Dva je mjeseca prošlo otkako su talibani preuzeli vlast u Afganistanu. Ubrzo smo vidjeli užasno odnošenje prema prosvjednicima i teško kršenje ljudskih prava. Zoran Marinović prvi je hrvatski reporter koji je ušao u Afganistan nakon što su ga preuzeli talibani.

 

U gradu Mazar-i-Sharifu posjetio je škole u kojima nastavu odvojeno pohađaju djevojčice i dječaci, gradom patrolirao s talibanima koji provode zakon i red i vidio kako se Afganistanci nakon rata bore za golu egzistenciju prodajući svoju imovinu u bescjenje.

 

Iz desetljeća rata u dva mjeseca mira. I novu borba za ljudska prava i preživljavanje.

"Ako žele implementirati islam, ne bi trebali stopirati žene da rade i djevojčice da uče", kazala je učiteljica Momina Hashemi.

Nakon što su talibani preuzeli vlast u Afganistanu, suradnik emisije Provjereno Zoran Marinović prvi je reporter iz Hrvatske koji je ušao u tu zemlju. Razgovarao je s jednim od njihovih lidera.

"Jedna od najvećih pogrešaka u američkoj povijesti je što su napali Afganistan. Afganistan je Božja kontrolna točka i tko god ovdje dođe, bit će poražen", poručio je Juma Gul Hagmal.

Talibani patroliraju i provode red i zakon
Mazar-i-Sharif grad je na sjeveru Afganistana, udaljen svega 56 kilometara od granice s Uzbekistanom. Upravno sjedište pokrajine Bakhl. Hodočasničko središte muslimana šijta.

Nakon što su preuzeli vlast, talibani patroliraju i provode zakon u gradu.

"Jedan od najvećih ciljeva mudžahedina je uklanjanje droga i stvari od kojih ljudi postaju ovisni, a mi smo u tome do sada bili uspješni. U prošloj vladi potrošili su milijarde dolara, ali to nisu mogli zabraniti. Primjerice, prošle godine smo rekli da hašiš nije dopušten, pa ga nitko nije posadio. Trenutačno je na nuli. Ljudi su stvarno mirni jer nema krađe ni zlouporabe ovlasti ili položaja za razliku od prethodne korumpirane vlade. Jedini problem s kojim se ljudi trenutačno suočavaju su banke, a on će se uskoro riješiti", dodaje Juma Gul Haqmal.

Uz jedva dočekani mir, Talibani su sa sobom donijeli i novu strepnju - do koje će se mjere kršiti osnovna ljudska prava kao što je pravo na obrazovanje.

Djevojčice i dječaci idu na nastavu odvojeno
Trilijun američkih dolara potrošeno je u zadnjih 20 godina na rat u Afganistanu. Da je samo jedan posto tog novca uložen u obrazovanje ovih dječaka i djevojčica, da im se na neki način uspjelo objasnit da bičevanje i ubijanje ne može donijeti nikome ništa dobro, Afganistan bi u tom slučaju imao neku svjetliju budućnost. Ovako, svi su samo na početku priče. I zaista - Talibane je trebalo bombardirati. Ali bombardirati knjigama.

Djevojčice i dječaci idu na odvojenu nastavu.

"Ne znam koji je njihov problem s obrazovanjem. Mi želimo učiti, ali nam oni ne daju", rekla je učenica Shahnaz Ghulami. Ona silno želi svojoj zemlji jednoga dana služiti kao liječnica.

"Želim učiniti svoju obitelj ponosnom, ali nisam sigurna je li to moguće u ovoj situaciji. Trenutačno nema mnogo nade", dodaje Shahnaz Ghulami.

"Nekada nam šalju poruku da djevojčicama nije dopušteno ići u školu, a nekada kažu da im je dopušteno, ali ne iznad šestog razreda. Mi učitelji koji smo odgovorni za više razrede, potpuno smo nesigurni oko budućnosti. Mislim da bi talibani trebali sjesti zajedno i dogovoriti se što točno žele i onda bi to trebali reći svima", rekla je učiteljica Momina Hashemi.

Trebaju najbolje inženjere i liječnike
Upravitelj edukacije u Mazaru kaže da su njihovi planovi sada jasni i jednaki za dječake i za djevojčice u prilogu reporterke emisije provjereno Ane Malbaše.

