Baca se pod kamione kako bi spriječio njihov dolazak u ulicu.

Maloj tvrtki koja proizvodi povrće u Svetom Filipu i Jakovu prijeti ključ u bravu zbog jednog nezadovoljnog susjeda. Njemu smetaju kamioni koji dovoze i odvoze robu iz tvornice pa kako bi ih spriječio, on se baca pod njih. Cijelu je tu bizarnu situaciju načelnik, umjesto da je smirio, dodatno zakomplicirao jer je kamionima zabranio promet.

S jedne strane more i turizam, s druge na kopnu, poljoprivreda. Tu naizgled idilu već godinama muči jedna cesta. Jedina kojom kamioni mogu proći do staklenika i ovoj tvrtki prevoziti robu. No na tom putu jedan stanovnik to ne želi dopustiti, odlučio je braniti cestu svim sredstvima pa čak i tijelom. Potražili smo tog čovjeka kojeg je jednom čak i privela policija. On navodi kako su to sve laži, a poslao je i snimku kojom je htio dokazati to što govori.

Staklenici i plastenici u mjestu Turanj, u općini Sv. Filip i Jakov, već 40 godina s brda gledaju na more. S ovog mjesta stiže povrće koje puni police trgovina diljem zemlje, 20 tona na godinu. Gotovo sve je prošlo kroz Marijine ruke, koja je ovdje već 43 godine. „Nikad nije bilo problema, počeli su problemi od kada je ovaj gazda došao“. Nije stranac, ali nije ni lokalac.
Nakon rasadničke tvrtke u Zagrebu odlučio je unajmiti ove staklenike i plastenike nakon što su tvrtke koje su tu bile- propale. Uložio je u proizvodnju, zaposlio mještane. Mladen Baković, vlasnik staklenika, govori kako nikada u 30 godina poslovanja nije imao ovakvu situaciju. Cesta po kojoj su se oduvijek vozili kamioni nikada nije bila problem. Nije ni imalo kome smetati, jer u toj industrijskoj zoni bilo je tek nekoliko kuća. Ali, kako su nicale kuće i kako se doseljavalo sve više stanovnika, počeo je i nemir.

„Zaustavljao je kombije, tukao se sa ljudima, razbijale su se šofer šajbe, prijetio je. Pa recimo pošalje djecu pa razbijaju kamenjem stakla porazbijaju po staklenicima, uzme sklapel pa najlon gore u plastenicima ispara“, prepričava Baković. Ispričao je i kako mu je neuogodni susjed prije dvije godine zapalio jedan od plastenika.

Mladen je sve to stoički podnosio, trpio, sve dok jednoga dana na cesti nije osvanuo znak koji za njegovu tvrtku značio propast – zabranjen je ulazak kamionima u mjesto.



Pa smo upitali i načelnika zašto je zabranio prolazak kamionima? Je li moguće da općini nije u interesu da se radi i proizvodi? On navodi da se to nikada nije dogodilo. Ali, čak i ogorčeni susjed potvrđuje priču vlasnika tvrtke – potpuna zabrana prometovanja kamionima je zaista postojala.

Nakon potpune zabrane, ipak se stvar promijenila. Sada nije potpuna zabrana već ona za kamione preko 7 i pol tona. Prijevoznici nakon dobivenih kazni što voze cestom kojom ne smiju više nisu htjeli dolaziti.

Uvjeti poslovanja su na granici nemogućeg. Naime, da bi cijeli pogon mogao raditi i plasirati robu na tržište potrebni su im šleperi koji premašuju tih dopuštenih 7 i pol tona. Novonastala je situacija uznemirila radnike – što ako se pogon zatvori?

Jedina institucija koja to može riješiti je lokalna vlast, odnosno načelnik.
Tvrtka ima 30 zaposlenih na neodređeno vrijeme, a kada dođe vrijeme za berbu, zapošljavaju do 80 ljudi.



Dok se ne stvori alternativni put načelnik je našao rješenje – svaki kamion, prije nego prođe ulicom, mora se najaviti Marku Vidasu, susjedi koji radi probleme Bakoviću i to zato jer je on sam podnio zahtjev pod peticijom.

Hoće li najava kamiona manje tresti bubrege nismo shvatili. Ali, ljutiti susjed ne odustaje.

U dva dana koliko smo bili u svetom Filipu i Jakovu, iz tvrtke je izašao samo jedan šleper. Ali smo zato naletjeli na druge kamione, pred koje se Vidas nije bacao.

Uzgoj povrća je sezonski posao, u ovo zimsko vrijeme slabo prolaze kamioni. No i u špici, govore nam u tvrtki, ne prolazi ih 10 na dan, iako bi oni bili sretni da je tako. Do tih nekih sretnijih dana, muče se s potpuno apsurdnom situacijom. Svaki kamion sada moraju najaviti. Situacija se tek prividno smirila jer komunalni redar dojavljuje i policiji prolaske kamiona. Trideset i troje mještana potpisalo je peticiju protiv kamiona, a isto toliko radnika potpisalo je svoju za neometan rad.

Vlasnik ne vjeruje obećanjima načelnika. Previše je investirao u proizvodnju da bi se sada, kaže, igrao prometnog redara ili čekao milost lokalne vlasti dok se za to vrijeme, kupcima i dobavljačima mora ispričavati.

I dok načelnik pomirljivo, ljutiti susjed ne nudi kompromis. Jedino što njemu dolazi u obzir je potpuna zabrana prometovanja kamiona.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju