Njegovi susjedi više nemaju nikoga koga bi mogli pozvati upomoć. Iako se radi o bolesnom čovjeku kojemu je potrebnu profesionalna liječnička pomoć, sustav odbija reagirati. Rano jutro, oko 6:30, stanari jedne zagrebačke zgrade u isti su mah i tužni i bijesni, a sve nakon još jedne neprospavane noći.

"To je užas. Ja ne mogu zamisliti da nitko ne reagira. Sreća da sam se zatvorio prozor. Sve bi unutra išlo", rekao nam je jedan od stanara zgrade dok je prao prozore.

Već tri tjedna susjed s osmog kata kroz prozor baca fekalije. Nitko s problematičnim susjedom ne komunicira. Ne zato što ne žele, već zato što ne mogu. Pokušali smo razgovarati s njime, ali ni nama, kao ni susjedima, nije htio otvoriti vrata.

Nekoliko katova ispod živi susjeda Sonja, koja je situaciju prijavila nadležnima. Kaže da su stanari zgrade trpjeli dosadašnja naguravanja, povike i agresivno ponašanje, ali ovo je previše.

"Jučer sam zadnje počistila, a jutros sam htjela otvoriti prozor i dočekalo me ovo", rekla je Sonja, pokazujući fekalije na prozoru. "Već sam u četiri navrata vidjela na prozoru da je to prolijevao. On baca s osmog kata, a mi smo na drugom", dodala je.

Područje oko ulaza u zgradu, gdje se nalazi i dječji park, za stanare je postalo opasno: "Tu se djeca igraju, a on to samo baci van. Obavi u vrećicu, i samo baci tu", ispričala nam je susjeda koja je željela ostati anonimna.

Mjesec dana vozio se u liftu s nožem u ruci

Susjed koji radi probleme psihički je bolesna osoba. Naime, od mladih dana boluje od shizofrenije.

"Kad je pod tabletama, on je dobar, ali kad nije, nastaje problem", rekla nam je Aleksandra, njegova susjeda.

"To što je bolestan ne opravdava način. Ipak, tu su i mala djeca u pitanju. Mjesec dana se s nožem u ruci vozio u liftu. Nikome nije svejedno", ispričala nam je anonimna stanarka.

Njegovi ga susjedi rijetko viđaju, a kada ga i vide, kažu, ne znaju kako će reagirati.

"Kad ga sretneš u liftu, može te pljunuti, napasti", rekla je Sonja te dodala da se to dogodilo njezinoj teti dok su zajedno izlazile iz zgrade: "Rekle smo: 'Dobro jutro', ona je hodala iza mene i on je jednostavno pljunuo na nju."

Pritužbe se nižu: sukobi sa susjedima, bacanje stvari, gašenja čikova na oku jedne susjede, nasilje nad ženama i djecom.

"Mama je stajala, ljuljala dijete, držala je malu bebu u ruci. On je došao, gurnuo ju i pala su i beba i mama. To su neke stvari koje mi ne možemo riješiti", rekla je anonimna susjeda.

Za vrijeme snimanja izjave jedne od susjeda bolesnog muškarca, primijetili smo da je izišao na balkon. Upitali smo ju hoće li on razgovarati s nekim, a ona nam je odgovorila: "Ne vjerujem. Policija je bila preksinoć oko četiri puta. Nije im htio otvoriti vrata."

Zatim smo i njega s ulice pitali hoće li razgovarati s nama, a on je samo kroz prozor bacio cigaretu i ušao u stan.

"Nitko nije bijesan na tog čovjeka jer taj je čovjek bolestan."

Susjedi navode da je vrlo inteligentna osoba. Otkako mu je umro otac, živi sam kako zna i umije. Jedan mu je prozor razbijen, a u stanu mu je kaos, tvrde susjedi. Jedan od susjeda rekao nam je da mu je WC školjka je začepljena i zato baca fekalije kroz prozor. Nuđena mu je pomoć, ali ju redovito odbija.

"Nitko nije bijesan na tog čovjeka jer taj je čovjek bolestan. Ljudi su ljuti što sustav ne reagira, što se problem ne rješava, nego se zataškava i gura pod tepih. Rješava se jednom godišnje tako da ga se odvede na liječenje, onda ga se pusti, bude dobro dva tjedna, prestane piti lijekove i opet se vrati na staro", rekla je Sonja.

Ime tog čovjeka ni njegov izgled uistinu nisu važni. Ovdje je jedino bitno to da u svoj sili zakona, propisa, institucija problem traje i traje.

