Više pogledajte u prilogu.

 Koliko ste puta prošli kraj djeteta koje prosi? Koliko puta svjedočili da oni koji prose sa sobom vode djecu? Zašto nitko ne reagira? Stručnjaci upozoravaju – sustavno se tolerira kršenje zakona i narušavaju prava djeteta.

Javnost se nedavno sablaznila odlukom sutkinje koja je kaznila starijeg čovjeka za prosjačenje. S druge strane, na ove koji za to koriste djecu, kao da smo postali imuni ili samo licemjerni. Kunemo se u zaštitu djece, njihovih prava, a tko njih pita, žele li takav život? Koliko takvih slučajeva ima - statistika ne postoji.

No postoji ona MUP-ova koja bilježi porast prosjačenja. Mi smo se u to uvjerili vlastitim očima. Kao i u to, da strategija kojom bi se štitila dječja prava i spriječila ovakva kaznena djela, postoji nažalost samo na papiru.

Prosjak iz Knina je kažnjen uvjetno na 15 dana zatvora i mora vratiti 60 kuna koje je isprosio. Presuda je to koja je uzburkala strasti, krenulo je drvlje i kamenje po pravosuđu na društvenim mrežama. Puno teže stvari ne procesuiraju, a prosjaka su ekspresno, komentirali su.

"Ta presuda je bila dosta indikativna zbog toga što je taj prosjak moramo vratiti 10 kuna Marici, 20 kuna Ivici i 30 kuna nekom drugom tamo svom kolegi čovjeku koji mu je dao novac. Pa je onda to zazvučalo dosta u javnosti loše, ajmo reć, ljudi su onda tu bili već malo senzibiliziraniji", rekla je izv.prof.dr.sc. Olja Družić Ljubotina iz Studisjskog centra socijalnog rada Pravni fakultet.

A ono pak što, primjerice u metropoli, svaki dan viđamo, prosjake s djecom, postalo je oku normalno i mozgu nešto na što ne troši na razmišljanje ni sekunde.

Jedna žena išla je od stola do stola s bebom u marami, nitko nije ništa posebno reagirao. Jesmo li postali licemjerni jer jedno izaziva reakciju javnosti, a na drugo odmahujemo rukom?

Prosjak iz Knina, ispostavilo se na kraju, imao je u džepovima gotovo 2 tisuće kuna. Pa sutkinja nije dvojila oko presude i kaznila ga kako je po zakonu i trebala. Koliko je ovakvih priča izazvalo sažalijevanje, pa na koncu kad se utvrde činjenice gnjev i bijes jer osjećaj sažalijevanja brzo preraste u osjećaj namagarčenosti jer je u pitanju zapravo prijevara.

Pitali smo jednu prosjakinju zašto ne radi nigdje i od čega živi, ona odgovara: "Od čega? Od čega vi živite? Od televizije? Primaš plaću? Idi, gospođo slušajte vi mene, idite ove što kradu, pljačkaju banku, njih ganjajte, a ne ganjajte sirotinju."

Radi li se zapravo o sirotinji ili u ovom slučaju to gledamo način da im je to zapravo profesija?
Pravobraniteljica za djecu, Helena Pirnat Dragičević je rekla: "Možda smo kao društvo postali previše tolerantni. Najčešće to vežemo uz socijalno ugrožene i marginalizirane grupe ljudi pa često puta to doživljavamo i toleriramo kao određeni stil života."

Razgovarali smo s još jednom prosjakinjom.

S bebom hodate okolo, mala vam je beba. "Nisam jedina na svijetu." Pa znam da niste jedini, ali nije vam za bebu dobro. "Jesam rekla da se maknete od mene." A znate da je to kazneno djelo, da možete završiti u zatvoru? "Dobro gospođo. Ja znam da je to kazneno djelo i bila sam u policiji. Šta mi može policija? Ništa. Napišu mi kaznu i puste me i to je to." Otkud vam novci onda za platit kaznu? "Ja ne platim. Za šta da platim? Šta meni država ne plati?"

Prehoda kilometre, a kreće se poput magle. Čas je ima, čas je nema. Vidjeli smo je opet nakon što je prošao cijeli dan, već se smračilo, čim nas je ugledala nestala je prije no što smo je uspjeli snimiti.

