Koprivnička super-bakica! Pliva u jezeru, radi jogu, stoji na glavi, a svaki drugi dan je na aerobiku.

 Koliko vas može staviti nogu iza glave, stajati na glavi? Ne možete? E pa ima tko može. Sad sigurno očekujete neku novu, mladu nadu hrvatske gimnastike, sporta općenito. A ona nije nikakva profesionalna sportašica, već žena od 80 godina. Svaki dan ili pliva u jezeru ili trenira aerobik. Na steperu je glavna. Godinama prakticira i jogu. Ima energije da smo je jedva uspjeli pratiti tijekom snimanja. Priča je to o Anici iz Koprivnice koja je počela trenirati odlaskom u mirovinu, i postala, kaže, ovisna. Posljednjih deset godina, tvrdi, najljepše su joj u životu. Dok broji korake i prati koreografiju, o godinama ni ne razmišlja. One su ionako samo broj, zar ne? U društvu u kojem je daleko najstarija, Anica je prije svega inspiracija. Kad pogledate njezinu priču, postat će i vama!

 

Umjesto u starački dom ili, ne daj Bože, na operaciju kuka ona ide na aerobik. I to minimalno tri puta na tjedan. Ima 80 godina i volju kakva se rijetko viđa. Trenira, pliva, vježba jogu, dubi na glavi...
"Ja sam postala ovisnica o tome", kaže 80-ogodišnja Anica Čuraj.
Anica je hrvatska Jane Fonda za generaciju plus. I inspiracija za one koji će to tek postati. Ali nije uvijek bilo tako. I ni u peti ni u pameti joj, priznaje kroz smijeh, nije bilo vježbanje. Šezdesetih godina prošlog stoljeća to ionako nije bilo moderno, ali bikini je stajao besprijekorno.
Kriva je, kaže, genetika, ali i njezin stav. Samopouzdanje kojim i danas zrači i zbog kojeg su godine za Anicu samo broj.
"Znam puno kolegica koje su išle na lifting i to. Ja nisam, zato što mi nije potrebno. Mislim, ja sam sebi lepa ovakava kakva jesam. Ljepota izlazi iz nutrine, a godine su tu da nam zabilježe sve ono što nam se desilo dobro i ono što nije dobro bilo."
Pa kada je pitaju za godine, ona mudro odgovara: "Imam baš taman i mogu vam reći da zadnjih deset godina, možda malo manje, su mi najljepše godine života. Ozbiljno."
Od smrti supruga živi sama. Gleda filmove do kasno, budi se kada poželi i zapravo nikada nema mira. Oko kuće je uvijek puno posla, a ona sve radi sama. Pa i ono što se mnogi mlađi od Anice od straha ne usude.
Vrt je njezina ljubav i nema te kostobolje koja bi zaustavila ili usporila Anicu. "U ovoj ulici manje više sve su same žene. Muževi su otišli, rekli su dosta nam je s vama i mi sad živimo tako svaka svoj život kako znamo i umijemo."
Susjeda Bernarda samo se znakovito smješka jer zna u čemu je Aničina tajna. No ona priznaje o vježbanju može samo sanjati.
"Ona je to rano počela, a ja sad u ovim godinama nemrem početi. To je nešto predivno", rekla je Aničina susjeda kroz smijeh.
I dok je za susjedu sada pravo vrijeme za popodnevni odmor, Anica na takvo što ni ne pomišlja. Vrijeme za akciju tek počinje.
"Idemo na Šodericu, na jezero. Idemo u Amazonu. Tamo se kupam, plivam. Sad je već hladnija voda, sad više ne ostanem tako dugo u vodi, a inače znam više od sat vremena plivati."
Ritual je to kojeg se ne odriče. Baš kao ni vožnje, po stilu prikladnije kakvom nadobudnom dvadesetogodišnjaku nego, pomislit će mnogi, bakici u njenim godinama.
Uskoro će kaže Šodericu zamijeniti koprivničkim gradskim bazenom. Ali dok god je sunca i dobroga društva, u vodu se ulazi bez razmišljanja. Polako ulaze samo mladi jer pred njima je, šali se, čitav život.
Rastura na steperu
Željka Kvakarić ju poznaje petnaest godina, otkako je i sama počela dolaziti na treninge. Anica je već tada bila veteranka.
