Cihanovo uporno traganje za istinom o susretu Fikriye i Halisa dovodi ga napokon licem u lice s onim najtežim: hladna činjenica ruši zastore sjećanja o Boranu.

U trenutku kad istina progovori, sve prijašnje sumnje pretvaraju se u teret koji se više ne može nositi šutke. Alya, stisnuta između krivnje i straha, ne može se oteti dojmu da i sama nosi dio odgovornosti za Boranovu smrt. Najviše je razdire to što ne zna od koga zapravo treba štititi vlastitog sina, opasnost nema lice, samo sjenku koja se lijepi za svaki korak i svaku riječ.