Jimu Carreyu, vjerojatno najpoznatijem kanađaninu u Hollywoodu. Rodio se prije 49 godina (kako vrijeme leti, kao da nas je jučer zabavljao kao mladi glumac u Ace Venturi) u kanadskom gradu Newmarket koji je otprilike udaljen pedesetak kilometara od Toronta. Odrastao je u siromašnoj obitelji, tako da je jedno vrijeme bio prisiljen živjeti u kombiju na travnjaku. Već odmalena je bio izrazito ekstrovertiran te u stalnoj potrazi za publici kojoj bi mogao prezentirati svoje komičarske sposobnosti. Upravo je pokazivalo njegovu potrebu da pobjegne iz surove realnosti u kojoj je njegova obitelj živjela. Već sa šesnaest godina napušta školu te počinje raditi u komičarskim klubovima.

Tamo ga zamjećuje komičar Rodeny Dangerfield kojem se toliko svidio njegov nastup da mu je počeo osiguravati turneje i nastupe s komičarskim veteranima. Iako je cijelo vrijeme željno iščekivao prave filmske ponude, one nisu dolazile, tako da je počeo glumiti u manjim filmovima kanadske produkcije, od kojih ćemo spomenuti „Introducing…Janet“ jer je u njemu debitirao na filmu. Osamdesetih godina nastavio je smišljati nove filmske projekte surađujući s braćom Wayans. S njima je počeo nastupati u showu „In Living Color“. Zanimljivost je da je tamo bio jedini bijelac, ali je svojim skečevima i humorom ubrzo skrenuo pozornost na svoj talent. Upravo ta serija dovela ga je do prvog velikog filmskog hita gdje tumači glavnu ulogu. Jasno, riječ je o „Ace Venturi“, u kojem je Carrey utjelovio neobičnog detektiva koji je zadužen za rješavanje neobičnih slučajeva nestalih životinja. Napokon je stekao slavu, a temeljem toga, slijedili su drugi hitovi poput filmova „Maske“, „Glup i gluplji“ te nastavka „Ace Venture“. Prihvatio je i ulogu negativca u „Batman zauvijek“, no kako je teško igrati negativnog lika u Batmanu nakon neponovljivog Jacka Nicholsona, niti je Jimova uloga bila nešto pohvaljena ali ni sam film.

Rekordnu zaradu donosi mu „Nepodnošljivi gnjavator“ za koji dobiva 20 milijuna „zelembaća“. Ipak, film nije doživio uspjeh, ali je već „Lažljivac“ sljedeće godine, ponovo osvojio publiku. Nakon svih tih komedija, i kritičari i publika su se pomalo zasitili Carreyevih fora i grimasa, te je i on sam shvatio mig kako mu je vrijeme krenuti u ozbiljnije projekte. Snima sjajni “Trumanov Show“ , te za ulogu u njemu osvaja Zlatni Globus. Rukavicu u lice svim kritičarima, koji su tvrdili kako se Carrey može samo „kreveljiti i glupirati“, baca s još dva filma, „Čovjek na mjesecu“ i „Vječni sjaj nepobjedivog uma“ od kojih su oba pokupili sjajne kritike, a za prvog je ponovno dobio Zlatni Globus. Zanimljivost je da unatoč dvama Globusima, za Oscar nikad nije bio nominiran, ali nastavli li s ulogama poput „Trumanovog Showa“ i „Vječnog sjaja“ uopće ne sumnjamo da će zlatni kipić kad-tad biti njegov.