Prijavila se u program društveno-poticajne stanogradnje koji je osmišljen kako bi pomogao mladim obiteljima da riješe stambeno pitanje.

Država i grad su joj subvencionirali kupnju stana, točnije porezni obveznici. Prijavila se, naime, u program društveno-poticajne stanogradnje koji je osmišljen kako bi pomogao mladim obiteljima da riješe stambeno pitanje. Zbog toga takve obitelji imaju pravo prednosti na listi. Ali, ona ima jednu olakotnu okolnost. Njezina je današnji suprug taj koji kreira listu za bodovanje jer on je pročelnik Ureda gradonačelnika, a i ona je zaposlenica Gradske uprave. U spomenutom stanu nije živjela ni dana, već je na njega izvijesila „zimmer frei“, pa ga uredno iznajmljuje turistima.

Zakonom i Ustavom društeno poticana stanogradanja svela se na pitanja morala, odnosno pitanje hoće li netko zlorabiti program osobna je odluka. Ekipa emisije Provjereno otišla je u Umag gdje su odluku o kupnji stana donjeli gradska službenica i njezin suprug. Na listu se prijavila jer nije imala rješeno stambeno pitanje, a u stanu nije živjela ni dana jer iznad vrata stoji tabla s tri zvjezdice.

POS-ovi stanovi nalaze se u zgradi u kojoj žive oni građani kojima su grad i država pomogli da dođu do prijeko potrebnih i željenih, stambenih kvadrata. U Umagu su ukupno tri takve zgrade, a u onoj u kojoj je sporni stan gradske službenice takvih je 50 stanova.

Službenica u Gradskoj upravi grada Umaga je tražila pomoć države i grada kako bi došla do stana u kojem ne živi, već ga iznajmljuje. Predsjednik komisije koji boduje prijavljene kandidate je njezin suprug Diego Banković, također zaposlenik Gradske uprave, pročelnik ureda gradonačelnika Umaga.

Lokalnim medijima koji su otkrili priču, suprug vlasnice stana, odnosno pročelnik, tvrdio je kako nema veze s tim. Ekipa emisije Provjereno stoga je odlučila potražiti pročelnika kako bi im pojasnio situaciju. Na adresi koju su pronašli na internetskoj stranici za iznajmljivanje apartmana, među kojima je naveden i sporan POS-ov stan, vrata je otvorio upravo on. Za kamere emisije Provjereno, pročelnik Banković rekao je kako suprugu nije poznavao u vrijeme kada je ona kupila stan.

Društveno poticana stanogradnja zamišljena je kao projekt u kojem bi uz pomoć države, odnosno novca poreznih obveznika, mlade obitelji mogle dobiti krov nad glavom po povoljnijoj cijeni. Cijena ne smije biti viša od 1.125 eura po kvadratu. Hvalevrijedan projekt, ali izveden na hrvatski način, izgubio je smisao onoga trena kada se počeo zlorabiti.

Na početku je bilo možda deset stanara. Ja sam rekla ostali će nakon ljeta kad dođe jesen. Međutim, možda je došlo još par stanara, da bi ove godine vidjeli da se većina stanova počela iznajmljivat turistima. Na parkiralištu su sve više i više bile strane registracije i došli smo do zaključka da puno njih ne namjerava ovdje živjeti, već koristiti stan za apartmane“, govori jedna od stanarki u POS zgradi, Gabrijela Đukes Bašić.

GALERIJA

Očito nekim stanarima nije trebao krov nad glavom, već dodatni izvor zarade. Gabrijela nije jedna od njih, ona je u svoje prve kvadrate jedva čekala ući. „Živjela sam kod svojih roditelja u zasebnom stanu. Znači, moji roditelji su 10 godina se odrekli, koliko sam ja bila kod njih na stanu, odrekli su se bavljenja turizmom dok ja ne riješim svoje stambeno pitanje tako da su jedan apartman meni dali na korištenje dok se ne snađem“, dio je Gabrijeline priče.

Ova je obitelj dugo o tome maštala. Razmišljali su o kreditu i tržišnim cijenama, ali taj teret nisu mogli podnijeti. Ovdje svatko ima svoju sobu i svoj mir, zajedničke prostorije, kupaonicu, balkon i super susjede, koji su također jedva čekali doći do vlastitog stana.

Druga stanarka, Karin Koljesnikov i njezin suprug sedam su godina plaćali podstanarstvo.
Prijavili su se za stan u POS-ovoj zgradi, upali na listu, ispunjavali sve uvjete i nakon četiri godine od prijave do izgradnje zgrade, dobili su svoje ključeve. Mnogi s liste pak nisu bili te sreće. Netko je umjesto njih dobio pravo na kupnju jefitnijeg stana u kojem se sada vrti biznis.

Alison Tot je s obitelji živjela kod svoje bake, a POS program omogućio joj je da se na 30 godina ne zaduži do grla, već upola manje.

Navečer se ispred njihove zgrade odvija već pomalo zaboravljeni prizor. Odrasli se druže, a djeca igraju, a to je postao problem iznajmljivačima. Naime, njihova su djeca prebučna za turiste koji su u stambenu zgradu došli na odmor. Zbog toga im je pročelnik s početka priče zaprijetio policijom, tvrde stanari. „Što je najbolje, izašli smo mi u novine s time i branio se da on nema veze s time, da smo ga napali, da nije direktno povezan. Ali itekako ima veze s tim“, ispričala je Gabrijela Đukes Bašić.

Tvrdio je kako sa stanom nema ništa. Ekipi emisije Provjereno neformalno je rekao kako se on i supruga kada je ona kupovala stan nisu ni poznavali. Stanari pak tvrde drugačije.

Činjenice su sljedeće – oboje rade u Gradskoj upravi, a ista za stanove formirana je 2013. godine. Od tada, pa do predaje ključeva u svibnju prošle godine, kandidatima s liste moglo se u životu dogoditi bilo što, a oni pošteni, poput Sare Mile Jašarević, od POS-ovog su stana odustali. „Prijavila sam se oba puta za POS-ove stanove. Imam obitelj i htjela sam imati svoju nekretninu, no odlučila sam investirati u roditeljsku nekretninu i odustala sam od POS-ovog stana da uložim u nešto što već je moje i živjet ću s roditeljima jednog dana nažalost, ali bit ću isto u svome, da pustim mjesto nekom kome je to potrebito“, ispričala je Sara Mila.

No, pročelnikova supruga to nije učinila. Sada on tvrdi kako nema ništa s tim, da je to njezino vlasništvo. „Ja moram javnosti reći da sam se oženio prije 2 mjeseca, a da je moja supruga sadašnja bila već vlasnik tog POS-ovog stana po svim kriterijima i vlasnik. Znači, ja sam se oženio sa nekim tko ima nešto u vlasništvu“, rekao je pročelnik i dodao kako u situaciji ne vidi ništa sporno jer zakon dozvoljava da se stan proda ili iznajmljuje.

Jednom kada se upiše vlasništvo ono je svetinja. U Ustavu stoji kako vlasniku nitko ne može govoriti što će raditi sa svojim stanom. To što je stan dobiven uz pomoć svih poreznih obveznika, a koristi se isključivo za vlastiti probitak, to nije nigdje definirano. Građani subvencioniraju njihove biznise.

Od 50 stanova u zgradi, njih 19 se iznajmljuje ili povremeno ili služe samo za to. Umag nije jedini. Tako, primjerice, u Splitu, koji je doživio turistički procvat, stanovi koje je subvencionirala država odmah po podjeli ključeva završe u oglasniku i prodaju se po dvostruko višoj cijeni od kupljene ili pak služe kao apartmani. Dakle, stambeno zbrinjavanje su samo riječi na papiru.

U susjednom Novigradu tako nešto u gradu si nisu htjeli dopustiti, odnosno da s uloženim novcem svojih sugrađana netko manipulira.

Po uzoru na POS, na poticajnu stanogradnju, mi smo izabrali svoj sustav. Nazvali smo ga SUS, a to je opet subvencionirana stanogradnja kojom smo, eto, izgradili dvije prekrasne zgrade sa ukupno 18 stanova“, ispričao je Alen Luk, pročelnik ureda gradonačelnika Novigrada. U tim zgradama žive od konobara do liječnika i profesora, sve redom mlade obitelji. Grad je dao svoje zemljište, podmirio komunalne doprinose i sve što uz izgradnju ide, a zgradu je pak gradila gradska tvrtka i ponudila stanove čija cijena nije prelazila 900 eura po kvadratu. Budući stanari su potpisali ugovore.

„U ugovorima smo sukladno zakonu onemogućili prodaje stanova u roku od 5 godina. Isto tako smo u ugovoru napisali da nema iznajmljivanja stana, da nema davanja u najmu ili iznajmljivanje turistima. Tako da je to zakon. Iskoristili smo Zakon o obveznim odnosima odnosima i na taj način smo zaštitili prvih 5 godina da se ne može ništa drugo dogoditi osim stanovanja“, objasnio je pročelnik ureda gradonačelnika Novigrada. A ako se nekome promijeni život u tih pet godina, i za to postoji rješenje. Vlasnik u tom slučaju stan mora najprije ponuditi stan gradu, odnosno gradskom poduzeću koje je stan izgradilo, i to pod uvjetima u kojima je stan i kupljen kako bi ga grad mogao ponuditi nekoj drugoj obitelj kojoj je potreban stan. I to je zaista društveno poticana stanogradnja u punom smislu riječi.

U državnom programu POS-a postojala je odredba koja je priječila prodaju ili iznajmljivanje tako stečenog stana, ali je 2012. godine izbrisana za vrijeme HNS-ovog ministra Ivana Vrdoljaka i zamjenice Anke Mrak Taritaš. Ni jedno ni drugo o ovoj temi nisu željeli razgovarati. Od tada su se izmijenila četiri ministra, a nitko se od njih nije primio problema kako spriječiti zlouporabu POS programa.

Ovu zgradu posjetila je i turistička inspekcija, a ekipa emisije Provjereno zatražila je rezultate nadzora. No, odgovor nisu dobili. Isto tako, zatražili su i razgovor u Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja i u APN-u, ni od njih nisu dobili odgovor, niti dogovor za izjavu.

Program u kojem sudjelujeju svi građani i koji se financira javnim novcem, ne bi trebao imati rupe koje će netko koristiti za dodatnu zaradu. Zašto tome nitko do sad nije stao na kraj – nije poznato, ali očito je da postoji problem koji onemogućava one kojima je potrebno da dođu do vlastite nekretnine u kojoj će živjeti.

Propuštenu epizodu emisije Provjereno pogledajte besplatno na novatv.hr.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju