Tužio je tu državnu tvrtku za iznos od 70 milijuna kuna jer mu, kaže, godinama uskraćuju sirovinu. A one mu uzvratile, i to ne bilo kako! Naime, kada se Nikola Požgaj, vlasnik nekoliko tvrtki, javio na javni poziv - odbili su ga. Razlog, ustanovili su da nema tehnologiju. Vlasnik u čudu tvrdi: ''To nije istina! Pa 30 godina radimo gotove proizvode i sad ne zadovoljavamo uvjete!"

 

Nakon sastanaka, eto i nove ponude! Sve može, ništa nije problem! Imamo dokument u kojem Hrvatske šume traže - odustanite od tužbi i dobit ćete sve!

Da je riječ o ucjeni, iz Uprave te državne tvrtke oštro odbacuju. Kao što su odbacili i naše molbe da nam šef Jakupčić stane pred kameru.

Oni su na minimalcu, sretni što ga uopće imaju. Njima je to egzistencija. Sada im je ugrožena, okruženi su otkazima.

''Situacija je stvarno zabrinjavajuća'', govori radnica Štefica Mlinar.

Ali iznad njihovih glava, na nekim višim instancama, događaju se stvari na koje oni ne mogu utjecati.

''To tako uvijek ide preko leđa radnika, sve se slama na najslabijima'', komentira radnica Milica Križan.

Pa su tako njihove kolege u pogonu u Donjem Miholjcu nakon isteka godišnjeg na cesti. Nisu vjerovali da se to događa. ''Ne, nisam to mislila nikako dok nije moje ime pročitano. Onda su mi noge počele drhtati, mislila sam da to nije istina'', komentira radnica Jasmina Kiš.

Ruke možda i jesu stare, ali su snažne i sposobne, željne rada. Suprug bezuspješno traži posao, njezina plaća njima znači sve. Krov nad glavom i hranu, dostojanstvo.

''Teško mi je, ja znam koliko mi je teško i željela bih da ovo uspije da ostanemo raditi. Smatram da bih još mogla raditi, da mi još, eto, djeca ne moraju pomagati jer ja želim njima pomoći, a kako ću im pomoći ako nemam svoju sigurnost, svoju osnovu'', rekla je Kiš.

Nekima još malo vremena nedostaje do zaslužene mirovine, a treba uzdržavati i obitelj.

''Pedeset osam godina ću, školujem dvoje djece još. Idu u Osijek u školu, treća godina. Ne bojim se ja za sebe, nije meni za mene, meni je još da to dvoje djece iškolujem, a onda me baš briga. Od biroa se ne može živjeti, ne možete djetetu koje ide u školu platiti dom i sve što treba. Kako?'' objašnjava radnik Veljko Perković. Suzne oči i knedla u grlu, ali bez gnjeva i ogorčenosti na poslodavca. Gotovo nevjerojatna situacija.

''Poslodavac je jednostavno prisiljen otpustiti ljude jer nema drugog izbora. Nemamo sirovine od Hrvatskih šuma, klade nisu došle. Ono malo što još ima radi jedna smjena, inače se rezalo u četiri smjene'', pojasnio je Perković.

Obiteljska tvrtka stvarana 40 godina među najvećim je kupcima sirovine od Hrvatskih šuma i vodeći brend u izvozu gotovog proizvoda. Ukupno je 550 radnika radilo u njihovim pogonima diljem zemlje.

''Hrvatske šume su monopolist za drvnu sirovinu s obzirom na to da je većina šumske mase pod vlasništvom Republike Hrvatske. Da biste mogli biti ozbiljni prerađivač, morate imati ugovor s Hrvatskim šumama i on se praktički svake godine obnavlja'', komentira Nikola Požgaj, vlasnik tvrtki.

Broj zaposlenih i pogon ovise o sirovini. Međutim, ove su se godine javili na javni poziv za godišnju dodjelu sirovine i bili stavljeni izvan liste ugovornih kupaca. Napisali su im da nemaju potrebnu tehnologiju.