"Usredotočeni smo na djecu Afganistana. Ako stvaramo dobre učenike, imat ćemo bolju budućnost, jer bolja budućnost leži u boljem obrazovanju i ponašanju. Trebamo najbolje inženjere i liječnike specijaliste, tako da ne moramo po uslugu ići drugdje", navodi upravitelj edukacije Mohammad Naem Balkhi.

Medicinskom fakultetu nada se i još jedna mlada studentica, nekoć i trenerica frizbija. Danas im nije dopušteno ni bavljenje sportom.

"Igramo jednostavan sport kod kuće ujutro i navečer. Iskreno, nismo se bavili sportom izvan kuće nakon što je Islamski Emirat zauzeo državu jer nam to nije dopušteno, ali oni ne mogu ući u nečiju kuću bez dozvole i vidjeti što rade. Ne znam zašto nam to ne dopuštaju i što im je na umu. Ne znam po kojem to islamskom pravilu ne žele da učimo i ne znam u kojem su okruženju odrasli. Bojimo se da nećemo moći nastaviti s prethodnim poslom i bojimo se da nećemo imati slobodu govora i da nećemo moći poslati svoj glas svijetu", navodi Shakila Rahimi.

Žene u pratnji muškaraca, pokrivene
Muškarci se slobodno šeću u koje god doba dana žele, dok se žene može vidjeti tek do podne, u pratnji muške osobe. Pokrivene su. I muškarcima i ženama su zabranjeni alkohol i glazba.

"Talibani su zabranili glazbu jer je to 'haram' u islamu i za njih je prijetnja ako puštamo glazbu", rekao je Abdul.

Zabranili brijanje
U njegovoj brijačnici u pokrajini Ali Abad zato sada ne svira glazba, ali utihnuli su i aparati za brijanje brade jer su Talibani i to zabranili. "Ovo je naš posao. Bit će mi jako teško raditi nešto drugo", dodaje Abdul.

Abdulu posao u brijačnici propada. I nije jedini bez posla. Dovoljno je vidjeti još neke prizore. Na ulici se prodaje sve što se prodati može. Ljudi donose stvari iz svojih domova jer su bespomoćni i sputani ili trebaju platiti stanarinu.

A kako platiti, kada ni oni koji rade, poput profesora, nemaju plaću otkako su Talibani preuzeli vlast.

"Kažu da će nam možda smanjiti plaće. A to sigurno nije dovoljno, jer plaća koju smo imali u prošloj vladi nije bila dovoljna i zamislite ako je još smanje", kazala je učiteljica Momina Hashemi.

70.000 afganistanskih afgana, koliko je zarađivala profesorica, je oko 5000 hrvatskih kuna. To je otprilike i prosječna plaća.

Devet milijardi dolara u SAD-u
U SAD-u se nalazi oko devet milijardi dolara u deviznim rezervama afganistanske središnje banke. A donatori su suspendirali svoju pomoć dok ne vide kako će se nova vlada ponašati. To je dovelo do rastuće inflacije i siromaštva.

"Sada su nam zatvorili ekonomsku trgovinu i zatvorili su naše banke, a to pokazuje da nisu zadovoljni našim obrazovanjem i našom vladom, ali za nas i njih je korisno ako nam dopuste da se poboljšamo", smatra upravitelj edukacije Mohammad Naem Balkhi.

Zemlja bi od sada trebala biti poznata kao Islamski Emirat Afganistana. Ime je to koje su Talibani koristili tijekom svoje, većinom nepriznate, vladavine od 1996. do 2001. godine.

"Poznati su nam i administracija i rat. Obično mudžahedini ne prihvaćaju odgovornost, ali ako im se da, daju sve od sebe da služe ljudima. Toliko smo se dugo borili kako bismo našu zemlju učinili slobodnom, a sada ćemo se boriti za razvoj zemlje", poručio je Juma Gul Haqmal.

Poznata neka od imena u vladi
Europska unija je početkom rujna postavila uvjete za suradnju s Talibanima. Jedan od njih je – sastaviti uključivu vladu. Zasad su poznata neka od imena koja će je voditi.

