Tri dana trajala je akcija Provjerenog. Opremljeni kamerama, ali i strpljenjem, dokazali su da se za nekoliko stotina kuna na ilegalnom deponiju u blizini Zagreba odlaže sve i svašta i potom prekriva zemljom. Radi se o deponiju koji se prostire na nekoliko hektara privatne i državne zemlje.

 Na deponij Kosnici u blizini Zagreba dovozi se sve i svašta. "Išli smo provjeriti kolega, prijatelj i ja iz udruge. Iznajmili smo nekakav kombi, natrpali smo ga nekakvim raznim krevetima, madracima, glupostima koje smo uspjeli skupiti i kontaktirali smo čovjeka koji je navodno glavni zaduženi za to na Kosnici. On je rekao da nema problema: 'Samo dođite", ispričao je Josip Pavlović iz Udruge ekologija grada.

Kako bi dokazala ilegalne deponije, ekipa Provjerenog otišla je u akciju. Ne zato da bi zagađivali, nego da bi dokazali da se tamo zaista događa ilegalan biznis.

U Zagrebu divljih odlagališta ima posvuda. Ekipa Provjerenog je našla jedno i uzela odbačeno smeće. U vrećama su bili ostaci renoviranja: šuta, pločice, stiropor. Nakon toga su najavili dolazak u Kosnicu. Putem telefona im je rečeno da se prođe ispod Domovinskog mosta i vozi uz nasip. Ima više ulaza, ali ne može se ući na sve. Ulazi se na šumski put i vozi se uz blato.

Nakon ulaza na šumski put i vožnju uz blato, stigli su do kontejnerske kućice iz koje izlazi dim i pored koje su parkirani bageri. Ljudi koji rade na deponiju nisu ni pitali što je u dovezenim vrećama, nego su bili pomalo razočarani količinom.

Nakon kratkog razgovora, bager su dovezli točno iza kombija i počeli iz kombija bacati vreće u vilicu bagera.

"Površina ovog cijelog deponija je frapantno velika. To je teška mehanizacija. Oni to odmah zatrpaju čim se donese", rekla je Ema Branica, reporterka i voditeljica Provjerenog, dok su dečki radili.

Svoj su posao naplatili 200 kuna i prebačene vreće odvezli u rupu u blatu. Na odlasku je ekipa Provjerenog susrela kamion koji vozi prema istoj lokaciji. Nedugo nakon toga pojavio se još jedan kamion pun otpada.

Sreli ga pa se pravio da sam sebe ne zna
Kako bi saznala tko je gazda deponija, Ema Branica nazvala je isti broj putem kojeg je dogovorila dolazak na deponij. Na pitanje za koga radi, bagerist je rekao da je on na deponiju bio samo u prolazu.

"Ne sjećam se. Možda sam taj dan došao samo na ispomoć", dodao je te na pitanje kome je pomagao odgovorio: "Nemam pojma". Ipak je shvatio da to što je izgovorio više u stilu Alana Forda pa se ispravio: "Joža, Joža, Joža je tamo. Josip."

a spomenutog Jožu ekipa Provjerenog čula je i od lokalnih stanovnika i saznala prezime. Dan nakon što su dovezli vreće, na deponiju nije bilo nikog. Rampa je bila zatvorena, ali moglo se čuti da bageri kako rade negdje duboko u šumi.

Dok je ekipa Provjerenog na deponiju snimala reportažu, došao je automobil koji su već vidjeli dan prije. U njemu je bio Josip Ujlaki, koji je tvrdio da se otpad tu ne vozi, ali je dodao da je to posjed od "Miličevića" koji "ima čuvare tu".

Ekipa Provjerenog je i za njega čula. Naime, među tim terenima ima njegovog privatnog vlasništva. Ondje se ilegalno vadio i šljunak, što potvrđuju i sudske presude, a isto je potvrdio i Državni inspektorat. Bilo je to prije 20 godina pa je Miličević digao ustavnu tužbu jer mu država ne dopušta vađenje šljunka, a ni izgradnju eko parka.

"To je on iskopao šljunak i to mora u prvobitno stanje vratiti", rekao je Ujlaki.

Branica je tijekom razgovora shvatila tko je vozač zapravo, budući da se on nije želio odati kao Josip Ujlaki. Na pitanje zna li ga, pravio se da sam sebe ne poznaje: "Ne znam prezime. Josip, Joža to je, ali prezime…", rekao je.

Tvrdio je da on samo broji kamione i to ispod Domovinskog mosta. Priznao je i da im je dan ranije donio jelo. "Znaju me pitati mogu li im dopeljat gablec kad oni nemaju vremena otići po gablec. Ovi kaj zemlju ravnaju", rekao je.

I Miličević krivi druge
Po Ujlakovoj verziji priče sanira se teren i to, tvrdi, čistom zemljom. Zbog tog je Branica nazvala i prozvanog Miličevića. "Nije ilegalan. Ja za deponij imam svoju dozvolu. To da se zemlja odlaže tamo, da se one rupe zatvaraju", rekao je.

Dodaje da se na njegov teren vozi samo čista zemlja. "Nemojte mene pitati za to, kad moj teren to nije. Ja nemam tamo zemlje. Ja imam dva ulaza i ja znam tko dolazi i tamo samo čist materijal može doći još ako malo nešto ima pokriti. Inače je to već pokrito i ja to mogu obrađivati", rekao je.

Nakon što je njega prozvao Ujlaki, on pak proziva trećeg.

"Predojević, što ja znam da je on tamo vozio. Mario. Znam da je on dosta vozio toga i jednom smo se i svađali. Jednom je nasilno htio kod mene tamo kipati i policiju smo zvali i bilo je problema s njim. On je sve na silu htio. Čak smo ga i tužili jer je jednom našu rampu s bagerom htio uništiti", rekao je.

Isto ime spomenuo je i samozatajni Ujlaki. Dapače, tvrdio kako za njega radi. Na pitanje koja je Predojevića firma, odgovorio je: "Ja ga znam kao Predojevića", te je dodao da je plaćen da broji kamione.

Prozivaju se međusobno, a nitko nema dozvolu
Nakon Ujlakija i Miličevića, Branica je razgovarala i s Predojevićem. "Mi ne vozimo tamo, niti se nalazimo tamo, niti radimo blizu toga baš zbog toga jer smo sam osobno prijavio gospodina Miličevića za nelegalne radnje. Vozi šutu i raznorazni otpad iz cijelog grada", rekao je.

Cijeli veliki deponij uključuje puno zemlje u državnom vlasništvu i pokoju parcelu u privatnom koje ulaze u zonu novog vodocrpilišta koje će vodom napajati Grad Zagreb. Teren se trebao sanirati na strogo propisan način - svakako ne otpadom.

"On tamo vozi zemlju na nekakvoj staroj lokacijskoj dozvoli", rekao je Predojević.

Provjereno je u posjedu lokacijske dozvole koja je istekla 2017. godine. Predojević to zna, kaže, iz prve ruke. I on je, priznaje vozio, tamo prije. Potpisao je ugovor s Miličevićevom tvrtkom i to za deponiranje zemlje.

"On najnormalnije izdaje račune za deponiranje zemlje i šute kao da je Zagrebački holding.

Ekipa Provjerenog poslala je upite nadležnim institucijama ima li Miličević dozvole: lokacijske, građevinske ili pak za zbrinjavanje otpada. Odgovor je bio – ne. Tvrtka mu je jedino upisana u registar prijevoznika i ne može zbrinjavati građevni otpad.

"Nelegalno postupanje na nekretninama na upravljanju Hrvatskih šuma je uspješno zaustavljeno, no za nekretnine u vlasništvu privatnih osoba, za koje su zaprimljene dojave da navoze građevnog i miješanog komunalnog otpada, pod izlikom sanacije poljoprivrednog zemljišta obavljaju trgovačka društva, Grad Velika Gorica obratio se Državnom inspektoratu kao nadležnom tijelu za nelegalna postupanja pravnih osoba", stoji u odgovoru gradskih vlasti Velike Gorice.

Državni inspektorat je provodio i provodi nadzor. Kažu da su pokrenuli više prekršajnih i kaznenih prijava. Miličević tvrdi sve to se ne događa na njegovim parcelama jer on svoje čuva. Nekada je, ako se pogledaju satelitske snimke, bilo šume, a sad je velika smeđa fleka.

Joža na kraju potpuno preuzima odgovornost
Nakon što su svi prozvani i uključeni ispričali svoju stranu priče, te je potvrđeno da nitko nema dozvole koje treba imati, Branici je stigao poziv od samozatajnog Jože Ujlakija, koji je potpuno promijenio priču.

Tvrdi da on sve radi, on je dobio taj ulaz koji je, usput budi rečeno, državno vlasništvo i mjesto za deponiranje u najam, i to usmenim dogovorom. Dodao je da Miličević nema veze s tim: "On je meni iznajmio. Nema nikakve veze s tim."

Na pitanje je li ju nazvao da preuzme svu odgovornost na sebe, Ujlaki je odgovorio: "Da. Kad se digla halabuka bez veze. Primio sam tu i tamo koji kombi, ali isključivo primam zemlju što se pravi ovaj iskop za izgradnju zgrade i takvih stvari."

Godinama se odvija isti scenarij, godinama komunalni redar i inspekcija izlaze na teren, godinama ljudi to prijavljuju. Godinama novac kola na crno.

"Tako da će biti zanimljivo vidjeti što će na kraju od toga svega ispast. Hoće li biti da je pojeo vuk magare i da će ostati to zatrpano", rekao je Josip Pavlović iz Udruge ekologija grada.

Dok Zagreb, ali i Velika Gorica, na čijem se području deponij nalazi, muku muče s odlaganjem otpada, oni snalažljivi takve muke nemaju. Pojedinci na tim snalažljivima lijepo zarađuju. Koliko točno? Koliki su silni kamioni ovdje bez ikakva problema riješili svoj otpad? Što je najvažnije: koliko dugo oni koji prijave dobivaju – na sve to žmire. Jer, budimo realni, zaštita prirode kod nas je vrlo relativna kategorija

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju