Osuđen je na temelju iskaza svjedokinje i dvije takozvane GSR čestice koje ostanu od pucanja, pronađene na njegovoj odjeći. Državno odvjetništvo je imalo i motiv. Navodno je ubojica dugovao novac ubijenom. A uz sve to, imao je kriminalnu prošlost – već je ležao u zatvoru zbog pljački.

Slučaj gotov. Pravda zadovoljena? Ne, ako je suditi prema ekskluzivnom 3D vještačenju koje je objavljeno u emisiji Provjereno. Sudski vještak, renomiranog glasa, na zahtjev obrane napravio je računalnu rekonstrukciju na temelju koje zaključuje kako je u zatvoru krivi čovjek.

Jedan hitac. Jedan život oduzet. Ubijen je Frane Orešković, i to pred očima Miljenka Marinića koji se te večeri vraćao kući. Nazvao je policiju i prijavio kako je vidio samoubojstvo. Očito u šoku, mozak je odbijao povjerovati onome što su oči vidjele. Zbog toga većinu njegovog iskaza sud nije smatrao relevantnim.

U to vrijeme jedna mlada djevojka u blizini šeće psa i ugleda kako kroz park netko bježi prema Domu zdravlja, a onda opet nekoga vidi u blizini svoje zgrade. U tom je dijelu Sigečice svjedokinja je prvo vidjela nepoznatu osobu kako nešto baca u kontejner, a kada je došla ispred svoje zgrade tvrdila je da je nešto u daljini vidjela da se događa kraj jednog automobila.

Tri godine poslije, Vojin Maštruko, na zahtjev obrane i na temelju spisa, izrađuje potpuno novu forenzičnu 3D rekonstrukciju ubojstva. U ovom slučaju spoznaje napravljen je cijeli niz pogrešaka na samom mjestu događaja. Prvo, fotografirano je upotrebom flasha, zbog čega se dobije drugačiji dojam mjesta. ''Drugo, ekipa za očevid uopće nije napravila skicu lica mjesta'', kaže vještak Maštruko. Zato se koristio Google maps gdje su ucrtavane moguće linije kretanja ubojice, i to rukom.

Treće, ubijeni je na licu mjesta skinut do gola. ''Tako nešto je nedopustivo raditi na mjestu događaja. Zašto? Prije svega, iz pijeteta prema žrtvi'', ističe Maštruko. A onda i jer se tako uništavaju tragovi slijevanja krvi po kojima se može znati što se s osobom dogodilo nakon što je pogođena. ''Iz načina slijevanja krvi se može razlučiti je li se žrtva, nakon što je pogođena, srušila odmah, potrbuške, ili je stajala još neko vrijeme pa se tek tada srušila'', objašnjava vještak.

Četvrto, nije objašnjeno kako je moguće da su se GSR čestice, koje nastaju uglavnom nakon ispaljenog hica, nalazile na rukama žrtve, ako je ubijen u potiljak. I peto, možda najbitnije, nisu izuzeti tragovi pucanja sa stražnjeg dijela glave zbog čega se nije moglo u centimetar znati koja je udaljenost pucanja.

Prema prihvaćenom Marinićevom iskazu da je žrtva šetala pognute glave, a ubojica desno od nje, ustanovljeno je da je pucao u potiljak. Metak je prošao kroz gornje zube, a pucano iz udaljenosti. ''Sudski medicinar je utvrdio da oko ulazne rane na stražnjem dijelu glave oštećenika nema tragova pucanja, tj. nema djelomično sagorjelih barutnih čestica, barutne gareži, i nema hematoma koji nastaje kod vrlo bliskih udaljenosti pucanja. I stoga je zaključio, sukladno dobroj medicinskoj praksi, da je to hitac iz daljine. Za taj pištolj kalibra 6.35 mm i za streljivo koje je korišteno, marke Sellier & Bellot češke prizvodnje, to znači da je udaljenost pucanja bila veća od 75 centimetara'', objašnjava Maštruko.

Druga ključna nepoznanica koju 3D rekontrukcija otkriva jest visina ubojice. Maštruko zaključuje kako osoba visoka 179 centimetara, koliko je visok osuđeni Deni Vrhovec, nije mogla pucati. ''Nemoguće je takvoj osobi te visine toliko podignuti ruku u vis i toliko saviti ruku u zglobu da može napraviti strijelnu ranu kakva je registrirana u glavi oštećenika'', kaže vještak. Ali mogla je pucati,, po njegovoj procjeni, osoba viša od osuđene, i to osoba visine 193 ili više centimetara.