"Nije lako riješiti ovaj problem. Policija ne može uvijek biti u pravo vrijeme na pravom mjestu, ali se može obratiti posebna pažnja na određene lokacije i određenim organiziranim akcijama doći do djece kojoj je nužna pomoć i zapravo zaštita odraslih od onih koji ih iskorištavaju. Naime, mi ne smijemo odustati od te djece", dodaje Dragičević.

Ova je žena, koliko smo se mi uvjerili na vlastite oči, više od sedam sati hodala s bebom po hladnoći. Biste li vi to priuštili svome djetetu?

Primate socijalnu naknadu? "Ne primam. Ne primam zato što ne tražim. Ne želim njihovo maltretiranje ni vaše maltretiranje. Zato vas lijepo molim da se gubite od mene." I dok smo nju izgubili iz vida, za oko su nam je jedva zapeo trojac. Muškarac žena i dijete. Ako se dobro ne zagledate, teško da biste primijetili da zapravo prose. Brzo se kreću, prvo je dijete bilo s muškarcem pa potom sa ženom.

"Ne iskorištavamo mi dijete gospođo."

Kako ne? Pa sad ste prosili s djetetom. Iskorištavate vlastito dijete za zaradu.

"Ja nemam djecu gospođo", kaže jedan prosjak.

Ne zna da smo ga snimili pa misli da nam može reći da nije bio s djetetom. "Ja nisam prosio. Kako ti možeš reć da ja prosim?"

Zašto s djetetom idete okolo? "Kakvo je to pitanje? Možeš reći da idem s djetetom okolo? Vi svi kažete da mi prosimo okolo, kad vidite roma vi kažete mi prosimo'', rečeno nam je.

"Imamo dvostruke standarde kada se radi o djeci, bit ću vrlo otvorena, romske nacionalne manjine i djeci koja nisu romske nacionalne manjine ili su većinskog naroda. Jer nekako mislimo evo to je kod njih neka tradicija, dakle to je nešto što je kod njih uvriježeno i zapravo više na to ne reagiramo niti mi kao građani, a često puta niti institucije ne znaju isto tako reći ah dakle to su oni, nešto ćemo možda sad tu napraviti površinski, ali nećemo se previše udubiti u to. I to je veliki problem zato što se radi o djeci, a djeca su djeca", rekla je Olja Družić Ljubotina.

Pa je tako statistika o djeci uhvaćenoj u prosjačenju poražavajuća.
"Prema podacima MUP-a tijekom 2020. u prosjačenju je zatečeno svega petero djece. Složit ćete se da se radi o jednoj vrlo maloj, pretpostavljamo vjerojatno i nerealnoj statistici", rekla je Dragičević.

U 2021. broj maloljetnika uhvaćenih u prosjačenju se udvostručio. Prosjačenje zapravo spada pod prekršajni zakon. I za to postoji procedura.

Ema Vukov Trifunović iz Centra za socijalnu skrb Zagreb kaže: "Dakle kad dobijemo prijavu policije da je nedvojbeno utvrđen identitet osobe, odnosno obitelji, stupa se u kontakt s obitelji. I tada se provodi temeljita procjena svih faktora i svih rizika u obitelji koji dovode do takvog ponašanja."

Pa se izriču mjere od onih blažih pa sve do izdvajanja djece iz obitelji. Ako pak roditelji odnosno odrasle osobe prosjače s djecom, onda je to već kazneno djelo. A o tome statistika - ne postoji.

Pravobraniteljica Helena Pirnat Dragičević kaže: "Meni nije poznato da se izdvojeno vodi takva statistika." "Da, ne postoji statistika ne postoji problem. A zašto ne postoji statistika? Zato što mi ne posvećujemo dovoljno pažnje tom problemu i tu se negdje vrtimo u krug", rekla je Družić Ljubotina.

Kako onda iskorijeniti problem? Onaj iskorištavanja najranjivijih?
"Ja bi danas iskoristila priliku i zapravo pozvala sve građane, posebno djelatnike u trgovinama možda, ugostiteljskim objektima, tržnicama, kolodvorima da kada vide djecu kako prose da o tome obavijeste policiju, odnosno da jave možda mjesto na kojem najčešće tu djecu viđaju. Važno je znati da policija u tom slučaju neće kazniti dijete, ali će o tome obavijestiti CZSS i svakako će to dijete zaštiti", kaže Dragičević.

