Od početka sanacije odlaglaišta Karepovac građane su uvjeravali da je sve u redu.

Stanovnici splitskog kvarta Kila tjednima su se žalili, ne samo zbog nesnosnog smrada s odlagališta otpada Karepovac, već su tvrdili da se guše, da im oči ispadaju od iritacije. A zatim je izjava ravnateljice županijskog Zavoda za javno zdravstvo kako nije sigurna mjeri li se sve što se treba mjeriti unijela neviđenu paniku. I iako su nadležni cijelo vrijeme smirivali situaciju i govorili kako nema opasnosti za zdravlje, otkrili smo kako su to govorili napamet jer plinove koji itekako utječu na ljudsko zdravlje nisu uopće mjerili od početka sanacije.
Građani sada više nikome ne vjeruju.

Uz to što im je smanjio kvalitetu života, smrah ih je natjerao da se malo dublje raspitaju o samom postupku sanacije - što se točno radi i koji se plinovi i čestice ispuštaju u zrak. Zbunjuju ih, kaže, različite informacije o štetnosti za zdravlje ljudi.

Od početka sanacije iz županijskog Zavoda za javno zdravstvo uvjeravali su građane da je sve u redu. Tvrdilo se da koncentracija plinova na odlagalištu ne prelazi granične vrijednosti. Ravnateljica zavoda Jasna Ninčević nedavno je uzburkala javnost kazavši kako nije sigurna mjeri li se sve što se treba mjeriti. Pred kameru nije htjela, ali je voditelj odjela za ispitivanje zraka, Nenad Periš, priznaje da je zavod na samom početku sanacije mjerio dva parametra na svojoj emisijskoj postaji koja već dugi niz godina postoji na Karepovcu. „Ne, nisu mjereni svi parametri. Mjereli su se sumporovodik, odnosno čestice PM10, dok se amonijak počeo mjeriti tokom 12 mjeseca, a merkaptani mislim da je počelo 8.1. Također i u tom vremenu su se počeli mjeriti dušikovi oksidi, odnosno sumpor dioksid,“ objasnio je Periš. Od tvrtke Ekonerg smo dobili informaciju da oni mjere merkaptan, ali mjesec i pol dana nakon što je sanacija počela, ne od prvog dana. A tko je mjerio sumporov dioksid i dušikove okside?

Taj odgovor od grada nismo dobili, ali jesmo priznanje da se mjerilo sporadično. Nino Vela, zamjenik splitskog gradonačelnika rekao je kako su mjerenja odrađivala kako je dolazila određena aparatura, ali ne od početka radova na odlagalištu.
U glavnom projektu stoji da se postojeća imisijska postaja mora opremiti analizatorima za kontinuirano praćenje svih spomenutih plinova. To mogu obavljati samo tvrtke koje od ministarstva imaju dozvolu. U studiji utjecaja na okoliš po kojoj je izrađen glavni projekt, pak, piše da sva mjerenja moraju biti osigurana na početku sanacije, te da se moraju upotrebljavati kemikalije za suzbijanje mirisa.
Vijećnici tvrde i da nisu na vrijeme bili upoznati s nalazom inspekcije ministarstva zaštite okoliša i energetike. Zamjenik gradonačelnika odgovara - to je javni dokument koji je mogao dobiti tko je zatražio.

Inspekcija je boravila na gradilištu od kraja siječnja. Ustanovljeno je i da se smeće nije pokrivalo sintetikom te da se nisu koristile, iako su trebale, kako bi se neugodni mirisi neutralizirali. Ministarstvo je dalo rok od tjedan dana da se to učini. Izvođači su tada tražili mišljenje od projektanta što trebaju koristiti.
Splićani nemaju samo problem s otpadom, već i s vodom s izvora rijeke Jadro. Svaki put kada padne kiša, voda se zamuti i mora analizirati da bi se ustanovilo može li se uopće piti.

„Nakon toga smo dobili prijedloge nekih proizvoda i preparata koji bi se mogli aplicirat. Tražili smo mišljenje i od toksikologa da se to odobri. Kada smo dobili sva odobrenja, kada se nama u dnevnik upisalo da se može koristit, mi smo ga onda počeli primjenjivat“ kazao je Arsen Tonšić, predstavnik izvođača radova.
Ostaje za vidjeti hoće li itko odgovarati što se javnost uvjeravalo da su svi izmjereni plinovi i čestice na Karepovcu u redu, premda se od početka nije mjerilo sve ono što je bilo potrebno.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju