Razgovarali smo sa žrtvom silovanja Jovana Radana, koja nam je rekla kako joj je pod prijetnjom smrću zapovjedio da šuti. Izvrijeđao ju je, ponizio i prijetio još gorim grozotama.

Jovan Radan bio je pripadnik srpske paravojne postrojbe teritorijalne obrane Vukovara. Osiguravao je tvrtku Velepromet, gdje su takozvane JNA i paravojne formacije dovele između deset i dvanaest tisuća zatočenih civila nakon okupacija grada. Jedan od njih je i Mijo Radić, civil i osoba s invaliditetom.

Iz Veleprometa je pred očima kćeri, ali i Radana, koji mu je prije rata bio susjed i prijatelj, odveden u nepoznato, te se otad ne zna gdje je. Članovima Radićeve obitelji ponavljao je isto svaki put kad su se suočili s njime. Uvjeravao ih je da nije ništa vidio ili učinio, da ništa ne zna i odbacivao optužbe.

Nakon ubojstva Radića optužen i za silovanje

Žrtva silovanja prepoznala je svojega silovatelja gledajući u Provjerenom kako Vukovarka Iva Radić moli Jovana Radana da joj otkrije informacije o njezinu nestalom ocu. Tvrdi da se sledila od straha kada je shvatila što je vidjela na televiziji.

Godine 1991. Vukovarci su u Veleprometu odvajani po nacionalnosti. Srbi ili oni koji su imali rodbinu po Srbiji dobivali su propusnice i spašavali su se iz grada. Ona, kao i druge Hrvatice, bila je dodijeljena srpskim civilima kao sluškinja. Dok je čistila i čekala da u praznu kuću na Sajmištu dođu srpski civili, u dvorište kuće ušao je Jovan Radan.

"Bio je u zelenoj uniformi. Imao je crne oči. Bio je onako tamniji. Imao je kapu sa zvijezdom. Mogao bi mi bit tata", opisala je svoj prvi susret s Radanom. Nije ga znala, ali je on, nakon što se predstavila, jasno dao do znanja da poznaje roditelje njezina supruga.

"Ponovno se pojavio na vratima. Govorio mi je da uđem u sobu, ja sam ušla u sobu. On je zatvorio vrata. Izvadio je i pištolj s kojim je psa ubio prije toga. Pitao me jesam li trudna jer ako jesam, znači nosim ustašu. Ja u tom trenu nisam znala jesam li trudna, nismo se čuvali prije, mislila sam da nisam trudna. Rekla sam da nisam trudna. Rekao je da nas sve Hrvatice treba je**ti da rađamo srpsku djecu", prepričala nam je šokantnu ispovijest.

Strah ju je tada, kaže, potpuno zablokirao. Kaže da se osjećala užasno jer se nije imala kome obratiti ili potužiti. Nije se mogla osloboditi niti natjerati njega da odustane, priča nam sugovornica te potvrđuje da ju je silovao.

"Najradije bi da propadneš, da te nema"

Detalje tog čina izbrisala je iz pamćenja, no emocije nikako ne može. "Ništa, on se obukao, pokupio svoje oružje i izašao van. Ja sam ostala u sobi ko zadnje smeće. Sve što proživljavaš, proživljavaš u glavi. I znaš da ovo može bit i opet, i opet, i opet. Najradije bi da propadneš, da te nema, da umreš. Samo vapiš, 'Bože, spasi me', a vidiš da izlaza nema, tu si di si, čekaš", govori nam.

Čekala je vijesti o suprugu koji je bio na ratištu. Kada je rat počeo, bila je tek nekoliko mjeseci u braku. Voljela je toga čovjeka jako, slagala se s njim kao ni s kim. Stalno je razmišljala o tome kako će se izvući iz ralja silovatelja te opet biti zajedno s mužem.

Strahovala je i za brata, majku, samo više ne za sebe. "Svoje otjeraš od sebe samo da preživiš. Nemaš vremena, ne možeš se posvetit sam sebi niti bolovat jer imaš milijun toga. A rat traje. To znaju samo oni koji prolaze to što sam prošla ja", objašnjava.

Zna to dobro Snježana Karaula-Maljak. Ona je u susjedstvu tada proživljavala pakao. Služila je srpskim civilima, kuhala, prala i bila silovana. Jovan Radan je i njezin nesuđeni silovatelj. Došao je jednoga dana s dvojicom srpskih vojnika. Trebala je izabrati koji će je od njih trojice silovati.

"Moraš birati s kojim ćeš bit, meni je svijet propao, sve je crno bilo. Ja sam samo rukom, prstom ovako pružila u Dušana Ivkovića. On je svakodnevno dolazio i vodio me na silovanja. Nakon toga sam saznala da Jovica Radan ide u susjednu kuću i siluje nju", ispričala je.

U pokušaju razgovora potjerao novinare

Odlazimo pred kuću Jovana Radana na pravoslavni Badnjak. Tražimo da nam kaže istinu o zločinima koje je počinio tijekom rata u Vukovaru. S optužnicama protiv njega u rukama. Radana smo pronašli izvan Hrvatske te smo pokušali razgovarati s njime, no on nam nije želio ni otvoriti. Rekao nam je samo da ga ostavimo na miru te negirao optužbe za silovanje i ubojstvo u Vukovaru. Na kraju je zaprijetio tužbom za uznemiravanje i rekao da ga ostavimo na miru dok je zatvarao kapiju.

