Nikome nije jasno zašto je potpuno priseban čovjek završio vezan na psihijatriji.

Po 77-godišnjeg Ivana Stantića iz Belog Manastira došli su policija i hitna. Prisilno ga odveli u bolnicu, cijelu noć proveo je vezan za krevet. Otpušten je s dijagnozom sumanuti poremećaj, dodijeljen mu skrbnik, i u postupku je oduzimanja poslovne sposobnosti? Zašto, nikome pa ni njemu samom nije jasno.
U otpusnom je pismu mnogo, ne nelogičnosti- već laži. Zašto rade to čovjeku koji nikoga ne dira, nikome ne smeta i osim što slabije vidi - potpuno je priseban? Je li razlog u vrijednim nekretninama koje posjeduje? Sve je istražila Ema Baranica.

Prije 20 dana pred kućom ga je dočekala policija i hitna. Zašto je završio na psihijatriji iz čista mira nije mu jasno. Zašto je morao biti vezan i kako je došlo do toga - ne zna. Nitko ga nije obavijestio da se protiv njega pokreće bilo kakav postupak. Susjedima također ništa nije jasno.

Ivan Santić vojvođanski je hrvat. Prije 18 godina došao je u Hrvatsku. U rodnom Tavakutu i Subotici ostavio je svoje nekretnine. 2001. došao je u Beli Manastir. Susjedi s njim nikada nisu imali problema. Sve što treba plati i to od primanja koja ima. U Tavankutu je 38 jutara obradive zemlje dao u zakup. Kao mirovina mu služi
2500 kuna na mjesec koje dobije od najma. Nikada nije tražio pomoć od Centra za socijalnu skrb, a i nikada ne bi jer kaže ima se kako snaći, ima i drugih nekretnina.
Zbog tih nekretnina prije nekoliko godina imao je problema, govori nam.

Preko belomanastirskog odvjetnika Josipa Lulića kotaktirao ga je čovjek koji posjeduje nekretninu do njegove u Subotici. Tužio ga je za popravak krova na Ivanovoj sobi što ga je koštalo oko 2 tisuće eura. Stantić mu je platio troškove popravka jer nije želio na sud. Nakon nekoliko mjeseci, isti čovjek ponovno ga je tužio zbog popravka iste sobe i kuhinje te tražio da mu se plati 2 i pol tisuće eura. „Onda sam ja rekao 'Evo, poklonit ću ti tu sobicu i kuhinju da se ne svađamo', ali on to nije hti. Htio je samo novce“, priča Ivan Stantić. Nekretninu je na kraju darovao jednom belomanastirčaninu, a ugovor je potpisao također u uredu odvjetnika Lulića.
To je bio treći, ali ne i posljednji put da ga sreće u životu. U lipnju prošle godine upravo tog čovjeka Centar za socijalnu skrb proglašava njegovim posebnim skrbnikom, a Ivan o tome nije dobio nikakvu obavijest. Odvjetnik nije bio na raspolaganju za razgovor s ekipom Provjerenog.

Protiv Ivana je Centar za socijalnu skrb na Općinskom sudu u Belom Manastiru pokrenuo postupak za lišavanje poslovne sposobnosti. Na temelju čega njemu samom nije jasno. U rješenju Centra piše kako je Ivan osoba sa zdravstvenim teškoćama- iako nikad nije bio kod lijecnika i nitko ga nije pregledao.
i zato mu je dan poseban skrbnik, kako bi mu ishodio zdravstvenu i osobnu.
Odvjetnik mu je bez njegovog znanja izvadio i zdravstvenu iskaznicu, otvorio i karton kod liječnice opće prakse. Njoj je Centar za socijalnu skrb slao dopise kako se prema mišljenju vještaka psihijatra kod Ivana radi o težem duševnom poremećaju, iako Ivan tvrdi kako ga nitko nije pregledao. Ravnatelj Centra tvrdi kako je psihijatar, nakon inicijalnog razgovora s Ivanom, napisao nalaz i mišljenje. Budući da i u dopisima piše kako Ivan ne komunicira ni s kime, nije nam bilo jasno kako je psihijatar napisao nalaz. „Lijepo ga je pregledao. Pregledao ga je jednom tamo ispred kuće i obavio razgovor“, objasnio je Đimi Fuštin, ravnatelj Centra za socijalnu skrb Beli Manastir.

Kako je Centar pisao dopise o potrebi za prisilnim psihijatrijskom pregledu liječnici opće prakse i nju smo kontaktirali. Prema zakonu, ona bi trebala osobno pregledati Ivana prije nego izda takvu uputnicu. Liječnica je na temelju opisa Ivana izdala uputnicu njegovom odvjetniku zastupniku, a da prethodno nije osobno pregledala pacijenta.
Njegova se poznanica raspitivala o njemu u bolnici, zvala je odjel jutro nakon što je prisilno priveden. Snimka je loša, ali može se razaznati da medicinska sestra govori o Ivanovom zdravstvenom stanju te kako on nema nikakvih duševnih bolesti. Ipak u papirima s kojima su ga poslali kući piše F22 - perzistirajući sumanuti poremećaj.
Zašto mu se sve to događa nije mu jasno. Ima skromna primanja, ali posjeduje vrijedne nekretnine. Da su pravo one razlog zašto se sve ovo dogodilo vjeruju ljudi iz Vojvodine koji ga poznaju. Tko to pokušava nisu nam, iz straha, htjeli otkriti preko telefona.

U otpusnom pismu s psihijatrije pak pišu nelogične stvari – kako je nepoznate socioanamneze, a Centar bi je trebao utvrditi prije pokretanja postupka lišavanja poslovne sposobnosti. Također navodi kako nema nikoga od bližnjih i obitelji, a ravnatelj i odvjetnik rekli su kako im se obratio njegov rođak. Nadalje u otpusnom pismu piše kako je obiteljska liječnica navela da nije suradljiv, ne komunicira s okolinom, upadnog je i neadekvatnog ponašanja, a ona je sama rekla kako ga nikada nije vidjela u životu!

Ivan je svjestan svojih godina kaže, razmišlja o staračkom domu. Međutim, pita se ne bi li način života trebao bi biti njegov izbor?

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju