Stipo Jeleč sasvim je slučajno u beskućnici koju je vidio na televiziji prepoznao svoju davno izgubljenu sestru.

 Iako ju je oduvijek tražio, o sestri nije čuo ništa pune 34 godine. Stipo, inače vozač ZET-ova autobusa, Dragicu je, pazite simbolike, pronašao u njezinu domu, hrđavom vagonu trolejbusa u kojem živi bez vode u groznim uvjetima. Bila bi to samo još jedna priča o nekome koga život nije mazio, o dvjema ženama koje u strašnim uvjetima žive u predgrađu Beograda. Bila bi da u ovoj beskućnici Stipo Jeleč nije prepoznao svoju davno izgubljenu sestru, koju nije vidio ni o njoj išta čuo pune 34 godine. “Moja polusestra od mog pokojnog oca, moj tata je bio oženjen za njezinu majku i oni su se rastali dok je bila trudna“, objašnjava Stipo.
Odrastao je kao najstariji, jedini brat uz tri mlađe sestre, ali i uz tajnu o kojoj u njegovoj obitelji nitko nije govorio. “Tata nikad nije govorio o tome. Ja sam to saznao od druge djece, od sela, kako bi se reklo“, kaže Stipo.

Više pogledajte u prilogu:

 

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju