Dvije bivše partnerice požalila su se na muškarca koji mrzi žene. Skuplja ih putem radijskog oglasa. Predstavlja se kao fin i uglađen gospodin s njemačkom penzijom. Uvjet je da moraju biti udovice. Jedna mu sredi garažu, druga ogradu oko kuće, treća renovira kat. Ljubav traje dok ima novca, a kada ga ponestane on traži drugu. Skupio ih je tako do sada više od 60. Takozvanog don Juana iz zagrebačke Dubrave potražio je Mato Barišić.

Trebala je to biti ljubav u poznijim godinama. Lijepa priča o dvoje ljudi koji su se pronašli u trećoj dobi. Međutim, veze su se pretvarale u noćne more, a ljuba, u mržnju i teške riječi.

Bivše partnerice tvrde da ih je prevario, iskoristio, izbacio, ali ne samo njih.
Sve je krenulo, jednim oglasom na radiju. „Bio je jako fin i ljubazan čovjek. Obećao brda i doline“, opisala je Marica.

No samo na prvu. Ljubav je trajala koliko i financije na računu.
Prodala je Marica obiteljsku kuću, spremila 300 tisuća kuna u džep i pošla u novi život. Mislila je kako je on onaj pravi. Sve dok ju nakon tri godine nije izbacio na cestu, a on je radio kako bi predao oglas da traži novu. Bio je, kažu, vrlo organiziran. Ništa nije prepuštao slučaju, najmanje svoj životni stil. Kraj njega je uvijek morala biti žena, redovito udovica s nekim imetkom.
Dok mu je jedna žena bila u kući, i to već neko vrijeme, on je usput tražio drugu. I to javno, putem oglasa.

Marica je mislila da je jedina nasjela. Tada se ove dvije žene nisu poznavale niti su znale da su dio harema koji je brojao na desetke žena tijekom dugog niza godina.

Gospođa s kojom smo telefonski razgovarali, nije željela pred kameru. Rekla je samo da stoji iza svega što govori i da dobro poznaje tog čovjeka.
Ispričala je kako je jednom prilikom mislio da će naslijediti kuću jedne od žena, a kad je saznao da je kuća ostavljena njezinoj sestri, sve je njezine stvari izbacio iz kuće.

Tko je taj zavodnik iz Dubrave? I kako mu sve to polazi za rukom? Pošli smo do tog zagrebačkog kvarta.

Godinama mu uspijeva nemoguće - živjeti na račun drugih žena.
Mijenjao ih je k'o čarape, a na njihovoj grbači i pristojno živio.

„Prvi kat je jedna žena napravila, druga ogradu, ona je bila medicinska sestra. Jedna napravila garažu, pa jedna iz Siska kad je išao u mirovinu… Jedna mu je otpratila sina u vojsku, jedna bila na vjenčanju sina. Ma tamo je bilo žena i žena“, govori Marica.

„On nije kupio u svoju kuću ni čačkalicu, sve sam ja. Čak i njegovo osiguranje sam plaćala, struju, lijekove, sve. On je svoj novac stavljao na stranu“, ispričala je anonimna žena.

On na sve odmahuje rukom i tvrdi, gluposti. Jednostavno nije imao sreće sa ženama.

Antun, s druge strane, tvrdi kako su žene ljute jer je on odlučio raskinuti s njima kada je „vidio s kime ima posla“. Pa nastavlja u istom tonu i tvrdi, Marica laže.
„Ona nije tu ni živjela, dolazila je ponekad. Sve je ovo bilo prije nego je došla“, rekao je.

Marica je unajmila odvjetnika. Desetke tisuća kuna je uložila u tu kuću, a na kraju nije mogla čak i neke osobne stvari uzeti. Odvjetnik Beloša tvrdi - nikada nije imao ovakav slučaj. Dvije godine su prošle otkako je podignuta tužba za vraćanje svega što je Marica uložila u zajednički dom iz kojeg je istjerana. Sama parnica još nije počela. Odvjetnik tvrdi kako ima dokaze koji će potvrditi da Marica govori istinu.

Da se prijetnjama služio, potvrđuje nam i žena koja je baš zbog prijetnji djeci željela ostati anonimna. Navodi kako on nikada ne izlazi iz kuće bez boksera i noža u jakni.

Da ima oružje ne krije. Tvrdi da je ribič. Smatra da je oružje u svemu nebitno!Činjenica jest, a nju i sam prozvani ne krije - žena je bilo, ali nije bio sretan ni s jednom. Tko misli da je prevaren, neka tuži. On pak i dalje misli da samo treba naći pravu što i radi, i to, opet, preko oglasa.