Posljednjih godina u ring s braćom ulazili su gotovo svi najrenomiraniji teškaši današnjice i svi su ring napuštali poraženi. Oba brata imali su velike amaterske karijere, a onda su zavladali i svjetskim profesionalnim ringovima.

Vitalij Kličko
Stariji je od dvojice braće. Rođen je 1971. godine, a do 1995. godine bavio se amaterskim boksom i kick-boksom. Vitalij je 1995. godine osvojio srebro na boksačkom Svjetskom prvenstvu u kojem je izgubio od Rusa Ljezina, kojemu je već iste godine uzvratio u finalu Svjetskih vojnih igara. Iduće godine postao je profesionalac i tako je krenula njegova briljantna karijera. S 22 pobjede za redom, Vitalij je 1998. godine postao profesionalni prvak Europe. Seriju je do 1999. godine produžio na 25 pobjeda i osvojio svoj prvi naslov svjetskog prvaka, nokautiravši u Londonu Britanca Herbieja Hidea već u drugoj rundi. Vitalij je naslov dva puta uspješno obranio, a onda je 2000. godine stigao i prvi poraz. Nakon devet rundi protiv Chrisa Byrda – tijekom koji je vodio na bodove – Vitalij je ozlijedio rame i morao je predati meč. Slijedio je novi pohod na vrh, te napeto i željno iščekivani okršaj s tadašnjim vladarom teške kategorije, Britancem Lennoxom Lewisom. Vitalij je ostvario novih pet pobjeda za redom i napokon izazvao Lewisa. Spektakularni okršaj za naslov prvaka dogodio se 21. lipnja 2003. u Los Angelesu. U divovskom meču, Vitalij je nakon šest rundi imao minimalnu bodovnu prednost. No dobio je i veliku porezotinu iznad lijevog oka, iz koje je obilno krvario. Tada je Lewis tehničkim nokautom obranio naslov. Nažalost, do uzvrata nikad nije došlo: Lewis je nakon te pobjede otišao u mirovinu. Vitalij je brzo dobio novu priliku za napad na naslov te je 2004. godine pobijedio Južnoafrikanca Corrieja Sandersa i osvojio svoj drugi pojas prvaka. No iste godine zbog nagomilanih ozljeda odlučio je reći 'zbogom' boksu. Njegova mirovina potrajat će nešto manje od četiri godine. Iz mirovine se vratio 2008. godine i svi su se pitali kakav će biti u ringu nakon tako duge pauze i s navršenih 37 godina. Već u prvom nastupu deklasirao je aktualnog prvaka – Nigerijca Samuela Petera – koji mu je nakon osam rundi predao meč. Bila je to treća Vitalijeva svjetska titula. Nakon tako uspješnog povratka, Vitalij je do svibnja 2010. četiri puta uvjerljivo obranio naslov. Vitalij je najavio definitivno povlačenje krajem 2010. godine, kada će napuniti 39 godina. Ovaj borac ima najviši postotak nokauta u povijesti teške kategorije: do posljednjeg meča koji je bio 29. svibnja 2010.godine taj postotak iznosi čak 90 posto uzevši u obzir sve mečeve (38 nokauta u 42 borbe), ili 95 posto uzevši u obzir samo pobjede (38 nokauta u 40 pobjeda).

Vladimir Kličko
Po mnogima tehnički još bolji boksač od starijeg brata. No isto tako, psihološki je slabiji od brata i u karijeri je pretrpio više iznenađujućih poraza. Kao amater, Vladimir je 1996. godine osvojio svjetsko srebro, jer je poput brata godinu ranije, u finalu je izgubio od Rusa Ljezina, ali i
olimpijsko zlato u Atlanti te potom započeo profesionalnu karijeru.

Od 1996. do 1998. Godine Vladimir je ostvario 24 pobjede za redom i postao jedan od najvećih kandidata za naslov prvaka. No 1998. stigao je šokantan poraz. Osrednji Amerikanac Ross Purrity nokautirao je Vladimira u 11. rundi. Kličku je nakon tog šoka slijedilo novo dokazivanje. Ostvario je novih pet uzastopnih pobjeda i 1999. osvojio naslov profesionalnog prvaka Europe. Vladimir je nastavio s pobjedama. S novih 5-0 napokon je dobio priliku za napad na naslov. Vladimir je 2000. godine u Kőlnu nokautirao Amerikanca Chrisa Byrda i osvojio svoj prvi naslov svjetskog prvaka. Naslov je uspješno branio u pet uzastopnih navrata, a onda je u Hannover 2003. stigao Južnoafrikanac Corrie Sanders i šokirao Vladimira i boksački svijet. Sanders je nokautirao Ukrajinca već u drugoj rundi i uzeo mu naslov. Vladimir je nakon tog poraza promijenio trenera. No i s legendarnim Emanuelom Stewardom, koji je trenirao Evandera Holyfielda i Lennoxa Lewisa, Kličko je morao proći još jednu tešku školu. Već 2004. godine dobio je novu borbu za naslov, protiv Amerikanca Lamon Brewstera. Nakon pet teških rundi, Vladimir je bio potpuno iscrpljen i nesposoban nastaviti meč te je sudac prekinuo borbu. Bio je to treći Vladimirov poraz, drugi u samo 13 mjeseci i mnogi su se pitali ima li u mlađem bratu materijala za prvaka kao što je stariji brat.Vladimir je u idućim godinama na impresivan način dokazao da – ima. Od 2. listopada 2004. godine traje fantastična Vladimirova serija pobjeda kojoj se ne vidi kraj. U tih šest godina Vladimir je osvojio još dva naslova prvaka, revanširao se Lamonu Brewsteru i ostvario čak 13 uzastopnih pobjeda protiv najboljih teškaša svijeta među kojima su: Samuel Peter (dva puta), Ruslan Čagajev, Chris Byrd, Hasim Rahman. Svaki Vladimirov novi nastup sve je uvjerljiviji i dominantniji stoga danas nitko ne vidi realnu prijetnju za ovog 34-ogodišnjeg prvaka.