"Njima je bilo u cilju nas potpuno degradirat iz normalnog života. Da jednog dana ne budeš sposobna bit ni supruga ni majka", uvjerena je naša sugovornica.

Žrtva silovanja ni tijekom rata ni godinama kasnije nije htjela ispričati što joj se dogodilo jer je boraveći u jednom izbjegličkom centru nakon bijega iz Vukovara, slušala strašne osude. Tvrdi da se žrtve proziva zašto se nisu ranije javile.

"Je**la si se s četnicima. I sad si se ti sjetila doći. Ili su te šupirali i više im ne trebaš. To sam čula. I da smo četničke ku**e. Zašto bi netko na moju muku, na sve što sam prošla da mi još nakalemi, da me proziva da sam se je**la s četnicima. I da sam bila njima ne znam šta. Jednostavno sam to momentalno zaboravila i nije mi palo na pamet da bi ikome rekla“, objašnjava na kakve je sve osude naišla.

Radan ranije optužen za ubojstvo

Tvrdi kako je najteže kasnije samu sebe uvjeravati da je sve u redu jer je preživjela. Lomila se i plakala kada bi se sjetila svega i kada bi joj bilo teško. Ali rekli su zato DORH-u drugi koji su znali što joj se dogodilo i pokrenuta je istraga prije nekoliko godina. No Jovan Radan nije se odazivao na pozive suda iz Hrvatske.

Druga istraga davno je završena. Godine 2007. protiv Jovana Radana podignuta je optužnica za ubojstvo civila u Veleprometu.

"Jednom je rukom zgrabio glavu Dauta Ziberija, a drugom - u kojoj je držao nož - presjekao je Ziberijevo grlo i tako ga ubio. Kršeći odredbe međunarodnog prava u vrijeme okupacije ubijao je civile, stoga je počinio zločin protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratni zločin protiv civila", piše u optužnici.

Jovan Radan tvrdi da je u tome slučaju on oslobođen. "Prvo su mi rekli da sam zaklao civila pa je taj čovjek vaskrsao, javio se sam. Onda me sud oslobodio. Pa ste vi sad došli pa silovanje. Pa tako kako god se nekom nešto digne. Pa je došla mala Radićka pitati di je moj tata. Pa šta vi mislite što sam ja?", rekao je Radan.

Taj isti Daut Ziberi, za kojeg Jovan Radan tvrdi da je uskrsnuo, nalazi se i dalje na stranicama nestalih.

Loši odnosi usporavaju rješavanje ratnih zločina

Županijsko državno odvjetništvo iz Osijeka u srpnju prošle godine spis je proslijedilo hrvatskom DORH-u, koji je onda taj spis poslao pravosudnim tijelima Republike Srbije. Spis se trenutačno nalazi u Tužiteljstvu za ratne zločine u Beogradu. Pitali smo ih što je sa spisom, ali nismo dobili odgovor.

Posebni izaslanik Srbije za rješavanje pitanja nestalih Veran Matić objašnjava kako je najveći problem istraga to što ljudi umiru ,pa je svakim danom sve manje svjedoka, ali ističe i loše odnose država.

"Možete vi govoriti koliko god hoćete da je to pitanje koje je apsolutno humanitarno i u prvom planu, ali ako ništa ne funkcionira u tim odnosima, ako nema direktne suradnje između policije, ako nema povjerenja u krajnjoj liniji... Ideja sa specijalnim izaslanicima osmišljena je da to budu dva čovjeka koji vjeruju jedan drugome, kao što smo gospodin Vrkić i ja.

Veran Matić kao izaslanik predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i sam je bio u kući Jovana Radana. Tražio je od njega da kaže sve što zna o nestanku oca Ive Radić, ali i o svojoj ulozi u Veleprometu. Tvrdi kako mu je Radan odbio dati bilo kakve informacije, iako Radan tvrdi da je sve rekao što zna.

Nakon silovanja ostala bez supruga

Silovana žena supruga nije dočekala. Kosti su mu pronađene nakon rata. Preživjela je depresiju, a od trauma se ni danas nije oporavila.

"Kao da ne pripadam tu, kao da nisam zaslužila živjet, kao da i ne želim živjet. A živjet moraš, ja sam katolkinja, ja nikad ne bi digla ruku na sebe. Sam si. Svi od tebe nešto očekuju, i onda nikad nisi ti koji bi htio biti. Ne možeš ni biti kad si opterećen i kad si zavezan u nekom vremenu", ispričala nam je s čime se mora nositi cijeli život. Unatoč svemu, silovatelju je oprostila zbog sebe jer, kako kaže, to je jedini način da nastavi dalje.

Još 2015. u DORH-u su ispitani svi svjedoci, uključujući i žrtvu, prikupljeni su dokazi. Jovan Radan pobjegao je u Srbiju. Nije se javljao na pozive koji su mu iz Hrvatske slani na kućnu adresu, a DORH je istragu, vjerovali ili ne, prekinuo.

On ignorira optužnice, on negira ratne zločine, šuti kao zaliven o svojoj ulozi u ratu u Vukovaru. I živi na slobodi.

Propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju