Na pitanje što bi učinili da vidie samo dijete na ulici, dijete koje traži pomoć, većina će bez razmišljanja reći kako bi sigurno pomogla. Ali, što ako je to dijete odrpano, prljavo, romsko, migrantsko? UNICEF je, kako bi osvijestio građane, napravio kampanju, a po uzoru na nju ekipa emisije Provjereno je u središtu Zagreba postavili sociološki eksperiment. Htjeli su vidjeti reakcije prolaznika, ali ono što je najviše potreslo je reakcija djevojčice glumice. Ona je na nekoliko trenutaka osjetila kako je to biti odrpano i prljavo dijete.

Roberta ima 10 godina. Živi u Zaprešiću, ide u školu, voli glumiti i sudjelovati u novinarskoj grupi.
Misli kako zna da ljudi nisu uvijek fer. Zato je spremno pristala na eksperiment. Pomoći će provjeriti kako ljudi reagiraju na ostavljeno dijete u gradu.

Tisuće ljudi prolaze svakodnevno zagrebačkim Trgom kralja Zvonimira njime svakog dana, na posao, s posla. Roberta na tom mjestu stoji sama već neko vrijeme. Nitko se pretjerano na nju ne obazire. Ekipa emisije Provjereno ju je zamolila da pristupi prolaznicima. Kada dijete pristupi i zatraži pomoć, ono će je, uglavnom, i dobiti. Kada je bila čista i sređena, većina ljudi iz eksperimenta bila je pristupačna i otvorena da joj pomognu.

Ekipa emisije Provjereno tada je Robertu presvukla u staru, iznošenu odjeću. Našminkali su je kako bi izgledala uprljano i takva je ponovno došla na Glavni kolodvor. Nije dugo trebalo da se vrati majci u suzama. Nije ni stigla reći kako je sama i izgubila se, jer je već pri prvoj rečenici naišla na zid. Roberta je dobro primijetila razliku između početka i kraja eksperimenta. ''Sad je kao drugačije. Neki nemaju novaca, a prije, ne znam. Kao da je bilo drugačije, ali ne znam. Sad kao da su ljudi drugačiji, da je samo dobar onaj koji ima nešto i tko je lijep, a onaj koji nije lijep, ma tko njega šiša u biti'', ispričala je Roberta. Očekivala je, ali ne ovo.

Nije lijepo odnositi se tako prema drugačijoj djeci. To zna i Roberta, ali ne znaju to svi. To ju je rastužilo i povrijedilo. ''Kao da si višak, da ne postojiš, kao da si drugačiji od svih ostalih, da ne vrijediš'', rekla je.

Osjetila je na na svojoj koži ono što siromašna djeca doživljavaju i osjećaju svakodnevno. Kao da manje vrijede, kao da ne postoje. To potvrđuju i istraživanja na kojima je radila profesorica na studiju Socijalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu. ''Kad smo razgovarali s djecom koja su siromašna, dakle u direktnom kontaktu s njima rekla su nam da zapravo imaju taj osjećaj srama, da se osjećaju stigmatizirano, izolirano. Često puta od svojih vršnjaka, da imaju osjećaj narušenog dostojanstva, dakle da ne vrijede dovoljno kao druga djeca koja si mogu priuštiti neke stvari koje su oni ne mogu priuštiti'', objašnjava dr. sc. Olja Družić Ljubotina.

Imaju potrebu sakriti siromaštvo kako bi sačuvali svoje dostojanstvo. Roberta, koja ne pripada 20 posto djece koja odrastaju na rubu siromaštva, iskusila je što znači pojam koji inače ne bi razumjela, narušeno dostojanstvo.

Djeca ne mogu raditi i najmanje su kriva za svoje siromaštvo. Odrastaju s nejednakim mogućnostima u atmosferi koja ostavlja psihičke posljedice. Tome pridonosimo svojim predrasudama. Sjetite se sljedeći put toga kada otjerate siromašno dijete ili ga samo ne primijetite, sjetite se da je to ipak samo dijete.

Ni edno dijete nije krivo što njegovi roditelji ne mogu osigurati novu odjeću. Petina djece predškolske dobi nije kriva što njihovi roditelji, korisnici socijalne pomoći, ne mogu osigurati odgovarajuću toplinu u domu u hladnim mjesecima, što nemaju iste mogućnosti, što nemaju slikovnice, igračke.

Za sebe volimo svi misliti kako smo osjetljivi, dobri prema drugima, pogotovo kada su ranjive skupine u pitanju, ali u konkretnim situacijama naše predrasude izlađu u prvi plan. Humanost, solidarnosti, ljubaznost, toplina, ljudskost, osobine su koje su, čini se, i rjeđe nego što to volimo vjerovati.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.