Dječak kojemu je mjesto bilo u bolnici, a ne u zatvoru, preminuo je od straha. Obdukcija je ovih dana pokazala da je Kristianovo tijelo bilo puno masnica i ozljeda. Kako su one nastale, ako je sve bilo po zakonu?

Nalaz obdukcije Kristiana Vukasovića potvrdio je ono što je njegov otac Stipan govorio. Kristianovo je tijelo, naime, bilo prepuno ozljeda.

"Brojni krvni podljevi prednje trbušne stjenke, krvni podljevi desne natkoljenice i obje potkoljenice, krvni podljev oglavka tjemena lijevo, opće omekšanje mozga, smrt mozga. Ima čak šest krvnih podljeva podjednake starosti nekoliko dana. Znači, to se dogodilo u zatvoru, a ne kad je završio u komi", objasnio je Stipan Vukasović nalaz obdukcije.

Kristianov otac nalaz obdukcije ne pušta iz ruku. Nadao se da će mu dati jasan odgovor o razlozima zbog kojih više nema sina, ali je u njega unio još veći nemir. Crno na bijelo se vidi kakvu je bol njegov sin trpio. Specijalist sudske medicine utvrdio je sljedeće:

- brojni krvni podljevi prednje trbušne stijenke

- krvni podljevi desne natkoljenice i obje potkoljenice

- krvni podljev mekog oglavka tijemeno lijevo

- opće omekšanje mozgovnine – smrt mozga

- edem i početna upala pluća

- ojedine kože zbog ležanja

Međutim, zaključak obdukcije je da se sve te ozljede ne mogu sa sigurnošću povezati s Kristianovom smrću. Kristian je vjerojatno umro od zatajenja srca, stoji u obdukciji. A kako su nastale ozljede?

Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković i prije nalaza posjetio je zatvor te zaključio da su sve potrebne mjere poduzete.

"Oni koji žele reći da je bio maltretiran, da se prema njemu neljudski postupalo, da su ga drugi maltretirali, ja se u to ovdje nisam uvjerio, nego vidim drugačiju priču", rekao je Bošnjaković 29. kolovoza.

"Ministar Bošnjaković izjavio da se njega u zatvoru čuvalo od 0 do 24. Kako može sam sebe ozlijediti? Znači da netko tu laže. Moje je mišljenje i dalje da je on pretučen u zatvoru", komentirao je otac tvrdnje ministra.

Sve institucije s kojima je Kristian bio u doticaju sada peru ruke. Unatoč tome, ostaje bolno neoboriva činjenica: Kristian je u sustav ušao živ, a iz njega izišao mrtav.

I dok svi ustanovljuju da po zakonu propusta nije bilo, otac im ne vjeruje, već krivi sve redom

"Sudstvo, pravosuđe, uprava zatvora, zatvorska bolnica, oni su krivi", rekao je Kristijanov otac.

Pismo zatvorenika: "Bit će više žrtava ako se nešto ne poduzme"

Bitka ove obitelji zapravo je tek na početku, bitka u kojoj se traži odgovor na pitanje: Zašto je Kristian Vukasović, osoba s mentalnim i tjelesnim oštećenjima, cijeli proces dočekao na stolu patologa?

"Oni su zakazali, u startu su pogriješili. Odmah u startu, kao što je i poznato, oni su imali nalaze. Nije smio imati lisice na rukama, a kamoli ići u zatvor", rekao je Stipan.

Kada je završio u zatvoru, Kristian je imao 18 godina i sedam mjeseci, tjelesno i mentalno oštećenje, poremećaj prilagodbe, poremećaj kontrole poriva, mješoviti poremećaj ophođenja i emocija, bronhitis, arterijsku hipertenziju, metabolički poremećaj, disharmoničan intelektualni razvoj te iznadprosječno izražene teškoće iz kruga ADHD-a.

Zatvora se bojao više od smrti.

"On je rekao da nije mogao izdržati u zatvoru, da ga maltretiraju, da ga vrijeđaju. Čak mi je rekao da mu je, kad bio u šetnji, jedan pritvorenik znao dati četiri do pet šamara", ispričao je Kristianov otac.

Svašta je vidio i zatvorenik koji je u isto vrijeme bio na izdržavanju kazne. Kristianovu ocu poslao je pismo u kojem tvrdi da je bilo je propusta: "Bio sam skupa s Kristijanom u sobi broj 211, drugi kat i sve mi je poznato, mogao bih puno stvari iskazati što je bilo u propustu", stoji u pismu.

"Bit će više žrtava ako se ne poduzme, ja ovo želim iz moralnog i svjesnog karaktera pomoći obitelji Vukasović da što više prikupi dokaza", napisao je obitelj zatvorenik.

Većina institucija s kojima smo bili u kontaktu prst indirektno upire u zatvorski sustav u kojem se mladi život i ugasio. Naime, u nekoliko mjeseci koje je proveo u istražnom zatvoru čekajući pravdu, stanje mu je bilo sve gore. Tri puta su ga iz splitskog istražnog zatvora na Bilicama slali u Zagreb u Svetošimunsku bolnicu, gdje bi ga nakon nekog vremena poslali nazad. I onda opet i opet.

U zatvorskoj bolnici tako je u ratama proveo 47 dana, a strah i nemir samo su rasli. Ćelija nije bila mjesto u kojem je mogao izdržati mnogo vremena. A onda je stigla osuda: osam mjeseci zatvora. Kristian je u zatvoru pao u komu te, nekoliko tjedana kasnije, umro u bolnici na intenzivnoj njezi. Međutim, umro je kao slobodan čovjek jer mu je sud tri dana prije smrti ukinuo istražni zatvor. Tada je bilo prekasno.

Utvrđeno je da mu je kazna preduga, ali nitko nije reagirao

Liječnici u splitskom zatvoru ustanovili su da je Kristian loše i poslali ga u Zagreb, gdje su nakon određenog vremena zaključili da je bolje i pustili ga natrag i tako tri puta. No kako ga je vještak procijenio bitno smanjeno ubrojivim, ali ne i neubrojivim, Kristian je morao u zatvor, a ne u bolnicu.

"Moja iskrena sućut obitelji. Nama je svima žao što je jedan mladi život izgubljen. Međutim, mi smo imali cijelo vrijeme istražnog zatvorenika. Svaka osoba kojoj je izrečen istražni zatvor bit će u našem sustavu. Jedina iznimka su osobe za koje je stručnjak ustvrdio da su bile neubrojive To su osobe koje moraju ići u psihijatrijsku ustanovu ili na psihijatrijski odjel naše bolnice", rekla je Jana Špero iz Uprave za zatvorski sustav i probaciju.

Sudac koji je donio nepravomoćnu presudu u demantiju koji nam je poslao tvrdi suprotno, tj. da odluku o smještaju u bilo kojem slučaju donosi zatvorski sustav.

Pravosuđe je ipak odigralo ključnu ulogu u posljednjih 113 dana Kristiana Vukasovića. U posjedu smo rješenja kojim je, već u komi i odumrlog mozga, Kristian konačno oslobođen istražnog zatvora.

Sudsko vijeće neizravno potvrđuje da je u pritvoru bio predugo.

"Također, ukidanje istražnog zatvora u skladu je i s načelom razmjernosti jer se okrivljenik u istražnom zatvoru nalazio više od pet mjeseci, dok mu je nepravomoćnom presudom izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci", stoji u rješenju.

Nakon 113 dana utvrdili su da je kazna ipak preduga, ali nitko nije reagirao. DORH je utvrdio kako u postupanju općinskog tužiteljstva nemaju nikakvih zamjerki, kao što ni Vrhovni sud nije našao ništa sporno u samom sudskom postupku.

Ako svi govore istinu, onda je ona strašnija nego što smo zamišljali

Nalaz obdukcije, inspekcije i istražne radnje sada su u rukama DORH-a. Oca najviše zanima što se događalo posljednje noći u ćeliji istražnog zatvora i jesu li baš sve ozljede, kako stoji u obdukciji, moguća posljedica samoozljeđivanja.

"Tražit ću krivce i želim da budu kažnjeni. Ako ne budu u Hrvatskoj, onda ću ići van. Tražiti ću pravdu na Sudu za ljudska prava", rekao je Stipan.

Općinsko državno odvjetništvo tvrdi da nisu nikada primili obavijest da boravak u zatvoru negativno utječe na Kristiana, iako su ga iz zatvora na Bilicama u zagrebačku zatvorsku poslali upravo zbog toga. Ali veza između zatvora i Državnog odvjetništva nije uspostavljena.

Vrhovni sud ističe da je primjena maloljetničkog prava na mlađe punoljetnike mogućnost, a ne obveza. Još uvijek ostaje pitanje zašto odvjetnik po službenoj dužnosti tu mogućnost nije iskoristio u samom početku.

Sudac koji mu je presudio sve prebacuje na zatvorski sustav. Zatvorski sustav tvrdi pak da su im ruke vezane do pravomoćnosti presude i da su oni morali slušati sud. I tu se zatvara krug, krug u kojem je smrt jednog bolesnog, neprilagođenog i ustrašenog dječaka bila po zakonu. Ako svi akteri govore istinu, onda je ona strašnija nego što je itko zamišljao.