Nasumce je odabrano 6 staklenki meda, od najjeftinijeg do najskupljeg te su odnesen na analizu.

Odlučili smo provjeriti koliko je istine u vijestima kako u trgovinama varaju i pod domaći hrvatski, podvaljuju kineski med, odnosno šećerne pripravke. Nasumce smo izabrali 6 staklenki, od najjeftinijeg do najskupljeg i odnijeli ih na analizu.

Eterična ulja, pelud tko zna otkuda, nepoznate zemlje porijekla. Sve to našlo se u uzorcima meda s našeg tržišta. Kontrole se, doduše, redovito provode - no Hrvatska još nema opremu koja bi mogla 100 posto utvrditi radi li se o pravom ili patvorenom medu. A pritom se uvoze stotine tona iz Kine, Španjolske, Poljske.

Često je riječ o pravom medu, ali pogrešno deklariranom, pregrijanom ili s premalo peludi. A takav ne smije u prodaju. No, falsificirane proizvode sve je teže prepoznati.

"Do nedavno sam uvijek rekao, ako vidite kristalizirani med na policama, vrlo vjerojatno se radi ipak o pravom medu. Međutim, sve više imamo i patvorina koje smo evo dokazali u njemačkim laboratorijima, da se radi o patvorini, ali su ipak kristalizirani“, izjavio je Dario Lasić iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar.

Još je teže potrošačima. Cijena je često presudan faktor i ne pita se za detalje. Najvažnije je, čini se, povjerenje u proizvođača.

Poljoprivredna inspekcija rekla je da redovito kontroliraju i pčelare i maloprodaju. U posljednje četiri godine pregledali su više od 1100 pakiranja meda.

Hrvatski laboratoriji zasad ne mogu pouzdano utvrditi je li riječ o krivotvorini. Utvrđuje se samo je li u skladu s pravilnikom o kvaliteti meda.
Ali krivotvoritelji uvijek nastoje biti korak ispred.

Rigoroznijim kontrolama spriječeno je da šećerni sirupi nalik medu preplave tržište. No i dalje nisu posve nestali. Domaći proizvođači apeliraju da se sustav dovede u red.

Med smo testirali na tri pokazatelja: je li zagrijavan i neprikladan za uporabu; ima li i koliko enzima iz želuca pčele - te koju pelud sadrži, što nam govori na kojem su području pčele letjele. Prvi uzorak - i odmah pad. Ali ne u kvaliteti, već zbog deklaracije na kojoj nije naveden iz koje je zemlje med. Drugi med, podrijetlom iz Argentine - nije smio biti na policama. Vjerojatno se pregrijao u proizvodnji ili skladištenju. Najskuplji hrvatski med koji smo pronašli u trgovini prošao je testiranje.

Jeftini kineski med koji na tržištu budi sumnje - pokazao se ispravan, uz detalj koji bi nekima mogao smetati, a to je neugodan miris. Med iz Srbije bez problema je ispunio sve uvjete kvalitete. Najjeftiniji hrvatski med prošao je bez prigovora. Treba naglasiti da je pet od šest uzoraka zadovoljilo parametre kvalitete. No, jasno je da visoka cijena ne znači nužno istu kvalitetu, kao i da med može u prodaju doći ispravan, ali do isteka roka biti za koš. Zato, ako možete, provjerite kuda zuje pčele vašeg medara.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi DNEVNIK.hr aplikaciju