Policija ne može doći isti čas, ali može imati lokacije za organizirane akcije. Jer ako mi kao društvo odlučimo prestati to ignorirati i založimo se za prava koje bi svako dijete trebalo imati možemo biti kotačić koji će prisiliti sustav na bolju suradnju ili možda jači angažman onih koji kroje politike.

Olja Družić Ljubotina je izjavila: "Ne bih htjela nikako da se ta prošnja generalizira na cijelu romsku nacionalnu manjinu jer to nije točno. Dakle manji dio je tih ljudi zapravo iz te skupine koji se time bavi, odnosno koji koriste djecu u tu svrhu ili koriste sebe same u tu svrhu. Mnogi pripadnici romske nacionalne manjine itekako se bore za egzistenciju svoju i svoje djece i sve više i više se tu vide neki pozitivni pomaci."

I da, ne prose samo oni. Po ulicama možete naći od profesionalaca do onih kojima je zaista potrebna pomoć svih dobnih skupina.

Upitali smo jednu prosjakinju ide li svaki dan ovako naokolo, ona odgovara: "Ne idem baš svaki dan. Recimo tjedan dana idem pa tjedan dana ne idem. Pa onda opet tjedan idem i tako. Na preskok. Uspijem sa 100, 150 kuna."

"Svaka osoba 60 plus godina, svaka druga je u riziku od siromaštva. I svako peto dijete, svaka treća jedno roditeljska obitelj je u riziku od siromaštva, svaka četvrta obitelj koja ima troje ili više djece je u riziku od siromaštva. Dakle, mi imamo tu puno ranjivih skupina", kaže Družić Ljubotina.

U prvih devet mjeseci ove godine bilježi se porast zabilježenih prekršaja prosjačenja od 16 posto. S obzirom na povećanje cijena baš svega može se očekivati i još veći rast do kraja godine.

Starije ljude ćemo prije vidjeti kako kopaju po kontejnerima tražeći boce nego u prošnji. Jedna nam gospođa kaže da živi od 400 kuna koju dobije od socijale.

Biti siromašan je još uvijek u našem društvu sramota. I baš zato bi država trebala imati projekte poput jednog obroka u osnovnim školama za svu djecu, bez razlike. Jer ako je za sve onda nema siromašnih i bogatih, nema raslojavanja. I to je jedan od oblika prekidanja lanca siromaštva. Kolika su nam god socijalna davanja, Europska komisija kaže još uvijek su premala.

"Ja mislim da stvarno ova država treba malo razmisliti koji su joj prioriteti. I da li su djeca prioritet ove države ili nisu i da li je taj jedan jedini obrok u školi za svako dijete u osnovnoj školi nešto što ima smisla, što bi trebao biti prioritet. Da se ne dogodi da je barem jedno dijete gladno. To ne smijemo dozvoliti, evo ga, a zasada su još uvijek na to gluhi", smatra Družić Ljubotina.

Nije probala tražiti posao. "Ma kakvi gospođo, bez velike škole nema ništa. Ja s četiri razrada osnovne škole , to nije ništa. Kako smo u sirotinji odrasli, sirotinja jesmo to vam je tak gospođo. Kad ste od male noge siromak i ostat ćete", kaže jedna gospođa.

Djeca koju viđamo po ulicama u prošnji s roditeljima ili same moraju dobiti priliku upravo da ne ostane tako - siromah bio siromah ostao.

Davanjem novaca djeci koja prose mi ne pomažemo toj djeci već zapravo otežavamo njihovu situaciju

Zahtijeva to jači angažman svih nas. Za početak da radimo na društvu u kojem se to ne tolerira. Možda će onda i svi resori sustava, od represije do edukacije, početi sustavnije raditi svoj posao, a ne samo odrađivati, raditi polustatistiku i pustiti stvari da idu svojim tokom. Prevaranata i onih u stvarnoj potrebi će uvijek biti, no na djecu ne smijemo žmiriti.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju