je 10-godišnjakinji objasniti što je rak, što ih sve čeka i s čime će se sve morati boriti. Duga kosa počela je opadati i bio je to prvi vidljivi znak bolesti, za djevojčicu najgori, prepričava njezina majka. Bolest je napredovala i metastaze su se pojavile na ramenu. ''Nakon prvog ciklusa je njoj natekla noga. Sad je još veća. To je ogromno. Onda se desio lom noge. Dijete je ostalo u krevetu, nepokretno u pelenama. Počela je kosica otpadati i sve ostalo. Drugi ciklus, treći ciklus. Ništa se u tome svemu nije dobro dešavalo. Evo i četvrti je taj dobila'', priča zabrinuta majka.

Ovoj je obitelji svaki zalogaj postao razlog za slavlje. ''U dva mjeseca je prouzročilo to da je dijete u krevetu. To je prva stvar što je ona nepokretna. To je broj jedan. Broj dva, što je još veće. Noga je ogromna. Njoj je loše. Ona danima ne jede. Ne može popiti. Ne može jesti. Ne može ništa. Sve ju boli'', govori majka.

Gledajući kako bolest napreduje, Marijana Prpić povlači potez očajnika. Odlučila je reći stop nastavku kemoterapije. Prestala je vjerovati liječnicima, a počela sumnjati. ''Kemoterapija po meni nekome uspije, ali većini ne. Jer ja i dalje tvrdim da to nije lijek. Svoj sastav koji ima, to nije lijek'', smatra Prpić.

Bolnica, međutim, koristi zakonsku mogućnost i unatoč majčinom protivljenju nastavlja liječenje. ''…koji izrijekom kaže da se ne može odgoditi medicinska pomoć i skrb u slučajevima kada priroda bolesti izravno ugrožava život i zdravlje ili bi dovelo do teških i trajnih posljedica na zdravlje pacijenta. U ovom konkretnom slučaju to je upravo bilo tako. Prekid liječenja i priroda bolesti kod malodobne pacijentice bilo bi pogubno za pacijenticu'', objašnjava ravnatelj bolnice Goran Roić.

Prije tri godine roditelji devetogodišnjaka s non-Hodgkinovim limfomom u Rijeci su odbili liječenje kemoterapijom. Dječaka su odveli kući nakon samo tjedan dana u bolnici. Preminuo je ubrzo. No, u ovom slučaju razlika je što majka želi nastaviti s liječenjem u inozemstvu. Opcije su Turska i Njemačka. ''Onda mi je stiglo mišljenje da dijete bude prevezeno i da odmah ide operacija izrače područje noge. To je bilo iz Istanbula, iz Acibadem klinike njihove. Onda sam išla u München, kod profesora Durra i on je meni rekao da ga više brine rame. Jer je pokazalo na prvom snimanju da ona ima metastazu i u ramenu. Dva mjeseca to rame nitko nije pregledao'', govori Marijana Prpić.

Majka inzistira na odlasku, bolnica na ostanku, a postavlja se pitanje čija je zadnja u ovakvim situacijama. Pitanje o tome tko odlučuje o nastavku liječenja podijelilo je javnost. Majka tvrdi da bolnica iz samo sebi poznatih razloga opstruira davanje drugog mišljenja jer, kaže, ne želi predati kompletnu dokumentaciju o bolesti.

Bolnica tvrdi da nalaze uvijek i svi mogu dobiti. Situacija izmiče kontrole i nitko više nikome ne vjeruje. ''Meni ništa nitko nije objašnjavao. Ni što joj dajem, koliko dajem. Ja tražim papire, hoću slat dalje. 'Ne možete dobiti, to je bolničko vlasništvo'. Imam prvo tražiti mišljenje od drugih liječnika. Ako meni pet liječnika kažu 'Slušajte, protokol je taj i taj..' Ja nemam što nego se poklopit se ušima, sjest i prihvatit to'', prepričava Marijana.

Majka na svoju ruku dijete može odvesti, ali ako liječnici procjene da bi prijevozom zdravlje bilo ugroženo, riskira čak i kazneni progon. U tom slučaju, morao bi intervenirati i centar za socijalnu skrb. ''Centar prati, ali sluša liječnike. Najbitnije je ono što liječnička struka odluči, a u ovom slučaju odlučivao je multidisciplinarni onkološki konzilij'', ističe ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zagreb Brozić Perić. Majka i dalje inzistira na odlasku u inozemstvo.

Ovo je slučaj koji je izazvao ogroman interes javnosti. Bolest djeteta najgore je što čovjek može doživjeti. U takvim je situacijama teško donositi odluke, a svi djeci žele najbolje, kao i liječnici. Ali u ovom slučaju, a u to smo se i ekipa emisije Provjereno uvjerila iz jednog telefonskog razgovora majke i liječnice, izostala je kvalitetna komunikacija, i to s obje strane. Bez obzira na sve, ne smije se zaboraviti glavni i jedini cilj, a to je izliječenje ove djevojčice.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju