U istom tjednu, Kerumov je nećak zbog 15 kg marihuane dobio godinu dana uvjetno, a oboljeli od multiple skleroze zbog isto 15 kg marihuane koju je uzgajao zbog liječenja dvije godine zatvora. Pitanje je zašto je Huanito Luksetić sam uzgajao marihuanu za proizvodnju ulja kada je država legalizirala taj lijek i učinila ga dostupnim oboljelima. Zato što je to daleko od istine. Mjesečna doza koju oboljeli mogu dobiti na recept stoji 3000 kuna! A to si, jasno, nitko ne može priuštiti.

Većina oboljelih svoj lijek ne kupuje na ovakvim mjestima, već posve drugačijima. U Sloveniji nekoliko mladića lijek proizvodi u vlastitom podrumu. Oni rade pastu od kanabisa, pripravak mnogo jače koncentracije kanabionoida od ulja. Majka jednog od mladića bila je, naime, teško bolesna. A oni su voljni pokušati sve da joj pomognu.

Nešto slično, kupuje i Đani. Kaže, gotovo pola oboljelih radi isto što i on. No rijetki su oni koji će to priznati javno. Čovjek je ovo kojemu je ustanovljena multipla skleroza. Godinama na terapijama koje nudi konvencionalna medicina. Posljednje dvije godine, počeo je koristiti marihuanu.  Ilegalno, zabranjeno, kažnjivo, a za Đanije ja to pomoć da izgura još jedan dan.

Prije godinu i pol dana, lijek na bazi kanabionoida mu je zakonski omogućen i u našoj zemlji. Đani kaže, pomogli su mu samo na papiru.
Lijek na bazi kanabisa dostupni su u ljekarnama. Ali koliko god bili dostupni toliko su i nedostupni jer koštaju, i to masno – 1500 kuna na mjesec pa naviše, sve do 3000 kuna koliko bi oboljeli od multiple skleroze trebali izdvajati. Njih nekoliko oboljelih sami proizvode lijek. Za 2000 kuna po osobi, naprave dovoljno ulja za gotovo pola godine.

Lijek na bazi kanabisa nije na listi HZZO-a. Dakle, želite li lijek - izvolite sami platiti. Iz Udruge oboljelih kažu kako do sada nikada nisu čuli da je netko na recept kupio lijek od 3000 kuna. Kada to kaže osoba koja okuplja oboljele, onda je jasno koliko je sati. Čak i neurologinja koja radi u KBC Zagreb, a kroz čiji odjel prolazi 2000 oboljelih od multiple skleroze, kaže, tek je nekoliko puta napisala recept.

Oni koji ne nabave, vidjeli smo, uzimaju stvar u svoje ruke. Sami izrađuju lijek i svjesno krše zakon. Kažu, nemaju drugog izbora.

Huanito Aleksić najpoznatiji je hrvatski borac za pravo korištenja marihuane u medicnske svrhe. Čovjek koji je kao i Đani obolio od multiple skleroze. „Otkrio sam nešto što mi zaista pomaže, daje mi život i mogu biti koristan sebi i drugima, a sad ulazim u trenutak gdje mi to netko želi oduzeti“, rekao je Huanito. Ne samo oduzeti, već i njega strpati iza rešetaka. Nepravomoćna presuda glasi - dvije godine zatvora zbog uzgajanja veće količine marihuane. Predsuda je još uvijek nepravomoćna. Mnogi tvrde i nepravedna.

Da ironija bude veća, Kerumov je nećak uhvaćen sa 15 kg marihuane u prtljažniku automobila. Osuđen je na godinu dana i to uvjetno. Dakle, ne ide u zatvor. Dok bolesnom čovjeku za vratom visi dvije godine prave zatvorske kazne.

Dr. Melamede jedan je od najvećih svjetskih stručnjaka po pitanju korištenja kanabisa u medicinske svrhe. Poznat mu je slučaj Luksetić.
Tvrdi da zna razlog zbog kojeg sudovi diljem svijeta donose ovakve presude. „Jer je cijeli svjetski sustav korumpiran i ne vodi se zdravljem, već novcem. Kada uspostavite strukturu koja se vodi novcem, ona se više ne vodi zdravljem. Imate velike farmaceute koji rade lijekove koji su modificirani lijekovi, patentiraju ih i time "siluju" javnost“, teorija je dr. Melamedea.

Ovaj umirovljeni profesori molekularne biologije, cijeli je život posvetio dokazivanju ljekovitih svojstava te biljke. Navodi da sve one zemlje koje su legalizirale uporabu nisu ništa izgubile, već naprotiv. „Ljudi su prepoznali to, ne samo da se žele osjećati dobro, već se i osjećaju dobro kad su zdraviji. Tu je ironija. Ljudi razumiju razmjere epidemije jer vide podatke koji govore, da ljudi koji koriste kanabis imaju i manju težinu, niži dijabetes, niže udjele nekih vrsta karcinoma.“

Zakon RH i dalje kanabis drži drogom. i zabranjuje uzgoj , preradu, konzumaciju. Đanija i ljude poput njega, kojima je život ionako prepokrenut naglavačke, sustav i dalje gleda - ne kao one kojima treba pomoći, već kao dilere.