Vještaci na sudu zaključili su kako je osoba Denijeve visine mogla to napraviti, unatoč tome što je čovjek koji je svjedočio ubojstvu također tvrdio kako je ubojica bio znatnije viši od ubijenog. Osuđeni Dušan Deni Vrhovac je pak niži od ubijenog, visok 179. To se poklapa i s onim što je izračunao Maštruko, ali dio Marinićeva iskaza o visini nije uzet u obzir, kao ni onaj da je ubojica skrenuo sebi udesno, u dvorište. Tu ga, kaže Marinić, gubi iz vida.

No, Maštruko je rekonstuirao njegov mogući bijeg, i to na temelju fotoelaborata. Vidio je da je u dvorištu tada bio parkiran automobil i zaključio da se osoba sakrila iza automobila, pa svjedok nije mogao vidjeti kamo je nestala. Odlaskom na mjesto događaja zaključuje i kuda je mogao pobjeći – kroz dvorišta kuća preskačući ograde.

Svjedokinja koja je šetala psa u telefonskom razgovoru je ekipi Provjerenog kazala da je osobu koja trči netom nakon pucnja uočila u parku u blizini mjesta ubojstva. Jednu osobu je potom vidjela kraj kontejnera gdje nešto baca. Osobu ponovno vidi kraj automobila, nakon čega se udaljava prema mjestu događaja. Sama zaključuje da je sve ista osoba. ''Nelogično je da osoba koja izvrši ubojstvo bježi s mjesta događaja, baca vatreno oružje u kontejner, da se nakon toga mrtva hladna vraća natrag i ide prema mjestu izvršenja ubojstva. Ona različito opisuje osobu koju je primjetila u parku da trči i osobu koja se vraća od kontejnera i prolazi pored nje'', pojašnjava Maštruko i zaključuje da svjedokinja priča o više osoba.

Na Jakuševcu su pronašli i plinski pištolj kojim je ubijen Frane Orešković. Vještačenjem se ustanovilo da prepravljan. Čiji je nije dokazano, kao ni to da na njemu ima Denijevog DNK, ali je to da je Deni u kući imao jednu jaknu i u automobilu jednu majicu na kojima su pronađene GSR čestice. Vještaci tvrde da su to bile one koje nastaju prilikom pucanja. Premda, kaže Maštruko, nije urađena analiza koja bi dokazala da nisu slične čestice povezane s kočnicama automobila. Uz to, ne može se utvrditi kada je došlo do kontaminacije odjeće GSR česticama.

Bilo je takvih događaja kada je Deni bio u doticaju s oružjem. ''Bila je Nova godina. Vlado, koji je dolje držao kuhinju, a ja držim kafić, izašao je van i pucao iz plinskog pištolja gdje je Deni došao. Uzeo mu je pištolj. Rekao je: 'Nemoj pucati, doći će policija' i pokupio čahure'', ispričao je Željko Vrhovec, otac osuđenog. Da se to tako dogodilo potvrdio je i svjedok tog događaja. Međutim, sud ga nije prihvatio.

Najjače što je optužba imala prije presude jest činjenica da je Deni u kući i u automobilu imao jaknu i majicu s GSR česticama, kao i to da je s Macolinim bratom razmjenjivao poruke. Optužbu su najviše zanimale one poruke koje se tiču posuđenog novca jer su imali iskaze svjedoka koji su tvrdili da se tog dana Frane trebao naći s Denijem da mu on vrati 10.000 eura koje je posudio uoči vjenčanja.

On je na suđenju negirao dugovanje tvrdeći i da su dogovarali zajednički posao sa stolarijom, a unatoč razmijenjenim porukama šest dana prije ubojstva, nije dokazano je li se baš on i našao s ubijenim oko 21 sat. Da nije tvrdi supruga jer je tada, u vrijeme ubojstva, s njom gledao jednu televizijsku emisiju.

Isto tako kako se ne može dokazati da je Deni u vrijeme ubojstva bio sa suprugom pred televizorom, tako se nije moglo dokazati jesu li čestice pronađene na njegovoj jakni i majici iste one iz pištolja kojim je ubijen Frane Orešković ili su pokupljene ranije, ali je svejedno osuđen.

Najteže to pada njegovom ocu. Frane Orešković bio je dugogodišnji poznanik koji je rado svraćao u njegov kafić. Ne može vjerovati da bi ga baš njegov sin ubio.

Denijeva kriminalna prošlost i bliskost s ubijenim, možda je dobro nekome poslužila. To ćemo saznati ako sud prihvati da se cijeli postupak, temeljem novog vještačenja obnovi. Ekipa Provjerenog kontaktirala je i Županijski sud. Kazali su da je zahtjev zaprimljen i da će o njemu tri suca raspravljati na izvanraspravnom vijeću. Roka za odluku nema. Tražili su i da pred kameru stanu i vještaci koji su radili ranije na ovome slučaju i da prokomentiraju pogreške koje je uočio Maštruko, ali nisu pristali.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.