Na jugu zemlje, u Imotskom, nalaze se prirodni dragulji Modro i Crveno jezero. Došli smo na ulaz na Modro jezero, kupili ulaznicu koja vrijedi za dva jezera i tvrđavu. A potom shvatili da smo to sve mogli razgledati besplatno. Na Modro jezero može se ući iz tri smjera, a Crveno, što je izazvalo osjećaj potpune namagarčenosti, nalazi se na magistrali i dovoljno je stati automobilom i razgledati. Za ulaznicu s početka priče nismo dobili račun. Pa smo stoga tražili razgovor s nadležnima, gradonačelnikom Imotskog i ravnateljem Javne ustanove koja upravlja jezerima. Oni kažu sustav se tek uhodava - a ulaznice se prodaju gotovo 10 godina. Pokušali smo doznati broj posjetitelja, na što se troši novac i zašto, ako sve funkcionira, infrastrukturu najčešće održava lokalni aktivist.

 

Modro jezero i Crveno jezero turistički su dragulji, atrakcije za fotografije na Instagramu, razglednica hrvatske prirodne ljepote. Ulaznica je prava bagatela.
Šuška se, šuška po Imotskom nekoliko pitanja. Koliko je posjetitelja, kolika je zarada, gdje odlazi taj novac i zašto nema računa.
Ekipa Provjerenog pokušala je posjetiti Modro jezero. Novac za kartu dali su muškarcu kojemu oko vrata visi oznaka na kojoj piše ''inkasator'', a novac je pospremio u torbicu. Nema ni radnog vremena.
Lokalni aktivist Toni Rebić od muke se počeo šaliti na društvenim mrežama. "Karte nekako drljavo prodaju. Mislim da danas što god da kupiš, dobiješ račun. Ajde negdje ga nećeš dobiti, ali ako zatražiš, dobit ćeš", rekao je Rebić.
Kada je on zatražio račun, rečeno mu je da ode kilometar dalje u komunalni ured. Nije to učinio već im ostavio poruku na vratima blagajne. "Napisao sam na A4 komadu papira, zalijepio kartu i napisao sam: 'Prodaja ulaznica bez fiskalnog računa'. OK, ako ja nisam u pravu, ja ću se ispričati. Meni to nije logično'', govori Rebić reporterki Provjerenog.
Još je manje logično kada shvatite da postoji još jedan ulaz na Modro jezero. Ulaznica vrijedi i za tvrđavu Topana, na koju se jednostavno može ušetati i produžiti dolje prema Modrom jezeru.
"Vi na Modro jezero možete ući na četiri pravca, samo na jednom naplaćuju ulaznice, to je jedna žalosna situacija", rekao je Tihomir Lelas, vlasnik turističke agencije. I tu nije kraj. Kada odete kilometar i pol na Crveno jezero, kako je inkasator s početka priče objasnio, shvatite da se jezero za koje ste platili ulaznicu nalazi doslovce na cesti. Nalazi se na magistralnom putu pa bilo tko može stati automobilom, motorom, bilo kojim prijevoznim sredstvom, i razgledati Crveno jezero. Dakle, ulaznice uopće nisu potrebne.
Ne zna čovjek što bi točno pomislio. Sve zajedno zvuči kao šala. Ali nije, zaista je tako. "Po mojem iskustvu najneuređenija destinacija u Hrvatskoj i u Europi", dodaje Lelas.
Tako govori iz 20 godina bogatog iskustva putovanja, ne u privatnom aranžmanu već poslovnom. Vlasnik je turističke agencije i nije mu jasno kako jedna ovakva destinacija može biti toliki kupus. Ne postoji način da se zna broj posjetitelja. Kako onda, pita se, i financije mogu štimati.
Spomenici prirode
Ti imotski dragulji pripadaju kategoriji spomenika prirode. Nisu uređeni tako strogim pravilima poput nacionalnih parkova. Ipak, podliježu različitim zaštitama okoliša, a to bi značilo da je izrazito bitan broj posjetitelja koji na godinu tuda prođe. U nadležnosti su Javne ustanove "More i Krš".
"Broj posjetitelja je jednak onome broju prodanih ulaznica. To znamo na temelju kontrole. Dakle, svaka ulaznica je numerirana", rekao je Domagoj Lažeta, ravnatelj Javne ustanove "More i Krš".
No, broj posjetitelja ne može biti jednak broju prodanih ulaznica. Do te je informacije pokušala doći reporterka Provjerenog Ema Branica i doznati ju od gradonačelnika Imotskog. Javna ustanova je sklopila ugovor s Gradom Imotskim da Grad naplaćuje ulaznice.
Koliki je zapravo broj posjetitelja?
Ivan Budalić, gradonačelnik Imotskog, kaže: "S današnjim danom, oko 14 tisuća po prodanim ulaznicama, ako govorimo o samom jezeru, a po podacima turističke zajednice 89 tisuća.''
Što Grad podastre kao podatak o prodanim ulaznicama, javna ustanova priznaje. A njima bi upravo poradi zaštite okoliša podatak o broju posjetitelja, a ne prodanih ulaznica, trebao biti najbitniji.
"Imamo kontrolu, naši čuvari prirode provode kontrolu. Broje ljude i njihove ulaznice. Svakodnevno je naša kontrola", kaže Lažeta.
Većinom se poznaje tko je turist, a tko je domaći
Gradonačelnik Budalić kaže da domaćima, njihovoj rodbini i prijateljima ne naplaćuju ulaznice. "Većinom se poznaje tko je turist, tko je domaći", rekao je.
Za ovu godinu još nemaju podatke. Zarađeni novac od prodanih ulaznica, kažu nam i u javnoj ustanovi i u Gradu, po zakonu se mora uložiti u sama jezera, odnosno u održavanje. Javna ustanova dobije konkretan popis u što se sve uložilo, tvrde.
"Ja samo znam da je svaka kuna od prodaje ulaznica morala završiti u jezeru i nigdje drugo. Ovih 10 godina osim što su kamiona pijeska iskrenuli na šetnicu, tu skoro ništa više nije uloženo", tvrdi Rebić. I ne govori to napamet, već zato što svakodnevno uređuje umjesto onih koji bi to trebali.
"Ja im ovdje dva i pol mjeseca svaki dan, tu farbam o svome trošku. Dobijem ja nešto donacija. Ljudi daju 100, 200 kuna. Imamo 300 kuća s bazenima, turiste, nemamo kante za smeće. Pa sam stupove krenuo bojati, 20-ak sam ih ofarbao pa su me jedno jutro zvali jer vide da nije u redu, koji broj boje koristim, a eto da će oni nastaviti."
Nije mogao gledati potrgane klupe, izgrebane i pošarane rasvjetne stupove. "Jer ne mogu ovo više. Pa njima je to posao. U tome i je stvar, njima je čudno. Oni neće za pare, a ja hoću džabe. Ne mogu oni to jer je njima drugi sklop u glavi'', kaže Toni Rebić.
Često bi i pokupio smeće i ostavio ga pred vratima gradske uprave. Pa komunalci ne gledaju baš blagonaklono na njega, govori nam. "Da će početi prijave pisati. Dobro, ja sam rekao, ja ću raditi ovdje i dalje tvoj posao za koji si ti plaćen, a ne radiš ga, a ti radi, piši prijave tamo šta nije tvoj posao'', priča Toni.
Više potrošeno nego zarađeno
I gradonačelnik i ravnatelj javne ustanove uvjeravaju kako sav novac, od selektivno naplaćenih ulaznica, odlazi na plaće djelatnika, režije i održavanje.
"Mogu vam reći, u zadnjih nekoliko godina više se novaca potrošilo nego što se zaradilo", rekao je Domagoj Lažeta. Pa kako i ne bi kad se selektivno naplaćuju ulaznice i kad cijeli sustav s ulaznicama počiva na povjerenju između dvije institucije. I sve se temelji na broju karata, a ne posjetitelja.
Nisu dužni fiskalizirati jer Grad kao takav nije obveznik poreza na dobit i, iako se ovdje radi po prometu gotovim novcem, to se u pravilu ne uvrštava u gospodarsku djelatnost jer se smatra kako se ne ostvaruje profit, odnosno kako se sav novac ulaže natrag u taj spomenik prirode, objašnjavaju iz Porezne uprave.
"S obzirom na to da se u dostavljenom upitu radi o konkretnom poreznom obvezniku, ovim putem napominjemo da podatke o poreznim postupcima i sve druge podatke kojima raspolaže u vezi s poreznim obveznikom Porezna uprava dužna je čuvati kao poreznu tajnu'', dodaju iz Porezne.
Ni dubrovačke zidine nisu izdavale fiskalne račune, odnosno društvo koje zidinama upravlja. Porezna uprava je od tada vijećala o tome i odlučila prošle godine kako ipak trebaju fiskalizirati.
"To su sve priče tipično hrvatske politike"
"Što se tiče još ove priče jesmo li obveznik fiskalizacije, koliko mi je poznato trenutno se provodi porezni nadzor", kaže Lažeta.
Gradonačelnik Budalić je rekao: "Dobili smo zapisnik, vidjet ćemo rješenje, šta će u rješenju stajati."
No ni fiskalizacija ovdje ne bi pomogla kad se selektivno naplaćuju ulaznice.
Većina novca ode na plaće zaposlenika, a građanin se bavi održavanjem kojim bi se zaposlenici trebali baviti.
"To su sve priče tipično hrvatske politike. Vašeg bika će ubiti da bi pojeli kotlet i ono ostalo bace", kaže Tihomir Lelas.
Platite ulaznicu pa se osjećate namagarčeno kada shvatite da ste razgledati mogli i besplatno. Ulaznice se naplaćuju, kažu, samo u sezoni, koja po njihovoj procjeni krene ponekad čak i sredinom srpnja. Više se novca potrošilo nego zaradilo, a još i javna ustanova uskače, i to novcem državnog proračuna, što znači da uskačemo svi mi. Živio turizam na hrvatski način.