Nakon pada glavnog grada takozvane Islamske države, naša je ekipa među rijetkim novinarima koji su ušli u Raqqu.

Zoran Marinović i Marino Grgurev bili su na mjestu na kojem su se događala, normalnom ljudskom umu- teško pojmljiva zvjerstva.

Ispod tribina olimpijskog stadiona su ljude razapinjali na križ, odrubljivali im glave. Ono zbog čega su zločini bili još monstruozniji je to što su ih činila i djeca vojnici, zvali su ih štenad kalifata.

I iako je sada kalifat pao, strah nije nestao, jer kolona ekstremista, tih istih koji su odsijecali glave i nabijali ih na kolac je iz glavnog grada pakla išetala slobodna.

Žena džihadista je u razgovoru za Provjereno ispričala kako je rat bio strašan, da su džihadisti djecu od tri godine učili kako se drže pištolji i kako se puca iz oružja.



"Bio je strašan rat, užas, dok smo živjeli u Raki. Napravili su tu ogradu, na koju su nabijali glave, a tijela su bacali preko ograde i nitko ih nije smio dirati. Tu su tijela stajala dok se nisu raspala. Ponašali su se prema ljudima kao da nisu ljudska bića.", ispričala je žena.

To je samo dio strahota koje su proživljavali stanovnici donedavne prijestolnice Islamske države, Raqqe. Tri godine grad je bio u rukama džihadista, isto toliko mjeseci trajale su borbe za njegovo oslobođenje.

Rijetki se ovdje vraćaju, a ekipa Provjerenog s vojnom je pratnjom ušla u mrak ispod olimpijskog stadiona, mjesto na kojem su ludilo, mučenje i sadizam vodili glavnu riječ.

Zvjerstva su se događala na što vidljivijim mjestima, poput predstava na glavnom gradskom trgu. Bičevanja, kamenovanja, razapinjanja, bacanja sa zgrada, nabijanja na kolac i drugi zločini koje su činili podsjećaju na mračni srednji vijek. Na taj su način širili strah, a u svojim redovima održavali disciplinu.

Zbog brojnih zaostalih mina i eksplozivnih zamki na dan ovdje pogiba 15-tak ljudi.



Ekipa je razgovarala i s ženom koju je otac doveo u Siriju dok je imala samo 13 godina. U međuvremenu je poginuo u borbama na strani kalifata, a ona završila u izbjegličkom kampu.

O mužu džihadistu, koji leži u zatvoru sirijskog režima, nije rekla ni riječi. Samo želi otići u rodnu zemlju sa sinom.



Tisuće ljudi u kampu nadaju se istome. Ovdje jedu jednom na dan. U hladnim šatorima, dok se gledaju međusobno u oči: žene džihadista i one kojima su njihovi muževi ubijali najmilije. Sve govore isto -život u Islamskoj državi normalnom je ljudskom biću - nepojmljiv.



Neke obitelji iz kampa ipak se vraćaju natrag u Raqqu, pokušati doslovno iz pepela i prašine ponovno izgraditi život u gradu od kojeg je ostala samo ruševina, u kojem je prije rata živjelo više od 200 tisuća ljudi.

Na meti su posebno bili pripadnici drugih vjera i oni koji se ne slažu s uvrnutom ideologijom Islamske države: kršćani, jezidi, šijitski muslimani. Organizacije za razminiravanje, uoči božićnih blagdana, fokusiraju se na devastirane kršćanske crkve.

Pobjeda koalicijskih snaga donijela je kraj patnji i mogućnost da grad opet živi slobodno - ali sjena straha od povratka džihadističkih koljača još lebdi u zraku.



Teror nad Raqqom možda je završio, kalifat je prestao postojati, ali najžešći borci zadojeni smrtonosnom ideologijom iz ovog su pakla izšetali slobodni.

Propuštene epizode emisije 'Provjereno' pogledaje besplatno na novatv.hr.