Na čelu će biti Mula Abdul Ghani Baradar, suosnivač talibanskog pokreta. Ženama Afganistana smeta što u novoj vladi zasad nema - žena.

"Nemamo ženu u kabinetu nove vlade, a ukinuli su i Ministarstvo za ženska pitanja. Stvar je u tome, ako žele provesti islam, evo primjerice supruga proroka Muhameda (a.s.) nije sjedila kod kuće i ispričala ljudima mnoge prorokove izreke i vodila mnoge bitke", kazala je učiteljica Momina Hashemi.

Homoseksualizam strogo zabranjen
Talibani će vladati Afganistanom prema šerijatskom ili islamskom zakonu. Prema njemu preljub se može kazniti bičevanjem, a krađa odsijecanjem ruke. Jedan od vođa Talibana u Mazaru, otkrio je kako je homoseksualizam također strogo zabranjen.

"Mi smo muslimani i mi pratimo pravila islama. Ovo je Islamska država i takve stvari ovdje ne postoje. Ako to netko napravi, on ili ona će biti suočeni s islamskom kaznom", kazao je Juma Gul Haqmal.

Poštovati ljudska prava – osobito žena, osigurati da zemlja ne bude utočište teroristima, omogućiti stranim državljanima i onima ranjivima da napuste zemlju - još su neka od pravila Europske unije za suradnju s Talibanima.

Za boravka u Mazar-i-Sharifu, Zorana Marinovića su na svakome koraku zaustavljali prolaznici i tražili od njega da ih nekako spasi, odvede iz zemlje.

"Prije nekoliko godina kada sam zadnji put bio u Afganistanu, sigurnosna situacija bila je neusporedivo lošija nego danas - korumpirani političari, nemotivirana vojska, plemenski sukobi i kaos koji je NATO ostavio iza sebe Talibanima su širom otvorili vrata i oni su sada tu. Svi oni koji su imali ili imaju nešto protiv ovog režima, očajnički i bezglavo pokušavaju napustiti zemlju", navodi Marinović.

Prodaju svoju imovinu kako bi preživjeli ili otišli
Mnogi od njih u bescjenje daju svu svoju imovinu. Prodaju je po tržnicama. Neki da prežive i ostanu. Neki da odu.

Ljudi donose te stvari za prodaju vrlo jeftino iz svojih domova, žele migrirati u Tursku ili Iran ili Uzbekistan. Od međunarodnih vlada očekujemo da pomognu ljudima u ovoj situaciji. Ne znamo mogu li ti ljudi otići u druge zemlje ili ne i hoće li biti deportirani natrag, pa će to biti velik problem.

Iz zemlje su otišli milijuni ljudi. Prihvatile su ih brojne zemlje diljem svijeta. Nova Talibanska vlada pak poziva sve da se vrate.

"Naša poruka narodu Afganistana je da se vrate u svoju zemlju jer za njih nema problema", rekao je Juma Gul Haqmal.

Viđeno teško kršenje ljudskih prava
Talibani su po dolasku na vlast uvjeravali svijet da su se promijenili, da su postali umjereniji, a onda su vrlo brzo uveli ograničenja prava ženama.

Govorili su i da će ostati suzdržani prema protivnicima, a onda smo u gradovima koji su pali pod njihovu kontrolu vidjeli teško kršenje ljudskih prava koje je zabilježio Human Rights Watch. Vidjeli smo i kako su se odnosili prema onima koji su prosvjedovali protiv njihove vladavine.

Zoran Marinović je za vrijeme rata u Afganistanu vidio ubijanje, razaranje, korupcija. Danas vlada, kaže, strah – strah za osnovnim pravima i za golu egzistenciju – ali vlada i mir. Čekao se on desetljećima.

I sada kada je napokon dočekan Talibani imaju priliku svijetu pokazati i dokazati da mogu puno bolje od ubijanja civila, zabrane obrazovanja i rada ženama i njihova potpunog pokrivanja.

Pred njima je i težak zadatak suočavanja s raznim krizama – od političke, društvene do ekonomske. Zasad se čini da u tome ne uspijevaju jer Afganistan s novom vladom nije prihvatila nijedna zemlja na svijetu.