"Ona je već rasturala na steperu, po dvije grupe. Sve je ona to radila. Planinarila, plivala, ja ne znam gdje je sve ona bila", kaže Željka.
Danas je kaže, odradila samo mali đir.
Željka dodaje: "Ona vam tu pliva oko svih tih otoka. Mi svi izađemo van, a onda vam tek dođe Aanica za oko sat vremena."
Iako je na plaži redovito najstarija, njezin tempo teško je pratiti. "Išle smo zajedno pa sam dobila upalu mišića", smije se Željka.
A od onoga što se sljedeće odigralo pred našim kamerama ne da bismo dobili upalu mišića nego se više nikada ne bismo sastavili. Prvi, drugi, peti Tibetanac. I položaji koji su za mnoge misaona imenica. Iako priznaje, nije uvijek bilo tako.
"U početku mi se nije joga sviđala jer mi je to izgledalo sve sporo. Ja sam temperamentna, malo samo sam brza, to ste možda i vidjeli tijekom dana. I tako da mi se joga tek kasnije svidjela."
Neopisivo za ženu te dobi
Sandri, njezinoj učiteljici joge, na Anici se sviđa baš sve. "Iz dana u dan, kako se diže na noge i šta radi od jutra, kroz dan i navečer, to je neopisivo za ženu te dobi. I više puta sam rekla da nemamo Anicu, trebali bismo je nacrtat", kaže Sandra Petak Samardžić, učiteljica joge.
U životu u kojem baš sve radi na svoj način, dubiti na glavi naučila je tek u sedamdeset i trećoj.
"2014. godine, ali inače zbog tlaka mi nije to poželjno više radit."
"Toliko nam znači tim svojim stavom u životu da jednostavno pali i nas. Kad padnemo i kad nam se naše žigice ugase, ona nas upali. Mislim, stvarno je veliki blagoslov imati je u životu", dodaje Sandra.
A još veći na treningu. Jer kad krene glazba, više nema labavo.
"Kad sam ja krenula ja više nisam znala stat. Mislim, tak se to dogodilo. Ja sam postala ovisnica o tome."
Bilo je to prije skoro trideset godina, netom pred mirovinu, kada su joj na sistematskom pregledu utvrdili početni stadij osteoporoze. Umjesto tableta, Anica je odabrala drugu terapiju. Barem tri puta na tjedan aerobik, pa steper danas razvaljuje.
Naprosto neviđeno
"Radim i s malima i s velikima, i s mladima i starima, ovo nisam doživjela i vjerojatno ni neću. Ko Anica ne može bit nitko, to je naprosto neviđeno", kaže trenerica Anamarija Petak.
U početku je priznaje bila i trapava i nekoordinirana, ali nije odustajala. Sada je pravi perfekcionist. Toliko da je prije snimanja odvježbala jednu rundu, čisto da se prisjeti pokreta. A trenerica ih i da hoće ne može zaboraviti jer Anica odmah viče.
Tempo nije lako pratiti ni dvostruko mlađima. A kada u grupi imate jednu ovakvu seniorku, ponos vam ne dopušta ni da zabušavate, a kamoli odustanete.
Aničina prijateljica Vesna kaže: "15 godina vježbam iza nje. Kad vidim kako ona super vježba onda dobijem i ja volju da ne odustanem."
"Anica vam je super, uporna, pametna, žilava, ženstvena i sve što treba i takva vam je cijeli svoj život", rekla je prijateljica Gordana.
Život u kojem su godine zaista samo broj, a vježbanje način života. Ne vjeruje kaže da će ovako moći do stote, ali tko zna.
"Dok mogu, dok me nešto ne zaustavi. Nikad se ne zna. Mogu sutra past negdje, mogu imat saobraćajku. Dok mogu, ja ću ići."
"I kad vidiš ženu u toj dobi da funkcionira pa ima li šta ljepše od toga. Mislim i ono baš je inspiracija da kažeš, gledaj i u toj dobi može se", kaže Sandra, učiteljica joge.
Prkositi predrasudama i svemu onome što starost obično donosi. Osamljenosti, bolestima, nemoći. Da, ima u Aničinoj priči puno sretnih okolnosti i dobre genetike. Ali najviše od svega ima volje i odluke. Živjeti život u punom gasu, uvijek jednakim žarom. Pa i u osamdeset i prvoj.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju