Zaigrana, vesela i ponizna Ivana sa svojim 17 godina jednostavno se ušetala na pozornicu iako joj je to prvi veliki nastup.

Izabrala je tešku pjesmu, ali ona joj nije bila kamen spoticanja, nego ulazna karta za daljnje natjecanje u Supertalentu jer žiri je naprosto bio oduševljen.

 

„Kad sam te vidjela toliko si došla zaigrana, vesela, puna pozitive, vrckava djevojčica. A onda potpuna transformacija. Toliko si dobra da bi svaki dugački komentar bio suvišan“, kratka je bila Maja, a Fabijan dodao: „Ono što se meni jako sviđa je to što ti jako razmišljaš o tome što pjevaš. Govoriš taj tekst. A tu je ono gdje nastaje to čudo koje onda mi svi upijamo. I molim te eto je stvarno najbolja stvar na svijetu. Samo to radi i to je to!“

Svojim komentarom Martina je obilježila cijeli nastup: „Ivana mislim da nosiš više talenata i da svaki od tih talenta nosi svoju snagu, posebnost i u konačnici odgovornost. Možda će doista ova emisija odrediti tvoj životni put. Jer imaš jednu predivnu i pozitivnu životnu energiju. U tvom slučaju, interpretacijski, ti si meni u ovoj pjesmi bila bolja od Adele!“
 


Ivana Dugonjić pohađa 3. razred katoličke gimnazije u Banja Luci. Optimist je koji rado daje savjete drugima te za sebe kaže da je iznimno emotivna, pogotovo kada je riječ o obitelji. S bratom radi kod roditelja u dućanu par sati i za to bude plaćena. Nikada ne voli imati plan, ali želi napredovati. Još uvijek ne zna koji fakultet će upisivati, ali Zagreb joj je prva opcija. Trudi se cijeli život razvijati i formirati i zna da će za dvije godine znati više i biti pametnija nego što je sada. U sebe iznimno vjeruje i zna što god da je suđeno, tako će i biti. Jako je kreativna te voli smišljati darove i iz ničega raditi nešto.


Mama kaže da za Božić tradicionalno sve rasplače svojim osobnim poklonima. Od 4. godine se bavi pjevanjem, a njezina je tetka profesorica pjevanja, pa se uz slušanje njezinih predavanja odlučila i sama početi baviti pjevanjem. Završila je nižu glazbenu školu, smjer violina, no poslije šest godina školovanja, shvatila je da violina nije instrument za nju. U grupi je voljela svirati, ali kad god bi trebala odraditi solo, to je za nju bilo jako stresno i neugodno. No kod pjevanja obožava biti na pozornici i gledati kako prenosi emocije na ljude. Kod tetke ide na privatne satove pjevanja, a najsretnija će biti ako uspije emotivno doprijeti barem do jednog čovjeka u publici.

Još lakše do novosti o omiljenim serijama i emisijama. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju