Teta Ljilja kao Pale…sama na svijetu

 Ona bi mogla biti možda vaša majka, baka ili teta. Ljiljana Cerovečki posve je obična žena, jedna od onih koje ne skreću pozornost na sebe. Nije nas zvala ona, nego njezin nećak, jedno od djece koju je pomogla othraniti i odgojiti. Ona danas živi potpuno sama u kućici koja je na rubu raspadanja. U četvrtak je bio Svjetski dan borbe protiv siromaštva i ispričat ćemo vam njezinu priču jer takvu sudbinu dijele tisuće umirovljenika diljem ove zemlje. 

Pod krovom trošne kućice u okolici Bjelovara stisnuo se cijeli jedan život, toliko običan i toliko nalik na sve druge da baš zbog toga ova priča grči želudac, a oči puni suzama. Život je to tete Ljilje sa svojih 1019 kuna mirovine i 64 godine života koji je bio sve samo ne onakav kakvim ga je zamišljala.

''Što sam htjela? Htjela sam da budem frizerka, da odučim nešto, da budem nešto, da imam svoje, da imam porodicu. To sam htjela, ali to mi nije uspjelo, da sam sretna'', rekla je prije tjedan dana za Provjereno teta Ljilja. Ništa se od toga nije ostvarilo. Voljela je jednom u životu. Onako iskreno, jako. Ali drugi su krojili sudbine. Nije se udavala, nitko je nije zvao mamom.

Sram zbog svega što nema


''Imam braću koja niti pitaju niti dolaze. Rijetko kad da se javi i da pita tko. Kao da nemam nikoga'', kaže Ljilana. Zapravo i nema. Prije deset dana imala je rođendan, ali ne i čestitare. Nitko nije zvao, nitko nije došao. Teta Ljilja i njezine brige, prozori kroz koje puše, krov koji prokišnjava, i ona, sama.

Sram ju je zbog svega što nema, zbog svega što ne može. U vrijeme kada bi trebala uživati u dostojanstvenoj mirovini, ona guli sezone, pere tuđe WC-e, a svoj nema, kao ni vode u kući. Uskoro možda i bez krova nad glavom.

Prije tjedan dana ispratila nas je s tugom, bez imalo nade da će se nešto promijeniti, da bi se njoj nešto dobro uopće moglo dogoditi.

Bjelovar i okolica posljednjih dana žive uz priču o teti Ljilji, ženi za koju su ovaj grad, ali i cijela zemlja odlučili da mora imati bolju budućnost. ''Pokažimo svi zajedno da imamo dobro srce i pomozimo teti Ljilji iz Starih Skuana za krov nad glavom'', rekla je u utorak u radijskom eteru voditeljica Radija Terezija.

Kristian Korščak s Radija Terezija tek je jedan od mnogih koji prošli četvrtak nisu ostali ravnodušni na njezine riječi, njezine suze. U redakciji je predložio da i oni i lokalne novine učine koliko god mogu i na neki način pomognu. ''Nismo dvojili trebamo li podijeliti na našem Facebooku ili Instagramu žiro račun kojim možemo pomoći svi. To je naš doprinos zajednici ako možemo to napraviti i reći'', rekla je Ivana Vrhovnik s te radijske postaje.

Zanimalo ju je samo jedno

Način je to na koji su razmišljali mnogi, pa su redakcijski mail i društvene mreže emisije Provjereno zatrpali pitanjima kako mogu pomoći teti Ljilji. Ekipa Provjerenog vratila joj se s radosnim vijestima, ali dočekala ih je zabrinuta. ''Boli me želudac od nervoze. Uf, od svega! Cijelu noć nisam spavala. Zvali su me odmah nakon vaše emisije, pa cijeli dan danas. Ah, tako me je sram svega, da bi u zemlju propala k'o miš'', govori skromna teta Ljiljana.

Osjećaj je to koji će je vjerojatno pratiti još dugo. Takva je teta Ljilja. Više od svega, nju je zanimalo samo jedno. ''Moji se nisu javili? Luka ni oni? Nitko?'', pitala je teta Ljilja. Nadala se da budu.

Ostao u šoku kada je vidio kuću


Mislio je tako i Kristian kada je gledao priču na televiziji da je sve nekako puno bolje, da je problema manje. Ali kada je došao u Ljiljanino dvorište, nije mogao sakriti šok. ''Nisam nikad ušao u tak nekakvu vrstu kuće. Ne znam što bih rekao stvarno. Nisam nikada bio… Ovo je ono... Neki bi rekli štala. Pa ovo je cerada, ovo nije... Ona to smatra svojim zidom'', šokirano je govorio Kristina Korščak.

Ceradu naziva zidom, a trošnu kućicu svojim domom, jedinim koji ima. Seliti se negdje drugdje, u tuđe kuće i stanove, na drugi kraj zemlje, nešto je na što sa svoje 64 jednostavno, kaže, nije spremna. I ovako joj je, kaže, dovoljno neugodno.

Zahvalila se tako i paru iz Sesveta koji joj je ponudio krov nad glavom. Ponuda da se preseli, da dođe živjeti i raditi negdje drugdje bilo je na desetke.

U međuvremenu, stiglo je još dobrih vijesti. Nakon priče u Provjerenom, braća i sestre spremni su se odreći svoga dijela u vlasništvu nad kućom i zemljom, što će teti Ljilji uvelike olakšati stvari. Novac se i dalje prikuplja, a novi krov nad glavom više nije toliko nedostižan san.

Čudu se nije nadala


''Mislim da je najbolje rješenje da joj se kupi kontejner neki koji će bit namješten jer ovo je rupa bez dna'', kaže Kristian. A ulaganje u tu kuću bilo bi samo bacanje novca. No rješenje je tu, bliže nego ikada prije. Bliže je nego što je teta Ljilja prošli tjedan mogla i zamisliti.

Pod dojmom je, priznaje. Ničem se, a najmanje čudu, nije nadala. ''I na neki način bi se svakome odužila kada bih mogla. A kako? ili ih pozvala k sebi na ručak ili nešto. Ili bi popričali ili ne znam ni sama kako'', zahvalna je Ljilja.

Jednog dana, nadamo se skoro, bit će dovoljan tek smiješak i ponos kada nas opet ugosti u svom novom domu.