''To vam znači, pojednostavljeno: mi smo vodeći brend u državi za proizvodnju parketa, a Hrvatske šume su rekle - ne vi nemate na čemu proizvoditi parkete'', izjavio je Požgaj. Radnica Štefica Mlinar pakira parkete i veseli se svakom pakiranju jer to za nju znači opstanak, a bez Hrvatskih šuma posla za 550 radnika nema. Nema ni broja kvadrata koje su do sada pakirali.

''Već su neki ljudi dobili otkaz. Suosjećamo jedni s drugima, normalno. Teško je i naći u toj okolici posao. Brinem se gdje će naći posao, od čega će živjeti'', govori Štefica Mlinar.

Zatražili smo intervju s predsjednikom uprave Hrvatskih šuma Krunoslavom Jakupčićem, no dobili smo pisani odgovor a da nismo ni postavili pitanje. Naveli su kako tvrtke imaju loš bonitet. Stoga smo naknadno upitali jesu li ispali iz javnog poziva zbog boniteta ili tehnologije. Dobili smo dogovor, ali ne i objašnjenje.

''Točno je da navedene tvrtke nemaju potrebnu tehnologiju. Bonitet spominjemo samo kako bismo naglasili da problemi gospodina Požgaja nisu od jučer, nego traju već godinama'', priopćili su.

Evo kako je zapravo sve krenulo. Godinama, tvrdi vlasnik tvrtki, postoje i problemi s Hrvatskim šumama. Točnije, navodi, od dolaska ove uprave. Vodstvo baš te uprave došlo je pod reflektor javnosti kada je predsjednik uprave Krunoslav Jakupčić bio uhićen u jeku afere vjetroelektrane. Zatim je 2017. godine Vlada donijela smjernice za drvnu industriju, da treba poticati proizvodnju gotovih proizvoda - parketa, namještaja i slično, jer time država najviše puni svoj džep, odnosno naš džep. Time je napravljen i dokument koji su potpisale Hrvatske šume i Hrvatska gospodarska komora o raspodjeli sirovine.

''Hrvatske šume trebale bi poštovati kriterije koji govore da bi se sirovina trebala usmjeriti prema onome koji proizvodi u finalu - namještaj, podove, nešto takvo, a ne prema onome koji proizvodi i izvozi dasku. Po pravilu, recimo, nama je trebalo pripasti, govorim za jednu tvrtku, 20 tisuća. Oni odrede - ne, imat ćete 18. Vi nemate mogućnost da s njima pregovarate dulji period, ovisni ste o njima. Oni su monopolisti, vi morate potpisat takav ugovor i ići dalje'', objasnio je Nikola Požgaj, vlasnik tvrtki.

S obzirom na to da bez ugovora za sirovinu nema poslovanja, morali su pristajati na sve. Trpjeli su sve dok im nije prekipjelo, govore nam. Ne samo da su zatražili reviziju takve raspodjele sirovine već su i tužili Hrvatske šume s odštetnim zahtjevima upravo zbog, kako navode, nepropisne podjele sirovine. ''Iznos tužbenih zahtjeva koji su dosad predani viši je od 70 milijuna kuna, što nije mali iznos. To je ozbiljan iznos'', rekao je.

No bez obzira na tužbe posao ide dalje. Tako su se u prosincu javili na javni poziv za 2021. godinu. Tvrde da su sve uvjete ispunili kao i svake godine, ali Hrvatske su šume u prosincu odlučile njih i sva njihova društva – staviti sa strane s objašnjenjem da nemaju potrebnu tehnologiju. Zatim su uložili prigovor. Tada, tvrdi vlasnik, Hrvatske šume šalju nadzor koji je sve dokumentirao fotografijom. Povjerenstvo je odluku trebalo donijeti nakon nadzora, no odluke i dalje nema. Usporedno s time, traju tužbe na Trgovačkom sudu! ''Meni je to nezamislivo, da predsjednik uprave takve kompanije kao što su Hrvatske šume dođe u sudnicu, bez poziva, bez ičega i sam, nakon što ga sutkinja pita zašto je došao, sutkinji predloži mogućnost mirnog rješenja sa drugom stranom'', izjavio je Požgaj.