"Skup stanara i predstavnik stanara reagiraju. Zaista se apelira godinama na sustav da se problem riješi", rekla je Sonja.

"Treba mu njegova socijalna radnica koja će ga smjestiti u neku ustanovu gdje će se brinuti o njemu", rekla je Marijana.

On ima i socijalnog radnika i osobnog liječnika. Za njega znaju i psihijatrijska bolnica i policija. O poslovnoj sposobnosti ovog čovjeka odlučivao je sud, a u postupak je bilo uključeno i Ministarstvo socijalne skrbi.

"Ne radimo krivo niti je sustav loš. Samo ove druge službe trebaju biti koordiniranije kad mi njima pišemo i kad se javljamo", rekla je Tatjana Perić Brozić, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Zagreb (CZSS), te dodala da se radi o "sustavima zdravstva i pravosuđa".

Šefica zagrebačkog CZSS-a Zagreb tvrdi da postoje okolonosti kada je procedura puno jednostavnija: ako osoba prijeti da će nauditi sebi ili nekom drugom. Tada su postupci hitni, a u ovakvima, kada nema neposredne ugroze, potrebno je imati odluku suda o oduzimanju poslovne sposobnosti.

"26. 2. 2019. doneseno je rješenje o dodatnom lišenju poslovne sposobnosti koje je postalo pravomoćno 17. 3. 2019. Oba su spisa arhivirana. Iz navedenog je jasno da ne odgovara istini tvrdnja da sud nije donio odluku u predmetnoj pravnoj stvari, a razvidno je i da su odluke donesene ažurno", stoji u odgovoru Općinskog građanskog suda u Zagrebu na naš upit o oduzimanju poslovne sposobnosti.

Međutim, problem je u prepisci koja traje već dvije godine.

"Mi nismo sami. Ovdje je zdravstvo izrazito bitno. Nijedna osoba ne može se smjestiti u zdravstvenu ustanovu bez uputnice liječnika koji ga je ranije pregledao", rekla je Perić Brozić.

Nitko od susjeda ne upire prostom u njega, već u sustav

Do liječnika opće prakse nismo došli jer se na telefon se nitko nije javljao. No došli smo do ravnatelja Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan na Jankomiru. I očito se nešto pokrenulo. Naime, samo nekoliko dana nakon što smo upozorili sve nadležne, socijalna radnica koja radi na ovom slučaju organizirala je prisilnu hospitalizaciju.

Nakon što je, uz pomoć bravara i uz pratnju policije, socijalna radnica ušla u stan, ništa nije učinjeno. Naime, hitna pomoć nije došla i nije to prvi put jer policija je u toj zgradi često.

"Smatrali smo da policija treba reagirati na način da ga se odvede u institucije ili što god. Odgovor koji smo dobili je da se zapravo treba nešto dogoditi da bi oni uopće mogli reagirati", rekla je Aleksandra.

Osoba koja možda i nije svjesna svojih postupaka čini suživot svojih susjeda nemogućim. Zakonska regulativa postoji, ali je toliko nekordinirana da omogućava problemima da traju godinama, čak i kada je potrebna hitna pomoć.

Nitko od susjeda ne upire prstom u njega, već u sustav. Koliko god bili bijesni, imaju razumijevanja prema bolesnom čovjeku, ali ne i prema nadležnima.

"Institucije nisu odradile svoj posao. Čovjek živi sam. Tko će kontrolirati je li on uzeo lijekove? Mora ga se konstantno nadzirati. Kada preskoči treću terapiju, to je već opasno. Potreban je konstantan nadzor", rekla je Aleksandra.

Isto smatra i prof. dr. sc. Igor Filipčić, ravnatelj Psihijatrijske bolnice Sveti Ivan: "Iznimno je važno da netko bude uz takve ljude. U takvim slučajevima bi se trebalo nešto ubrzano napraviti, napraviti nekakvu proceduru s obzirom na to da treba pomoći bolesniku i treba sačuvati okolinu."

Profesor Filipčić također napominje da svaki drugi oboljeli ponovno dođe na odjel i moli javnost da se ne stigmatiziraju i ne osuđuju bolesni ljudi. Oni su u strahu, često haluciniraju i dezorijentirani su.

No s obzirom na stanje u zgradi, jedina osuda pada na sustav koji svojom sporošću omogućuva da problem preraste u tragediju. Ona se, srećom, još nije dogodila i nadajmo se da i neće da ponovno ne bismo svi lupali glavom o zid postavljajući uvijek isto pitanje: Zašto je opet trebalo toliko dugo?