Vatrogasac je u redakciju Provjerenog donio snimku razgovora između njih i policije koja ih je zvala s mjesta nesreće. Naime, zbog snijega, početkom ožujka s ceste kod Zaprešića je izletjelo teretno vozilo.

Na teren su izašli dobrovoljni vatrogasci, kako je inače pravilo. Međutim, policajac sam s mjesta nesreće zove profesionalne vatrogasce i govori im neka dođu spasiti stvar i izvući čovjeka za kojeg ne znaju je li živ, jer dobrovoljni vatrogasci to ne uspijevaju.

Marko Bosilj poginuo je u prometnoj nesreći prvog ožujka. Pokopan je šest dana poslije. O okolnostima pogibije njegova zaručnica Aleksandra do danas nije doznala ništa. Ključne stvari koje su je zanimale otkrila je ekipa Provjerenog. Došli su u posjed snimke koja svjedoči o svemu što se poslije nesreće događalo. I o tome je obavijestili. Aleksandra je sama izrazila želju snimku poslušati.

Profesionalni su vatrogasci poziv preusmjerili na dobrovoljno vatrogasno društvo na čijem se području nesreća i dogodila. Nakon prvog poziva javnoj vatrogasnoj postrojbi Zaprešića, na isti se broj policija javlja ponovno. Vatrogasci ih upućuju da moraju najprije nazvati centar 112 koji će na teren poslati profesionalne vatrogasce.

Taj je dan započeo kao i svaki drugi. Aleksandra i Marko inače bi se čuli bi se po nekoliko puta dnevno za vrijeme radnog vremena. Navikli su se javljati jedan drugome. Marko se nije javljao. Nije čak ništa ni posumnjala, jer znalo se, kaže, dogoditi da malo duže ostane na poslu.

Kada je policajac došao na Aleksandrina vrata, šok je bio prevelik. Tri su godine bili zajedno, odnedavno zaručeni, trebali su se vjenčati. A tijelo svog zaručnika uspjela je vidjeti tek uoči pogreba. Aleksandri nije bilo dopušteno da identificira svog zaručnika, već je to učinio njegov šef. Od Aleksandre su tražili potvrdu o izvanbračnoj zajednici.

Okolnosti nesreće, do danas nije uspjela saznati. Sve je saznala od drugih ljudi, ali ključne informacije joj nitko nije rekao.

Zašto je policija profesionalnim vatrogascima rekla da dobrovoljni ne mogu odraditi izvlačenje? Je li Marko poginuo na licu mjesta ili je možda mogao preživjeti? Odgovore je ekipa Provjerenog potražila kod onih koji su bili na licu mjesta.

Od poziva do dolaska na mjesto nesreće, šenkovečkim vatrogascima bilo je potrebno 6 minuta. Prizor koji su zatekli, kažu, za mlađe i neiskusne vatrogasce bio bi traumatičan. U roku od 10 minuta, potvrđuju to i podaci iz centra 112, liječnicima su omogućili pristup unesrećenom. „Intervencija je bila otežana iz vremenskih razloga jer je sve bilo puno snijega, a i močvara je na tom mjestu. Ali to je možda produžilo intervenciju za 3-4 minute. I po našem zaključku, koji nije relevantan, a i po zaključku hitne pomoći, oni su rekli da je čovjek nažalost preminuo. Poslije toga, kad smo mi sve napravili, još se jedanput spustila doktorica da konstatira smrt još jedanput“, objašnjava Božo Đenadija, zapovjednik DVD-a Šenkovec.

Međutim, policajac s mjesta nesreće upućuje poziv svojoj centrali, koja dramatično poziva profesionalne vatrogasce u pomoć.

Đenadija smatra da se policajcu vjerojatno činilo da spašavanje dugo traje te da su policiji rekli da ne trebaju pomoć jer su auto stabilizirali sami. Navodi kako su već znali da je Marko mrtav.

Upravo su to informacije koje zaručnica poginulog nije dobila, a čula je razne glasine. Sve to potvrdila je hitna. Prvi su pregled obavili prije dolaska vatrogasaca i već tada nije davao znakove života.

Ovaj slučaj otkrio je nedostatke sustava organizacije. Konkretno, na području Zaprešića, profesionalni vatrogasci smiju intervenirati samo na području grada, ali ne i okolnih općina gdje postoje dobrovoljna društva.

Damir Čičko, zapovjednik JVP Zaprešić, smatra da takav sistem nije održim niti je siguran.

Čak ni policija ne zna koga treba pozvati na intervenciju. Izravno može samo nadležni DVD. A bez zapovijedi centra 112 profesionalci samoinicijativno ne smiju. Da to učine, a da se dogodi tragedija, riskiraju i kaznenu odgovornost.

Izuzev Zagreba, isti sistem na snazi je i u ostalim gradovima i satelitskim općinama. A dobrovoljci, iako su danas dobro obučeni i opremljeni, bez profesionalaca naprosto ne mogu.

Svaka sekunda u ovakvim situacijama je dragocjena, a preusmjeravanje poziva, vidjelo se, je gubljenje vremena. Jer uklješten u kombiju Marko je mogao biti i živ. Tada bi se otvorila brojna pitanja, tražila bi se odgovornost. A svi bi kao u ovom slučaju bili na neki način pokriveni. Možda promjene uvede novi zakon o vatrogastvu, koji je u pripremi. Aleksandri manje bitno. Njoj ostaje samo tuga.