Pristao je i vlasnik tvrtki. Početkom veljače imali su sastanak u upravi Hrvatskih šuma. On i njegov odvjetnik te članovi uprave, direktorica komercijale i pravna služba Hrvatskih šuma. Požgaj je, tvrdi, inzistirao na zapisničaru.

''Član uprave ustane, pokupi mobilne uređaje, što je nama bilo neobično, ali ajde, ako se to od nas traži, napravit ćemo to. I tad zapravo krene ona prava istina koja se dogodila, a istina je bila ta da smo bili ucijenjeni i da smo jasno bili pod pritiskom da moramo povući odštetne zahtjeve ako želimo živjeti, odnosno imati godišnje ugovore'', prepričava Požgaj.

Sedam dana kasnije Požgaju stiže dokument od pravne službe Hrvatskih šuma u kojem stoji da će dobiti godišnje ugovore za sirovinu za dvije tvrtke. Još su dodali i više no što je Požgaj tražio - okvirne i godišnje ugovore za još dvije Požgajeve tvrtke. No to ako se Požgaj obveže da će povući tužbe.

''U tom dokumentu nigdje se ne spominju nikakva tehnologija i sve one druge nepravilnosti koje su oni istaknuli na sastanku da, tobože, zbog njih nismo ušli na listu kupaca'', govori.

Takav sporazum bio bi legitiman u poslovnom svijetu i u svijetu nagodbi. No ovdje se radi o javnom pozivu - o nečemu što je zakonom određeno. Dakle, nisu prošli na javnom pozivu, ali nema veze, sve ako povuku tužbe. Upitali smo Hrvatske šume konkretno kako je to moguće, odgovor nismo dobili. Zbog cijele te situacije radnici dobivaju otkaze. Oni koji su ostali raditi strepe. Jer umjesto da rade, past će na teret države. Radnici su spremni kucati na vrata samo da nađu posao. Veljko Perković je spreman i na bauštelu jer prihode mora imati. ''Moram, jednostavno moram'', govori.

Na drugom kraju Hrvatske, u pogonu u Velikom Bukovcu još nisu počela masovna otpuštanja.

''U neizvjesnosti smo. Ne znamo što će se događati dalje, a ima onih kojih iz kućanstva po dvoje-troje ih radi u firmi'', objašnjava Štefica Mlinar.

U ovoj državi političari ponosno na Prvi maj vade grah, a oni koji svoju kičmu ostavljaju u pogonima ne znaju hoće li sutra moći koricu kruha staviti obitelji na stol.

''Ja se noću budim tri-četiri puta. Mislim, možda to nije istina, ali je, nažalost je. Ne spavam, strašno mi je'', priznaje radnica Jasmina Kiš.

Požgaj je prestao plaćati Hrvatskim šumama sirovinu na koju je još imao pravo. I potom odlučio sve iznijeti u javnost.

''Kršiti monopolsku poziciju tako da ti odlučuješ tko će biti uspješan, a tko propasti, mislim da je to za svaku osudu'', komentira.

Sve je prijavio policiji, odnosno Službi organiziranog kriminaliteta i korupcije. Godinama već prijavljuju sve i Ministarstvu poljoprivrede, pisali su i Vladi. Prvi su jasno i glasno rekli da podjela sirovine nije prema propisima. Hrvatske šume poslale su dopis u kojem navode da su omogućili obročno plaćanje za kupce koji su dužni i produljili rok za potpisivanje ugovora, da bi sačuvali radna mjesta. ''Shodno tome, najoštrije odbacujemo tvrdnje da je bilo bilo kakvih ucjena od Hrvatskih šuma. Dapače, sve naše aktivnosti govore suprotno tome'', priopćili su.

Nije ucjena, već uvjet, ali je sukus priče isti - odustani od tužbi i sve ćemo riješiti. Kako sad to? Zar nisu problem boniteti, dugovanja, nepostojanje tehnologije? Što se promijenilo? Sve to smo htjeli pitati šefa Hrvatskih šuma. Priliku za to nismo dobili. Kao što ni priliku da zarade za svoj kruh uskoro neće imati stotine radnika koje čeka otkaz.

 

Propuštene epizode pogledajte besplatno na novatv.hr!